Dakle, zakon o zaštiti životinja kralježnjaka koji nisu ni ribe, ni divljač, veli da SMIJEMO životinje koje nisu ni kralježnjaci, ni ribe, ni divljač “ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu” ako to radimo u skladu s npr. člancima 17, 18. i 19. Nisam pravnik, ali da imaju samo članak 4., a ne i 17+18+19, tužio bih, osnovano!, pola Hrvatske. Ovako – banana.
Autor: Mato Kutlić
Svi prijatelji životinja koji se zalažu za provedbu Zakona o zaštiti životinja trebali bi biti svjesni osnovnih činjenica o tom zakonu.
1) Apsolutno je nemoguće nekoga zaštiti od bilo čega tako da ga se usmrćuje, kolje i obavlja pokus na njemu (članak 1. koristi upravo tu nomenklaturu), a osim što je nemoguće, neopisivo je neetično i licemjerno.
2) Ako se primjenjuje samo na kralježnjake (članak 2.), treba imati barem malo dostojanstva prema nama koji ga stvarno i čitamo te ga tako i nazvati – “Zakon o zaštiti kralježnjaka”. Naime, zadnji put kad sam ja provjeravao i insekti su bili životinje.
3) Slijedno gore napisanom, valja uočiti još samo jednu u nizu idiotarija iz ovog zakona: članak 2. jasno govori da se zakon ne primjenjuje na ribolov. A ribe, uz gmazove, vodozemce, ptice, sisavce (oni uključuju i posebnu vrstu – sisare idijote aka ljude), i eventualno kružnouste, spadaju u kralježnjake. Dakle, imamo zakon o zaštiti životinja koji se primjenjuje samo na životinje kralježnjake koji nisu ribe. Jebeno, zar ne?
4) Ako životinja i ima sreću da je kralježnjak koji nije riba, za potpadanje pod nadležnost ovog divnog zakona mora ne biti stanarom prekrasnih i mirom i nenasiljem protkanih predjela koje se nazivaju lovišta i mora ne biti divlja – jer tako postaje divljač i ijope nije zaštićena zakonom o zaštiti životinja kralježnjaka koji nisu ribe ni divljač.
5) Stigavši do članka 5. ovog nazovimo-to-zakona (ne, ne članka 5 ovog članka :), slučajan čitnik namjernik bi mogao pomisliti da i ima nešto od njega (u smislu zaštite životinja kralježnjaka koji nisu ribe ni divljač), jer zakon jasno izrijekom govori da je “zabranjeno životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu”, no /samo/ protivno odredbama ovog “zakona”. Dakle, u jednom članku to, dok se u drugom, odnosno drugima/trećima, 17, 18. i 19, propisuje kako i kada se životinje koje nisu ni kralježnjaci, ni ribe, ni divljač smije i treba KLATI.
Dakle, zakon o zaštiti životinja kralježnjaka koji nisu ni ribe, ni divljač, veli da SMIJEMO životinje koje nisu ni kralježnjaci, ni ribe, ni divljač “ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu” ako to radimo u skladu s npr. člancima 17, 18. i 19. Nisam pravnik, ali da imaju samo članak 4., a ne i 17+18+19, tužio bih, osnovano!, pola Hrvatske. Ovako – banana.
6) Da ponovim, zakon-s-totalno-promašenim-imenom jasno i izričito veli da:
– Životinje se smije zaklati samo ako su prije klanja bile omamljene, osim ako se radi o klanju peradi i kunića u domaćinstvu za vlastite potrebe.
– Iznimno od stavka 1. ovoga članka, životinje se smije zaklati bez prethodnog omamljivanja samo u slučaju prisilnog klanja i pri obrednom klanju.
– Zabranjeno je omamljivanje, klanje, usmrćivanje ili ubijanje životinja u ritualne svrhe.
I tu ću stati, ponestalo mi je cigareta i voda u kadi je prehladna, i neću se obazirati na “male” stvari poput jasnog razlikovanja obrednog i ritualnog ( www.eudict.com/?word=ritual&go=Search&lang=engcro ) i još “manjih” stvari poput zaštićivanja nekoga rezanjem dijelova tijela da ne bi patio kad njena/njegova djeca možda budu gladna ili ubijena na cesti od strane pripadnika svemoćnih sisara idijota. Nema smisla, zar ne?
Ljudi, kada se zalažete za PROVEDBU ovog “zakona”, zalažete se za:
– ubijanje
– klanje
– testiranje
svih životinja. Jednostavno.
Nema opravdanja za to.
Preuzeto sa: http://homo-gestalt.info/m/gluplji-i-glupljiji/
