111 dana maratonskog suho mokrog posta – iskustvo Lare Rebić, dugogodišnje sirovojelke

111 dana maratonskog suho mokrog posta – iskustvo Lare Rebić, dugogodišnje sirovojelke

7 2430
Lara Rebić - 40-ak dana nakon prekida maratonskog posta

Piše: Lara Rebić

 

Nakon januarskog sedmodnevnog suhog posta, u ponedjeljak 20. 2. 2017., startala sam sa maratonskim suho mokrim postom. Cijeli post je pratio protokol Majstorskog posta (Master fast-a) u svemu, samo ne i u vrsti soka. Naime, Majstorski post podrazumijeva konzumaciju kuhanog, pasteriziranog soka od grožđa uz dodatak nešto svježeg soka od citrusa, a pošto sam ja ubijeđena da mi kuhani sok (čast ljudima koji su postigli odlične rezultate na ovom soku) ne može donijeti nikakvo dobro, koristila sam svježe sokove od kiselog i polu kiselog voća.

U početku je to bio sok od nara/grejpa/limuna, nakon toga narandže/grejp/limun, zatim jabuke/grejp/limun, trešnje/grejp/limun, u skladu sa sezonskom ponudom voća.

Lara Rebić prije maratonskog posta.

Lara Rebić prije maratonskog posta.

Svakodnevni suhi post je trajao 19 sati, jednom sedmično 40 sati i više, jednom mjesečno od 3 do 5 dana.

Za vrijeme cijelog posta nisam osjećala nikakve dramatične senzacije po fizičko tijelo, osim periodičnog pada energije, osjećaja hladnoće u stopalima, periodičnog umora, dijareje s vremena na vrijeme. Iz crijeva sam izbacila dosta plaka, sluzi, samim tim i parazita, ostvarila dobru filtraciju bubrega. Neke boljke koje su me nekada mučile su se ponovo javile, kao npr. problem sa sinusima, bol u koljenima, da bi nakon par dana nestale. Izbacivanje šlajma iz sinusa je bilo učestalo.

Sve svoje dnevne aktivnosti sam obavljala uobičajeno.

Čišćenja mentalnog i emotivnog tijela su mi predstavljala veći izazov, dosta potisnutih emocija i programa je isplivalo na površinu, zatrpanih još od djetinjstva.

U sklopu ovog maratonskog posta sam uradila i APP (antiparazitni program) po dr. Huldi Clark, zatim 4 čišćenja jetre pri kojima sam izbacila veliku količinu kamenja, pijeska, samim tim i parazita.

Nakon toga je uslijedila urinoterapija, pri kojoj sam prva tri dana imala jako intenzivna čišćenja u vidu dijareje, pri čemu sam izbacila jako dugačke parazite.

U sklopu ovog posta sam uvela i spavanje na podu, što mi je u početku predstavljalo veliki izazov, jer su me danima mučili košmarni snovi, boljele kosti. Međutim, nakon par dana košmari su nestali, a kosti se navikle na novu podlogu. Sada spavam kao nikada do sada i ne bih se vratila na krevet ni po koju cijenu.

Rani odlazak na počinak, meditacija, solarna joga, tjelovježba, praksa šutnje, boravak u prirodi, duboko disanje, suho četkanje, hidroterapija, ne gledanje TV-a, ne slušanje i ne čitanje nikakvih novosti odavno su već dio moje svakodnevice, tako da ih neću posebno isticati, a veoma su bitna komponenta svakog ozbiljnog posta.

Post završavam onako kako sam ga i započela, naime, suhim postom od 40 sati ili više. Narednih par dana nakon posta jedem samo lubenicu u vidu manjih porcija na dan, a nakon toga pored voćnog jedno-obroka uvodim i rijetki zeleni sok od samoniklog bilja.

Naizmjeničan suhi post od cca. 19 sati dnevno je odavno dio moje svakodnevice, pa će tako i ostati.

Lara Rebić odmah nakon završetka maratonskog posta.

Lara Rebić odmah nakon završetka maratonskog posta.

Inače, moji dnevni obroci se sastoje od jednog voćnog jedno-obroka i jednog obroka od mekanog zelenja u kombinaciji sa voćem ili salatom od neslatkog voća (krastavci, paradajz, tikvice, paprika).

Sve informacije o protokolu Majstorskog posta na našem jeziku kao i informacije o ostalim vrstama posta na sokovima možete naći u Fejs grupi “Postom Do Zdravlja.” Grupa nudi odličan izvor informacija, a njeni članovi su meni dragi ljudi vrijedni svake hvale.

Zašto sam uradila maratonski post od 111 dana, ako nisam teško bolesna?
Sirova biljna niskomasna hrana pruža tijelu odlične uslove za čišćenje i regeneraciju, međutim, post pruža najidealnije uslove za to i ubrzava cijeli proces, tako da je otprilike 90 dana posta jednako kao otprilike 3 godine veganskog sirovojelstva. Naravno, nije riječ o takmičenju, podatak sluzi čisto informacije radi.

Da smo iznutra uistinu “vreća govana,” ružna je, ali istinita, činjenica. Ja sam izbacila toliku količinu smeća iz sebe, za koju nisam ni sanjala da nosim, jer sam mislila da sam samim prelaskom na sirovu biljnu ishranu riješila dosta toga.

Svaku mašinu, pa tako i ovu našu, treba očistiti od nagomilanog smeća, da bi mogla optimalno funkcionisati i maksimalno iskoristiti pogonsko gorivo. Naravno, naivno je vjerovati da je jedan dugi post dovoljan da očisti tijelo. Nije! Onoliko vremena koliko smo se trovali, toliko nam treba vremena za čišćenje, a i svakodnevno smo izloženi otrovima sa svih strana.

Zašto nisam na samom početku prelaska na sirovu ishranu uradila ovakav jedan post?
U prethodnih par godina sirovojelstva sam postila na sokovima dva puta godišnje po 40 dana, uvela suhi post i vremenom povećavala broj dana suhog posta. Kao i sve drugo i ovaj proces treba vrijeme, strpljenje i vjeru, da ne bi tijelu nanijeli više štete nego koristi. Nikome ne savjetujem da se upušta u ovako duge postove bez dodatne pripreme, iskustva i znanja.

Da li je vrijedilo postiti maratonski post? Apsolutno da!
Prošlo je otprilike 40 dana od prekida posta. Dobila sam 3 kg na težini, osjećam se kao djevojčica, čula su mi izoštrena, noću ne mogu da spavam od mirisa Lenora čaršijskog opranog veša, proces apsorpcije i eliminacije hrane znatno bolji, rupe na zubima koje nosim godinama, izazvane tabletama fluora koje sam pila na preporuku stomatologa, polako nestaju, iako sam cijelo vrijeme posta bila na citrusnim i sokovima od polu kiselog voća. Odnos prema hrani suptilniji, ne trpim velike kombinacije namirnica, samoniklo zelenje kombinujem samo još sa limunom i vodom kad pravim zeleni rijetki sok jer mi godi originalan gorkast okus samoniklog zelenja.

Generalno su mi potrebne manje količine hrane, osjećam se kao nakon generalnog spremanja prostora u kojem boravim, lako, poletno, zadovoljno i sretno što sam gomilu smeća uspjela izbaciti kopajući sve dublje i dublje.

Dosta smeća sam izbacila i iz glave pa i tom pogledu lakše dišem. Kako izgledam, ne znam. Sebi sam u redu, imam energiju za sve što želim, osjećam se odlično, budim se sa prvim pijetlovima…

Ono što zasigurno znam je da ću postiti opet, da je ovaj minuli post, pored svega ostalog što činim za sebe, nešto najbolje sto sam sebi priuštila do sada.

Živjeli!


