Dvije nagrađene skladbe osječka skladateljica je napisala iz ljubavi prema životinjama: “Sanjam njihovo oslobođenje”

Dvije nagrađene skladbe osječka skladateljica je napisala iz ljubavi prema životinjama: “Sanjam njihovo oslobođenje”

1 5398
Andreja Gribl - skladateljica koja muzikom potiče ljude na suosjećanje prema ostalim životinjama.

 

Nagrađene skladbe „Krava“ i „Lisica“ nastale su na stihove Sergeja Aleksandroviča Jesenjina, a pisane su ciljano kako bi se kroz glazbu i snažan tekst doprlo do ljudskih osjećaja.

Obje skladbe još uvijek traže izvođače upravo jer je ova tematika u društvu, koje je prožeto predrasudama i negativnim razlikovanjem na osnovi vrste – vrstaštvom (specieizmom), neshvaćena i često nailazi na veliki otpor.

 
Andreja Gribl (27. 11. 1984.) je završila dvije osnovne glazbene škole za klavir i tambure, dvije srednje škole; opću gimnaziju i srednju glazbenu za klavir te dva fakulteta; studij glazbene pedagogije i studij klavira na Umjetničkoj akademiji u Osijeku u klasi svjetski renomiranog pijaniste doc. art. Konstantina Krasnitskog iz Bjelorusije. Kompoziciju je učila kod red. prof. art. Sanje Drakulić.
U glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku radi kao profesorica klavira i korepetitorica dječjeg zbora.

Andreja Gribl - želim biti sirovojelka.

Andreja Gribl – želim biti sirovojelka.

„Od svojih skladbi istaknula bi dvije meni posebno drage koje su nastale iz moje velike ljubavi prema životinjama i borbe za njihovu slobodu. Obje su napisane na stihove ruskog pjesnika Sergeja Aleksandroviča Jesenjina.“ – kaže Andreja

Skladba „Krava“, za mješoviti pjevački zbor a cappella, nagrađena je od Hrvatskog sabora kulture 2008. godine. Dvije godine kasnije HSK nagradio je i skladbu „Lisica“, također pisanu za mješoviti pjevački zbor a cappella.
Obje skladbe još uvijek traže izvođače upravo jer je ova tematika u društvu, koje je prožeto predrasudama i negativnim razlikovanjem na osnovi vrste – vrstaštvom (specieizmom), neshvaćena i često nailazi na veliki otpor.

„Napisala sam ih ciljano kako bi kroz glazbu i snažan tekst doprla do ljudskih osjećaja i u njima probudila svijest o teškoj situaciji u kojoj se nalaze porobljene životinje.“ – ističe Andreja.

U lipnju 2015. godine realiziran je Andrejin projekt „Na livadi“ na Jankovcu u okviru kojeg je „Osječki kvartet“ praizveo njenu kompoziciju za gudački kvartet „Priča o Jankovcu“, koju je posvetila Josipu pl. Jankoviću budući da je on ostavio veliki trag na tom prekrasnom mjestu.

„Velika mi je želja da se upravo na Jankovcu praizvedu skladbe „Krava“ i „Lisica“ te da se tako spoje moja ljubav prema prirodi, životinjama i glazbi.“ – navodi Andreja te dodaje: „Zdravo se hranim kombinirajući veganstvo i vegetarijanstvo. Aktivno treniram rusko zvono (kettlebell) u udruzi Martial Arts Osijek. Upravo zdrava prehrana i bavljenje sportom presudni su za sve moje dosadašnje rezultate.“

Evo što kaže o tome kako životinje utječu na nju i učenike u stresnim situacijama državnih natjecanja i svojoj velikoj želji za sirovojelstvom:

“Za vrijeme održavanja državnog natjecanja u Dubrovniku odvijala se vrlo napeta, natjecateljska atmosfera. Prilikom ulaska na scenu, sa mnom i učenikom na pozornicu se iznenada popeo veliki narančasti mačak. Taj smiješni mačak sve je razveselio i opustio te razbio napetu atmosferu državnog natjecanja, što je samo još jedan primjer kako životinje pozitivno utječu na ljude.”

„Na završetku drugog fakulteta kada mi je bilo iznimno naporno i kada sam uz posao vježbala i do osam sati dnevno u sokovniku sam pravila mnoštvo svježih sokova od voća i povrća koji bi mi u trenutku davali ogromnu energiju, snagu i izdržljivost. Iako sam trenutno vegetarijanka, sve vise uviđam dobrobiti sirove veganske prehrane i od mog sokovnika se ne razdvajam.“

 

KRAVA

Iznemogla, ispali zubi
Svitak godina na rogovima.
Tuko ju je poljak grubi,
Na pašnjaku, međ stogovima.

Duša ne voli zvuke, ni zvona,
Miš šuška u nekom kutku strogu.
Razmišlja tužne misli ona
O telencetu bijelih nogu.

Prva radost – ne vrijedi nikom,
Uzeše majci sina – bijelca.
Na kolčevima, pod jasikom,
Vjetar je njiho kožu telca.

Sudbina sina, svakoga sata
Snać je može vrh heljdi u polju,
Vezat će i nju oko vrata
I povest će – da je zakolju.

Žalosno, tužno, u zemlju cijeli
Zabit će se rogovi tavni …
Sad su joj u snu šumarci bijeli
I lugovi zeleni, travni …

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

LISICA

Na razmrskanoj nozi se dovukla
i savila kraj brloga uz brijeg.
Krvava nit je granicu povukla,
odijeliv joj od mrka lica snijeg.

Odzvanjo pucanj još kroz dim je gusti,
ljuljo u oku šumski joj se put.
Iz džbunja vjetar razbarušen, pusti,
raznosio je zvonku sačmu svud.

Nad njom ko žuna kružila je magla.
Vlažno se veče žarilo u krug.
Uznemirena glava već se sagla
i hladan bje na rani jezik dug.

Ko baklja žuti rep u snijeg je pao,
i dah gnjiloće obuze je svu.
Inja i dima vonj se širit stao,
a krv je tiho kapala po tlu.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

 

 

 

 

Andreja Gribl - sanja oslobođenje životinja.

Andreja Gribl – sanja oslobođenje životinja.

 

 

1 KOMENTAR

Odgovori: