Piše: Gary L. Francione
Prevela: Tea Pećarina
U nedavno objavljenom članku Peter Singer tvrdi:
“Moramo naučiti kako loviti i ubijati divlju ribu humano – ili, ako to nije moguće, pronaći manje okrutne i održivije alternative jedenju ribe.”
Alternativa? A što je s povrćem, voćem, orašarkama, mahunarkama i žitaricama?
Kao što sam tvrdio i ranije, Singer smatra da korištenje ribe (ili drugih životinja) za hranu – ako se s tim životinjama postupa “humano” – nije samo po sebi moralno nedopustivo jer, prema Singeru, ribe ne shvaćaju pojam budućnosti, pa stoga nisu zainteresirane za nastavak života, nego samo za odsutnost patnje.
Singerovo stajalište da su za nastavak života (za razliku od odsutnosti patnje) zainteresirana samo ona bića koja imaju sličnu svijest o sebi kao ljudi je vrstaško (specieističko). Jedna riba cijeni svoj život baš kao što ja cijenim svoj i kao što ti cijeniš svoj. Riba možda razmišlja drugačije o svom životu nego što ja mislim o svom. Pa što onda? Ona voli, ili hoće, ili želi nastaviti živjeti. Baš kao i ja. Baš kao i ti. Baš kao i svako osjetilno stvorenje.
Štoviše, Singer je ponovo odlučio da to zanemari jer su životinje imovina, standardi za dobrobit životinja neće se, uz rijetke iznimke, izdići iznad razine koja je potrebna za učinkovito iskorištavanje životinja. Mi rijetko poboljšavamo standarde skrbi za životinje ako nije u pitanju ekonomska korist. Ekonomska stvarnost drži standarde dobrobiti životinja na vrlo niskoj razini. Dobrobit životinja jednostavno ne radi u praksi.
U tom članku, Singer također navodi:
“Propisi za klanje obično zahtijevaju da životinje trenutno ostanu bez svijesti prije usmrćivanja ili da trebaju biti trenutno usmrćene, ili, u slučaju ritualnog klanja, usmrćene što je moguće bliže trenutnom usmrćivanju, koliko to vjerska doktrina dopušta.
Ali ne i za ribu. Ne postoji propis za humano klanje riba uhvaćenih i ubijenih na moru, niti, na većini mjesta, za ribe iz uzgoja.”
Za mene je više nego šokantno to što Singer sugerira da su propisi koji navodno zahtijevaju “humano” klanje išta više od pokušaja da se ljudi osjećaju ugodnije pri pomisli na strahote klaonica.
Ako je Singer ikad bio u klaonici – bilo konvencionalnoj ili onoj koju je dizajnirala Temple Grandin – dobitnica PETA-ine nagrade (odvratno, op. u.) – i ako misli da riječi “humano” i “klanje” spadaju zajedno, onda nije obratio pozornost onome što se događa u prostoru za klanje.
Uvijek iznova vidimo da se omamljivanje i iskrvarenje često čak i ne izvode ispravno, pa čak i ako su ispravno izvedeni, nazivati takvo mučenje “humanim” na bilo kojoj razini i na bilo koji način duboko uznemiruje.
Konačno, budući da Singer i drugi zaštitari (velferisti – zagovornici zaštite, a ne prava životinja koji traže bolje uvjete, ali ne i oslobođenje životinja na sve tri razine) vide veganstvo samo kao način smanjenja patnje, a ne kao preduvjet za pravičnost koji nam zabranjuje korištenje životinja kao resursa, bez obzira koliko bilo “humano”, oni ne mogu predložiti veganstvo osim kao “fleksitarijanski” standard te podržavaju “sretnu” eksploataciju koju hvale kao “suosjećajnu”. Singer tvrdi da je konzistentan veganizam “fanatičan” i da si moralno možemo priuštiti “luksuz” prehrane “humanim” životinjskim proizvodima.
Ako nisi vegan, postani vegan. To je vrlo jednostavno, bolje je za zdravlje i za Zemlju. A, najvažnije, to je moralno ispravno i pravedno. Ako si vegan, poduči tome i druge na kreativan i nenasilan način.
Svijet je veganski! Ako to želiš.
Gary L. Francione ©2010
Tekst Petera Singera: http://www.abolitionistapproach.com/media/links/p3722/recent-article.pdf
Izvor: http://www.abolitionistapproach.com/singers-fish-position-is-fishy/
