Francuski istraživači tvrde da su ljudi jednako grabežljivci koliko i svinje ili srdela

Francuski istraživači tvrde da su ljudi jednako grabežljivci koliko i svinje ili srdela

308 13859

Studija francuskih ekologa pomoću statističke metode izračuna trofičke razine srušila mit o tome da su ljudi vrhunski grabežljivci s vrha hranidbenog lanca te ih svrstala nešto ispod srednje razine uz bok sa svinjama i srdelama, a istraživači tvrde: “Što su ljudi bogatiji to su više skloni jesti životinje.”

 

Prevela: Tea Pećarina

 

Razbijanje mita o hranidbenom lancu

Tvrdnja da smo na vrhu hranidbenog lanca postala je popularan izgovor za konzumiranje životinjskih proizvoda i dokaz naše sposobnosti da nasilno dominiramo svim i svačim. Ali opravdanje za nepotrebno nasilje (kao da ono nasilno postoji? – op. u.) koje se oslanja na pojam moći i prevlasti počiva na načelu prava jačega koje stoji iza najgorih strahota i zločina u ljudskoj povijesti.

Prema francuskim istraživačima, kako ljudi postaju bogatiji sve su više skloni jesti meso životinja, a sve manje biljnu hranu. Bogatstvo, status i povlastice povezani su s konzumiranjem više mesa i uvjerenjem da smo na “vrhu hranidbenog lanca”. Ovo je dovelo do velikog porasta konzumacije mesa u mnogim zemljama u razvoju, uključujući Kinu, Indiju, Brazil i Južnu Afriku.

Oni koji vjeruju da postoji znanstvena osnova za tvrdnju da su ljudi na vrhu nekog hranidbenog lanca trebali bi ovo uzeti u obzir:

2013. ekolozi su, po prvi put, koristili statističku metodu izračuna trofičke razine neke vrste (njezina razina ili rang u hranidbenom lancu) koja se temelji na prehrani. Njihovi nalazi, objavljeni u zborniku Proceedings of the Natural Academy of Sciences svrstavaju ljude na razinu 2,21 na ljestvici od 1 do 5 – otprilike na istu razinu kao srdele ili svinje. Na donjem kraju ljestvice su primarni proizvođači poput biljaka, a na gornjem kraju su čisti vrhunski grabežljivci (apex predatori – životinje koje jedu samo meso i imaju malo ili nemaju vlastitih predatora, kao što je tigar, krokodil ili udav).

Nažalost, ova studija ne odnosi se kritički prema pogrešnoj pretpostavci da pripadnost nekom hranidbenom lancu podrazumijeva da današnji ljudi žive u prirodnom svijetu kao lovci-sakupljači natječući se s drugim vrstama za hranu, kao da se naš jedini izbor temelji na tome što možemo pronaći i uloviti. Drugim riječima, studija zanemaruje važnu moralnu razliku koja proizlazi iz naše mogućnosti da biramo iz široke ponude hrane, za razliku od ostalih životinja na slobodi koje nemaju drugog izbora nego jesti ono što im je dostupno.

Mi ljudi nismo na vrhu ničega. Mi smo samo dio međusobno ovisne mreže života koja čini složene, ali krhke ekosustave. Izabrali smo ili sudjelovati u zaštiti ovih prirodnih sustava ili ih uništiti na vlastiti rizik.

Koncept hranidbenog lanca je ljudska ideja koja nameće krutu i natjecateljsku hijerarhiju među vrstama, umjesto iskrenog razumijevanja složenosti ekosustava kojima pripadamo. Selektivno prizivanje biološkog determinizma također zanemaruje činjenicu da smo mi i moralna bića. Odabirom biljne hrane, možemo dobiti sve potrebne hranjive tvari kroz primarne izvore hrane, na ekološki najprihvatljiviji i najisplativiji način, minimizirajući štetu koju nanosimo drugim životinjama, ljudima i planetu.

Nehijerarhijski krug međusobno ovisne mreže života koja čini složene, ali krhke ekosustave, nasuprot neprirodne tvrde hijerarhijske piramide nusproizvoda nesvijesti i sebičnosti.

Nehijerarhijski krug međusobno ovisne mreže života koja čini složene, ali krhke ekosustave, nasuprot neprirodne tvrde hijerarhijske piramide nusproizvoda nesvijesti i sebičnosti.

Izvor: http://freefromharm.org/common-justifications-for-eating-animals/breaking-food-chain-myth/

308 KOMENTARA

Odgovori na Anonimno Poništi odgovor