Niti jedna veterinarska ambulanta u Hrvatskoj ne provodi sterilizaciju životinja!

Niti jedna veterinarska ambulanta u Hrvatskoj ne provodi sterilizaciju životinja!

0 9466
Ne postoje ni zdravstveni, ni etički razlozi za masovnu, kontinuiranu i prisilnu kastraciju i sterilizaciju životinja.

Autor: Miroslav Sebastijanović 

 

Pojam kastracija znači operativno uklanjanje muških ili ženskih spolnih organa. tj, kod mužjaka testisa dok kod ženki jajnika, jajovoda i maternice.

Također moguće je ukloniti samo jajnike (ovariotomija) ili jajnike, jajovode i maternicu (ovariohisterektomija).

Kastracija se radi isključivo zbog sprječavanja “neželjene” trudnoće i potomaka, jer medicinskog razloga za kastraciju zdrave životinje nema.

Preventivna kastracija zbog moguće bolesti maternice (piometra), karcinoma dojki kod ženki ili bolesti testisa kod mužjaka (karcinom testisa) nema nikakvog uporišta u veterinarskoj medicini jer ne može se znati hoće li neka životinja oboljeti od određene bolesti ili neće.

Veterinar može savjetovati da se operacija učini kako ne bi došlo do bolesti, no ne može tvrditi da će se životinja sigurno razboljeti, što dovodi do tog da se zdrave životinje operiraju, uvode u anesteziju (koja oštećuje srce) pod izlikom neke mogućnosti koja nije sigurna.

Činjenica je da životinje obolijevaju od određenih bolesti, bile one kastrirane ili ne.

Naravno da životinja neće oboljeti od bolesti testisa ako istih nema, no veterinarska medicina ne tvrdi da će životinja oboljeti ako nije obavljena kastracija, već daje mogućnost preventivne operacije u vidu „kad bi bilo“ i „ako bi bilo“.

Kastracija se ne obavlja prije spolne zrelosti životinje i ne prije njezinog prvog tjeranja, zbog hormona u tijelu koji moraju obaviti svoju ulogu.

Endokrinologija u veterinarskoj medicini ima veliku ulogu u zdravstvenoj skrbi životinja, liječenju simptoma i bolesti uzrokovanim hormonskim disbalansima.

Hormoni u tijelu održavaju životinju zdravom i sudjeluju u nizu bioloških procesa u tijelu te uklanjanje organa koji ih proizvode svakako uzrokuju određene poremećaje u organizmu životinje.

Novija istraživanja o kastraciji govore da životinje koje su kastrirane imaju niz zdravstvenih problema (hormonski disbalansi, pretilost, karcinomi, bolesti lokomotornog sustava…), životni vijek im je kraći te opće zdravstveno stanje im je narušeno.

Vrlo je važno napomenuti da poremećaji ponašanja (bježanje, agresivnost, lajanje, hiperaktivnost…) se ne reguliraju kastracijom jer svaka životinja je individualna sama po sebi. Kod nekih životinja se karakter promjeni, no ne kod svih, što opet jasno govori da se te statistike ne mogu generalizirati. Uostalom sva ta “korigiranja” vlasnici rade zbog sebe pri tome oduzimajući dio identiteta toj životinji. Da se životinje pitaju sigurno ne bi pristale na kastraciju zbog tog jer su „nemirne“ ili zbog što imaju spolni nagon. Vlasnici o tome odlučuju svojevoljno misleći kako čine dobro toj životinji.

Također znanost veterinarske medicine jedino potvrđuje da se kastracijom samo sprječava neželjena trudnoća, dok drugih medicinskih razloga nema kada se radi o zdravoj životinji.

Neke životinje nakon operacije i dalje pokazuju znakove obilježavanja teritorija što je najčešći slučaj mačaka, no to se događa zbog hormona koji su još ostali u krvi. Takve pojave brzo nestaju kroz nekoliko dana  čim se životinja uriniranjem očisti. Životinje često svoje obrasce ponašanja zadržavaju i nakon kastracije.

Najčešći mitovi su da se kastracijom postiže neka dobrobit životinji (postaju mirnije, zdravije, smanjena agresivnost, duže žive…) što nema nikakvu znanstvenu potvrdu u veterinarskoj medicini. Jedino što se kastracijom postiže je nemogućnost začeća. Jasno je da životinja neće više osjećati potrebu za spolnim nagonom nakon kastracije i da će biti mirnija po tom pitanju, no još uvijek možete vidjeti životinje koje su kastrirane da i dalje rade sve što i prije kastracije, što dovoljno govori o individualnosti svakog organizma.