Od rođenja ne volim meso ni mliječne proizvode. Roditelji su me morali nagovarati da to jedem, a za razliku od ostatka dječjeg svijeta moje omiljeno jelo je bio špinat na sto načina, a najbolji prijatelji jarići i janjad kod strica na selu. Odrasla sam na lošim ugljikohidratima, čiji rezultat je između ostalog bio i visoki stepen osteoporoze. Coca-Cola i Linđo keks sam većinom jela za doručak od treće godine u režiji starijeg brata.

Vegetarijanka sam od 2007., a 2012. sam odmah preskočila na sirovo veganstvo, bez da sam bila “obična” veganka koja jede toplinski obrađenu hranu, iako mi se znalo desiti da tu i tamo pojedem čorbice od povrća ili napareno povrće, ali tek kao rijetki izuzetak.


Fotke izbačenog smeća od kamenja, mukoidnog plaka iz crijeva i kiseline iz bubrega za bolji uvid u čišćenje.

  • Ovakvo smeće iz crijeva sam izbacivala svakodnevno, počevši od nekog 30-og dana posta.
  • Smeće izbačeno kroz mokraću je sa višednevnog suhog posta, otprilike trećeg ili četvrtog dana suhog posta.
  • Kamenje je rezultat čišćenja jetre, a bilo ih je na stotine uz masu neformiranih kristala.

Slike izbačenih dugih parazita na urinoterapiji nažalost nemam, jer nisam bila u prilici da ih fotkam.

 

 

 

 

7 KOMENTARA

  1. Prekrasan clanak Lare Rebic, sto je publicirao Robert, zasluzuje komplimenti! To je maksimalna ocjena za dobru volju!!! Ocjenu ispravnosti ili pogresaka tog djelovanja na zdravlje itd, cemo neki drugi put. Pitao bi Laru, dami kaze u 2 rjeci sta je “veganstvo”, ili “sirovo veganstvo” ?,jer Robert nije odg.ili ne zna

  2. Veganstvo je kad ne jedete bas nista zivotinjskog porekla, znaci vegetarijanci jedu jaja i mleko, sir, a vegani ni to- samo povrce i voce, zivo ili kuvano, peceno. Sirovi vegani jedu takodje samo povrce i voce ali potpuno sirovo, tj. termicki neobradjeno (moze samo suseno u dehidratoru, sto podrazumeva nize temperature od rerne, tj. pecnice. Sve sto je termicki obradjeno znaci da vise nema zive enzime i to je onda obicno veganstvo a ne sirovo veganstvo ). Eto, a inace sve ste mogli procitati i prouciti i na Google-u, tamo ima i objasnjenje i recepti i sve zivo.. Pozdrav

  3. Vegetarijanci ne jedu meso iz eticnih razloga. Vrste vegetarijanaca su:
    Laktovegetarijanci, pored biljne hrane konzumiraju još mleko i mlečne proizvode. Ovovegetarijanci, pored hrane biljnog porekla konzumiraju još i jaja. Vegani ne Ovolaktovegetarijanci, koriste i stvari od zivotinja:- vuna, jaja, mljeko itd. Vegani ne koriste stvari od zivotinja, kao vuna, mljeko, jaja i sl. Sirovojedci, jedu samo sirove biljne namirnice, mahom voće, povrće, orahe itd. Frutarijanci jedu samo voće. Radikalni frutarijanci jedu samo plodove voća koje je samo palo na zemlju.
    (Vegetarijanac D. Watson, nakon pola stoljeca, sukoba s kolegama, 1979 god.se izdvaja pod imenom „vegansko drustvo“ i izjavljuje:- „To je kraj vegetarijanstva“!? Watson ne donosi nista novo!:- samo skracuje „Veg-ETARIJ-anstvo“ U preamboli nema „Ne ubij“. niti „prirodan zivot“, te samo djelomicno ponavlja neke stvari, kao „nenasilje“ i sl. )

  4. Nikola dali se slazes???………. Inace clanak Lare Rebic, rekao bi da je velicanstven, kao i Robertova odluka da ga stavi na zidu, za to skidam kapu. Pozdrav.

Odgovori: