Marš za zatvaranje svih klaonica ili zašto abolicionisti/ce nikada ne sudjeluju u takvim akcijama?

Marš za zatvaranje svih klaonica ili zašto abolicionisti/ce nikada ne sudjeluju u takvim akcijama?

323 8687

Svijet je veganski! Ako to želiš.

Preveo i uredio: Leon Kralj
Sa slovenskog na hrvatski preveo: Igor Dragišić
Objavljeno u nedjelju, 18. rujna 2016.

Ispod ovog teksta na hrvatskom možete pročitati tekst na slovenskom.


Većina zagovornika/ca prava životinja smatra da poticati ljude na veganstvo nije dovoljno (ili čak nije nužno) i da treba „jasno i glasno zahtijevati osudu industrije, koja iskorištava životinje“. U tu svrhu pozivaju na javne demonstracije širom svijeta, na kojima sudionici/ce zahtijevaju od industrije da zatvori sve klaonice. Riječ je o tzv. “Maršu za zatvaranje svih klaonica” (March to Close Down All Slaughterhouses).

Tvrdim da je aktivizam te vrste sporan, kako u moralnom, tako i u praktičnom smislu, a i da u potpunosti promašuje bit. Nudim odgovor abolicionista/ica, koji je u jednom od svojih komentara sažeo naš kolega Balint Balasa:

„Prije nego prijeđem na kampanju Marš za zatvaranje svih klaonica, prilažem ovdje nekoliko naglasaka, što mi abolicionisti/ce poduzimamo, a što ne radimo. Ti naglasci su važni za razumijevanje zašto mi abolicionistički/e vegani/ke ne sudjelujemo u uličnim predstavama ove vrste:

1. Abolicionisti/ce se nikad ne fokusiramo na industriju za iskorištavanje životinja. Jasno nam je da će ponuda postojati sve dok postoji i potražnja. Umjesto toga se fokusiramo na nenasilnu edukaciju i pozivanje ljudi da prihvate veganstvo kao moralni temelj.

2. Mi abolicionisti/ce nikada ne koristimo i ne nudimo edukacijski material koji promovira bilo koji od oblika iskorištavanja životinja.

3. Mi abolicionisti/ce odbijamo općenito prihvaćeno shvaćanje, da je jesti meso lošije od konzumacije drugih namirnica životinjskog izvora (mlijeko, mliječni proizvodi, ribe, jaja). Uvijek naglašavamo da je svako iskorištavanje životinja moralno pogrešno i da u moralnom smislu nema razlike između mesa, drugih životinjskih proizvoda i drugih oblika iskorištavanja životinja (zoološki vrtovi, pokusi na životinjama, lov, životinje u cirkusu, konjske i pseće trke, borbe bikova, rodeo, zabavni parkovi sa životinjama, trgovine „kućnim ljubimcima“ itd. prim. prev.). One koji/e nastavljaju s iskorištavanjem životinja, jednostavno zovemo ne-vegani/ke i nikada ih ne označavamo kao mesojede, karniste/ice, svejede, lešinare/ke, ili kako drugačije impliciramo da su jedni oblici iskorištavanja životinja nemoralniji od drugih.

4. Mi abolicionisti/ce uvijek jasno upozoravamo na vrstaštvo (specieizam) i promidžbu iskorištavanja životinja, čime se služe i svi/e ostali/e (ne-abolicionistički/e) vegani/ke. Ne brine nas „jedinstvo pokreta za životinje“. U stvari se mi abolicionisti/ce i ne vidimo kao dio Pokreta pod vodstvom velikih zaštitarskih (welfare) organizacija, koje promiču iskorištavanje životinja.

5. Mi abolicionisti/ce nikad ne podržavamo istraživanja izvedena pod krinkom, naime ona se uvijek fokusiraju na kršenje zaštitarskih Zakona za zaštitu životinja, čime neophodno poručuju da je iskorištavanje životinja moralno prihvatljivo, sve dok igramo po pravilima. Prikriveni istraživači/ce zaposleni/e od strane organizacija PETA i Mercy for Animals, su posvjedočili da svakodnevno sudjeluju u mučenju i ubijanju životinja, u svrhu dobivanja video snimaka iz klaonica, potrebnih za sakupljanje donacija. Imamo više nego dovoljno istraživanja, da znamo kako se postupa sa životinjama na farmama i klaonicama. Jedini razlog da „aktivisti“ nastavljaju s istraživanjima te vrste, je dobivanje još većih novčanih sredstava za nastavljanje svojih zaštitarskih kampanja, kojima pozivaju na reforme iskorištavanje životinja. Za abolicionističke vegane/ke, jednostavna činjenica da se životinje iskorištava kao resurs za ljude, na sasvim zadovoljavajući način prikazuje nepravičnost u odnosu prema životinjama.

Ako se sad za trenutak vratim na Marš za zatvaranje svih klaonica, u njihovoj sam brošuri s naslovom Za svjetsko ukidanje mesa (For a World-wide Movement for the Abolition of Meat), pročitao sljedeće:

… Griješimo. Griješimo ako mislimo da svi koji jedu meso odobravaju klaonice. Griješimo ako mislimo da nisu spremni poslušati naše zahtjeve … Ali pokret za ukidanje mesa, kao politički pokret ne uključuje samo krug onih ljudi koji već striktno bojkotiraju životinjske proizvode. Već prema svojoj definiciji, pokret uključuje svakoga tko misli da bi meso trebalo ukinuti …

… pitam se kakvu poruku šaljemo tim ljudima:

1. Mogu koračati na maršu protiv klaonica, a za vrijeme tog marša jesti kobasice.

2. Klaonice su izvor problema, a ne to da ja plaćam proizvode, zbog kojih klaonice uopće postoje odnosno te proizvode nude.

3. Nigdje na svojoj internetnoj stranici nećemo spominjati riječ na „V“ (Veganstvo prim.prev.), jer ne želimo nikoga optuživati ili sramotiti – izuzev klaoničke radnike/ce, ali to je sasvim prihvatljivo, oni/e su naime „zlobni/e“. Netko tko radi u klaonici je svakako „zloban/a“.

Ali kad sam vidio spomenuti Marš u mom rodnom Melbourneu, riječ je na „V“ bila spomenuta, ali u negativnom smislu. To njihovo objašnjenje smo već čuli više puta:

„ … Moramo znati da je veganstvo aktivnost, kod koje se radi o izbjegavanju nečega, kao npr. stočarstva i ostalih oblika iskorištavanja. Biti aktivan/a, premašuje takvo izbjegavanje, naime, postavlja problematiku na društvenu i političku razinu, umjesto da ostaje na razini „osobnog načina življenja“, ili u najboljem slučaju, tek na razini napornog razgovora s nekim, koga uvjeravaš da postane vegan/ka. Veseli nas da vegani/ke postaju toga svjesni/e. Moramo učiniti sve, kako bismo izbjegli/e opasnosti zapadanja u kategoriju pokreta potrošača i istaknuti se kao pokret za slobodu i pravičnost …“

Da, dobro ste pročitali. Veganstvo je ožigosano kao „izbjegavanje“ i „konzumerizam“, dok je nenasilno educiranje ljudi o veganstvu kao moralnom temelju „naporan razgovor jedan na jedan, s nekom, koga uvjeravaš da postane vegan/ka“, i sve to nije ni približno tako važno, kao u koaliciji s ne-veganima/kama „osvještavati javnost“. Drugim riječima, umjesto da kažemo jasno i glasno da je ropstvo nemoralno, radije ćemo pozvati robovlasnike/ce da marširaju s nama protiv ropstva, i reći im kako je odricanje vlasništva robova/kinja u svrhu postizanja ukidanja ropstva, zapravo „opasnost zapadanja u kategoriju potrošačkog pokreta“.

I dodajmo još zaštitarsku poruku, koju smo čuli na Maršu u Melbourneu:

„… To je prilika za edukaciju šire javnosti o okrutnim postupcima u klaonicama …“

Da imamo na raspolaganju jednu rečenicu za edukaciju – bi li to stvarno bila ta rečenica?