Čak i da se nešto postiže po tom pitanju, koliko je to moralno i u stvarnoj dobrobiti životinje, da ne govorimo koliko je to potrebno njoj?! Dok tvrdimo da svog psa volimo.

Da li je zaista to tako?

Možemo povući paralelu s tinejdžerima, koji imaju u periodu puberteta velik spolni nagon, probleme s kožom u smislu bubuljičavost, policistične jajnike, neželjene trudnoće… ne pada nam na pamet da izvršimo uklanjanje testisa ili jajnika zbog tih „problema“.

Također karcinom dojki kod žena je u porastu no nitko ne čini mastektomiju zbog tog što može jedan dan oboljeti od iste bolesti. Već se problem rješava kada se pojavi i ako se pojavi.

Jednako tako bi trebalo biti  i sa životinjama.

No zašto činimo i postupamo na jedan način kad se radi o nama, dok puno ne razmišljamo kad se radi o životinji?

Velik broj životinja biva napušteno na ulicu te životinje se razmnožavaju, zasigurno je to problem koji treba rješavati, no kastracija je zadnji korak koji bi u tom slučaju trebalo učiniti.

Ljudi napuštaju životinje na ulicu, bile one kastrirane ili ne, što govori o neefikasnosti kastracije kao alata za sprječavanja i smanjivanja broja životinjskih „lutalica“.

Ribe se “nekontrolirano” razmnožavaju i bivaju ubijene ljudskom rukom, znači li to da i njih treba kastrirati? Nigdje ne vidimo zaštitare (velferiste) životinja da se o tom „problemu“ brinu. Ili se radi o dvostrukim mjerilima?

U narodu postoji jedan pojmovni mit oko kastracije, a to je da se ženke steriliziraju dok se mužjaci kastriraju, što je posve netočno. Za to su zaslužni i poneki veterinari koji te izraze koriste u svakodnevici šireći krive medicinske pojmove medu ljudima.

Postoje veterinari koji svoj posao u potpunosti razumiju te koriste ispravne medicinske pojmove, pa legitimitet ovih navoda potvrđuje sljedeće rečenice:

Vlasnici životinja, a i poneki veterinari, često za kastraciju koriste izraz sterilizacija. To je pogrešno. Sterilizacija znači da neki organ postoji, ali nije u funkciji. Mi operativno uklanjamo spolne organe, kod ženke jajnike, jajovode i maternicu, a kod mužjaka testise, pa je ispravno reći kastracija ženke i kastracija mužjaka.
doc. dr. sc. Tomislav Dobranić s Klinike za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

 

Sterilizacija u veterinarskoj medicini se može obaviti muškim ili ženskim životinjama i taj pojam označava da određeni organ postoji u tijelu no svoju funkciju više ne obavlja. Primjerice, ženke se mogu i dalje pariti dok su svi organi prisutni no ne može ostati trudna. Tako jednako i kod mužjaka testisi nisu uklonjeni, jedino ne proizvode žive spermije i mogućnost oplođivanja ženke.

Sterilizaciju životinja u Hrvatskoj nitko ne radi, niti se ona provodi u iti jednoj veterinarskoj ambulanti.

U konačnici valjano je shvatiti i razumjeti da kastracija služi isključivo kontroliranju razmnožavanja životinje, koja je učinjena protiv volje životinje.

Druge „dobrobiti“ koji se kastracijom postižu nemaju medicinsku potvrdu te ostaju folklorne priče koje su duboko ukorijenjene među narodom. S druge strane statistički podatci koji govore o postotku bolesnih nekastriranih životinja u smislu spolnih i reproduktivnih organa nisu dovoljno istraženi niti se mogu uzet kao mjerilo za sve životinje.

Zaključno, neke životinje obole od određenih bolesti koje bi se spriječile kastracijom, neke životinje imaju izražen spolni nagon, probleme u ponašanju i mnoge druge probleme.

S druge strane još uvijek velik broj nekastriranih  životinja ostaju potpuno zdrave do svoje prirodne smrti, što nam govori o tome da životinje svoje spolne i reproduktivne organe imaju s razlogom koji nisu predmet ugrožavanja njihove egzistencije da bi se njima pristupalo kao nešto što treba „rješavati“.

 

*Autor ne savjetuje niti daje preporuke što učiniti sa životinjom koja je u vašem vlasništvu ili skrbništvu te odluku  ostavlja na izbor vlasniku ili skrbniku uz adekvatnu suradnju sa svojim veterinarom.

 

 

 

 

 

 

 

 

BEZ KOMENTARA

Odgovori: