Lara Rebić: “Manje je više” deviza je zdravlja

Lara Rebić: “Manje je više” deviza je zdravlja

1 491

Piše: Lara Rebić

Dragi moji prijatelji,

ja bih rado organizovala radionice sirove biljne hrane, ne samo radi profita koji bi mi iskreno rečeno dobro došao, nego i radi druženja uživo sa svima vama koje ova tema zanima. Međutim, ne bih imala šta da vam ponudim na tim radionicama.

Mogla bih vam ponuditi jednu vrstu nekog sočnog, slatkog voća ili salatu od jedne ili dvije vrste neslatkog voća (paradajz, krastavci, tikvice) u kombinaciji sa mekim zelenjem ili bez njega, a to nije neka mudrolija. Sve ostalo bi bilo protivno mojim iskustvima i ubjeđenjima. Ja torte, kolače i kojekakve sirove zavrzlame pravim u rijetkim slučajevima, kad očekujem goste ili kada imam dosta voća koje sušim da ne propadne.

Ljeto volim, jer je izbor voća veći, a cijena prihvatljiva. Obično jedem jednu vrstu voća po obroku. Moja ishrana se sve vise bazira na voću. Dehidrirane namirnice u vidu sušenih krekera, voćnih koža i sl. nisu cjelovita hrana te ih stoga ne treba često koristiti. Sirove torte i kolači se u 99% slučajeva prave od brdo masnoća, puno različitih namirnica, koje ne bi trebalo kombinirati, što u konačnici daje atomsku bombu za probavu.

Ne kažem da s vremena na vrijeme ne treba pojesti i tako nešto, ali česta konzumacija kombinacija u sirovim kolačima i tortama dovodi do stvaranja fermentacije što za posljedicu ima stvaranje sluzi.

Ja svjesno pojedem nešto tako, ali 1 ili 2 puta godišnje, i svaki put osjetim posljedice u vidu spore probave, naduvenosti i tromosti.

Sladoled također nije preporučljivo često konzumirati, bez obzira što je sirov, veganski. Svaka obrada namirnica, pa čak i ona “najbezbolnija” kao sto je blendanje nije za preporuku, jer npr. blendanjem dolazi do oksidacije namirnica.

Ono što ja smatram ključnim u sirovoj biljnoj ishrani je konzumacija cjelovitih, zrelih namirnica sa velikim udjelom vode u vidu jednoobroka, po mogućnosti iz vlastitog uzgoja.

Pitanje kombinacije namirnica je također od ključnog značaja za probavu, a samim tim za cijeli organizam i tome treba posvetiti punu pažnju. Žitarice, mahunarke, škrobno povrće i tvrdo, žilavo zelenje nisu za ljudsku ishranu, jer koliko god vitamina, minerala i čega sve već ne sadržavali, tijelo ih ne može iskoristiti jer su neprobavljive.

Prejedanje, čak i najboljom hranom, opterećuje probavu i doprinosi stvaranju sluzi. Tijelu je potrebno vrlo malo hrane da bi izvrsno funkcionisalo, ali da bi došli do tog stanja trebamo se čistiti na svim nivoima.

Stres je nemoguće izbjeći, ali ga je moguće osvijestiti i prihvatiti kao sastavni dio života, a ne ga kompenzirati prejedanjem, kao i sve ostale emocije.

Manje je više” deviza je zdravlja, jer nije stvar onoga što unosimo i njegove količine, nego onoga što NE unosimo. Tijelo je savršen samoobnovljiv mehanizam i nisu mu potrebi nikakvi vitaminsko-mineralni suplementi u izoliranom obliku, jer mu ne pružaju nikakve prednosti, samo ga dodatno opterećuju.

Bretarijanstvo je, barem meni, odličan dokaz o irelevantnosti bilo koje teorije vezane za ishranu. Znam da ništa ne znam. Kada čovjek malo bolje razmisli, zaista nije lako biti jednostavan, što je ključ zdravlja i uspjeha (ne mislim na materijalno) u ovoj dimenziji.

Eto, živi, zdravi i jednostavni mi bili!

 

1 KOMENTAR

Odgovori na Pero Naliv Poništi odgovor