 

Shod za zaprtje vseh klavnic ali zakaj se abolicionisti nikoli ne udeležujemo takšnih akcij

Večina zagovornikov pravic živali meni, da spodbujati ljudi k veganstvu ni dovolj (ali celo nenujno) in da je treba “jasno in glasno zahtevati obsodbo industrije, ki izkorišča živali”. V ta namen pozivajo k javnim demonstracijam širom sveta, na katerih udeleženci zahtevajo od industrije, da zapre vse klavnice. Gre za t.i. March to Close Down All Slaughterhouses [Shod za zaprtje vseh klavnic; op.p.].

Trdim, da je tovrstni aktivizem sporen tako v moralnem kot praktičnem smislu ter da povsem zgreši bistvo. Podajam odgovor abolicionistov, ki ga je v enem od svojih komentarjev povzel naš kolega Balint Balasa:

»Preden preidem na kampanjo Shod za zaprtje vseh klavnic, je tukaj nekaj poudarkov, kaj abolicionisti počnemo in česa ne. Ti poudarki so pomembni za razumevanje tega zakaj abolicionistični vegani ne sodelujemo pri tovrstnih uličnih predstavah:

  1. Abolicionisti se nikoli ne osredotočamo na industrijo izkoriščanja živali. Jasno nam je, da vse dokler bo obstajalo povpraševanje, bo obstajala tudi ponudba. Namesto tega se osredotočamo na nenasilno izobraževanje in pozivanje ljudi kveganstvu kot moralni osnovi.
  1. Abolicionisti se nikoli ne poslužujemo oz. ne ponujamo izobraževalnega gradiva, kipromovira katerokoli izmed oblik izkoriščanja živali.
  1. Abolicionisti zavračamo splošno sprejeto napačno predstavo, da je jedenje mesa slabše od uživanja drugih živil živalskega izvora (mleka, mlečnih izdelkov, rib, jajc). Vedno poudarjamo, da je vsakršna uporaba živali moralno zgrešena in da v moralnem smislu ni razlik med mesom, drugimi živalskimi proizvodi in drugimi oblikami uporabe živali [živalski vrtovi, poskusi na živalih, lov, živali v cirkusih, konjske in pasje dirke, bikoborbe, rodei, zabaviščni parki z živalmi, trgovina s “hišnimi ljubljenčki”, …; op.p.]. Tiste, ki nadaljujejo z uporabo živali preprosto imenujemo ne-vegani in jih nikoli ne označujemo za mesojedce,karniste, vsejedce, truplojedce ali kakorkoli drugače kar bi lahko namigovalo, da so nekatere izmed oblik izkoriščanja živali bolj nemoralne od drugih.
  1. Abolicionisti vedno jasno opozarjamo naspecizem in promoviranje izkoriščanja živali, ki se ga poslužujejo vsi ostali (ne-abolicionistični) vegani. Ne skrbi nas “enotnost gibanja za živali”. Pravzaprav abolicionisti sami sebe ne vidimo kot del gibanja, ki ga vodijovelike welfare organizacije, ki promovirajo izkoriščanje živali.
  1. Abolicionisti nikoli ne podpiramopreiskav izvedenih pod krinko, saj se le-te vedno osredotočajo na kršitev welfare zakonov za zaščito živali, s čimer neobhodno sporočajo, da je izkoriščanje živali moralno sprejemljivo vse dokler igramo po pravilih. Skrivni preiskovalci, zaposleni s strani organizacij PETA in Mercy for Animals so razlagali, da dnevno sodelujejo pri mučenju in ubijanju živali z namenom pridobitve videoposnetkov iz klavnic, ki jih potrebujejo za zbiranje donacij. Imamo že več kot dovolj preiskav za to, da vemo, kako se ravna z živalmi na farmah in v klavnicah. Edini razlog zakaj “aktivisti” nadaljujejo s tovrstnimi preiskavami je, da pridobijo od javnosti še več denarja za svojewelfare kampanje, s katerimi pozivajo k reformam izkoriščanja živali. Za abolicionistične vegane preprosto dejstvo, da so živali uporabljene kot vir za ljudi, zadostuje za prikaz nepravičnosti v odnosu do živali.

Če se zdaj vrnem nazaj k Shodu za zaprtje vseh klavnic … v njihovi brošuri z naslovom For a World-wide Movement for the Abolition of Meat [Za svetovno gibanje za odpravo mesa; op.p.], sem prebral sledeče:

»… Motimo se. Motimo se, če mislimo, da vsi jedci mesa odobravajo klavnice. Motimo se, če domnevamo, da ljudje niso pripravljeni prisluhniti naši zahtevi … Toda gibanje za odpravo mesa kot politično gibanje ne vključuje le kroga tistih ljudi, ki že striktno bojkotirajo živalske proizvode. Že po svoji definiciji gibanje vključuje vsakogar, ki misli, da bi bilo meso potrebno odpraviti…«

Sprašujem kakšno sporočilo s tem pošiljajo ljudem:

  1. Lahko maširam na shodu proti klavnicam in hkrati med maširanjem jem klobase.
  1. Klavnice so tiste, ki so izvor problema, in ne to, da jaz plačujem za izdelke, zaradi katerih klavnice sploh obstajajo in jih ponujajo.
  1. Nikjer na svoji spletni strani ne bomo omenili besede na “V” [Veganstvo; op.p.], ker nočemo nikogar obtoževati in sramotiti – razen klavniških delavcev, a to je povsem sprejemljivo, saj so vendar “zlobni”. Kdor dela v klavnici, je gotovo “zloben”.

A ko sem videl omenjeni shod v mojem domačem Melbournu, je beseda na “V” bila omenjena, toda v negativnem smislu. To njihovo razlago smo slišali že večkrat:

»… Vedeti moramo, da je veganstvo aktivnost, pri kateri gre le za izogibanje nečemu, kot npr. podpiranju živinoreje in ostalim oblikam izkoriščanja. Biti aktiven presega to izogibanje, saj postavlja problematiko na družbeno in politično raven, namesto da ostaja zgolj na ravni “osebnega načina življenja” ali v najboljšem primeru le na ravni napornega pogovora ena na ena z nekom, ki mu dopoveduješ naj postane vegan. Veseli nas, da se vegani pričenjajo zavedati tega. Storiti moramo vse za to, da se izognemo nevarnosti zapadanja v kategorijo gibanja potrošnikov in se izpostavljati kot gibanje za svobodo in pravičnost …«   

Da, prav ste slišali. Veganstvo je označeno kot “izogibanje” in “potrošništvo”, nenasilno izobraževanje ljudi o veganstvu kot moralni osnovi je “naporen pogovor ena na ena z nekom, ki mu dopoveduješ naj postane vegan”, in vse to ni niti približno tako pomembno kot v koaliciji z ne-vegani “osveščati javnost”. Povedano drugače, namesto da rečemo razločno in glasno, da je suženjstvo nemoralno, bomo raje povabili sužnjelastnike naj maširajo z nami proti suženjstvu in jim dejali, da odpovedati se lastništvu sužnjev za dosego odprave suženjstva predstavlja “nevarnost zapadanja v kategorijo gibanja potrošnikov”.

In navrzimo še welfare sporočilo, ki smo ga poslušali na shodu v Melbournu:

»… To je priložnost za izobraževanje splošne javnosti o krutih postopkih v klavnicah …«

Če bi imel le en stavek na razpolago za izobraževanje javnosti – ali bi to res bil ta?«

Prevedel in uredil: Leon Kralj

Vir: https://www.facebook.com/abolitionistapproach

 

323 KOMENTARA

  1. HVALA ROBERTU ZBO PRIKAZA TAKO GNJUSNOG “CLANKA”. – u JUGI se nikad nije rodio razuman covjek – Homo sapiens. Specizam, smrdizam, prdizam, veganizam, Gayizam. mi smo vogjeci, ali ni Australija ne zaostaju. Debili pisu debili, citaju- i to traje miliun godina. JA SAM SE PONADAO R0BERTU, ALI JE ON PROMASIO

Odgovori na Anonimno Poništi odgovor