Šest načela osloboditeljskog (abolicionističkog) pristupa pravima životinja

Šest načela osloboditeljskog (abolicionističkog) pristupa pravima životinja

267 7790
Profesor Gary L. Francione

Autor: Gary L. Francione / Anna Charlton
Prevela: Tea Pećarina

.

1. načelo

Životinjski osloboditelji (Animalistički abolicionisti) smatraju da sva osjetilna bića, ljudska i ne-ljudska, imaju jedno pravo – temeljno pravo da ne budu tretirana kao vlasništvo drugih.

Sažetak
Životinje imaju pravni status imovine i koriste se isključivo kao resursi za ljudsku upotrebu. Iako tvrdimo da uvažavamo da životinje imaju moralnu vrijednost te da ih ne smatramo samo stvarima, njihov status imovine znači da nemaju nikakvu moralnu već samo ekonomsku vrijednost. Priznajemo da je tretiranje ljudi kao imovine u suprotnosti s priznavanjem ljudi kao članova moralne zajednice. Prihvaćamo kao temeljno moralno načelo da svi ljudi, bez obzira na njihove osobitosti, moraju imati temeljno moralno pravo da ne budu vlasništvo. Na tom načelu počiva univerzalna osuda ljudskog ropstva. Status životinja kao imovine znači da se životinje smatraju stvarima, bez obzira da li mi govorimo suprotno. Između ljudskih i ne-ljudskih životinja ne postoje takve razlike koje mogu opravdati uskraćivanje svim osjetilnim ne-ljudskim životinjama istih prava koje dajemo svim ljudima. Svim osjetilnim bićima moramo priznati jednakost da ne bi bila iskorištavana kao resursi za ljudsku upotrebu. Osloboditeljski pristup smatra da je svaka upotreba životinja – bez obzira koliko bila navodno “humana” – moralno neopravdana.

2. načelo

Osloboditelji smatraju da priznavanje ovog temeljnog prava znači da moramo ukinuti, a ne samo regulirati institucionalizirano iskorištavanje životinja, te da osloboditelji ne trebaju podupirati reformske zaštitarske kampanje (welfare kampanje za dobrobit životinja) ili pojedinačne kampanje (single-issue kampanje ograničene na pojedina pitanja).

Sažetak
Priznavanje prava životinja da ne budu korištene kao imovina zahtijeva da ukinemo institucionalizirano iskorištavanje ne-ljudskih životinja, a ne da ga samo reguliramo kako bismo ga učinili “humanijim”. Osloboditelji odbacuju zaštitarske kampanje. Oni također odbacuju pojedinačne kampanje, vrstu regulatornih kampanji koje označavaju određene oblike iskorištavanja životinja kao drugačije ili gore od ostalih oblika iskorištavanja, te prešutno sugeriraju da su drugi oblici eksploatacije prihvatljivi. I zaštitarske i pojedinačne kampanje zapravo promiču iskorištavanje životinja i dovode do partnerstva između navodnih zagovaratelja životinja i institucionaliziranih izrabljivača.

3. načelo

Osloboditelji smatraju da je veganstvo moralna osnova te da kreativno, nenasilno vegansko obrazovanje mora biti temelj racionalnog zagovaranja prava životinja.

Sažetak
Osloboditelji prihvaćaju ideju da postoji veganstvo i da postoji iskorištavanje životinja – treća mogućnost ne postoji. Ne biti vegan znači izravno sudjelovati u iskorištavanju životinja. Osloboditelji promoviraju veganstvo kao moralnu osnovicu ili moralni imperativ i kao jedini racionalan odgovor na spoznaju da životinje imaju moralnu vrijednost. Ako su životinje bitne u moralnom smislu, ne možemo ih tretirati kao robu, jesti ih, nositi ih kao odjeću/obuću ili ih iskorištavati za druge namjene. Baš kao što netko tko je promicao ukidanje ropstva nije mogao posjedovati robove, ne možemo biti osloboditelji po pitanju životinjskog ropstva i konzumirati životinjske proizvode. Za osloboditelje, veganstvo je pitanje temeljne pravičnosti. Budući da je osloboditeljski pristup izvorni pokret (grassroots pokret na temeljnoj razini), zagovaranje veganstva kao temeljnog načela pravičnosti nije nešto što zahtijeva velike, bogate, dobrotvorne organizacije i “vođe”. To je nešto što svi mi, kao izvorni pokret, možemo i moramo učiniti. Svatko od nas mora biti vođa.

4. načelo

Osloboditeljski pristup povezuje moralni status ne-ljudskih životinja samo sa sposobnošću osjećanja, a ne s bilo kojom drugom kognitivnom značajkom; sva osjetilna bića su jednaka u smislu da ne smiju biti iskorištavana kao resurs.

Sažetak
Osjetilna sposobnost je subjektivna svijest; postoji netko tko opaža i doživljava svijet. Osjetilno biće ima svoje interese; to jest odabire, potrebe ili želje. Ako je neko biće osjetilno, onda je nužno i dostatno da to biće ima pravo da ne bude upotrebljavano kao sredstvo za ostvarivanje ljudskih ciljeva. Priznanje tog prava nameće ljudima moralnu obvezu da ne koriste to biće kao resurs. Nije potrebno da neko osjetilno biće ima ljudske kognitivne značajke da bi imalo pravo da ne bude korišteno kao imovina.

5. načelo

Osloboditelji odbacuju sve oblike negativnog razlikovanja (diskriminacije) ljudi, uključujući rasništvo (rasizam), spolništvo (seksizam), raznospolništvo (heteroseksizam), dobništvo (ageizam), ableizam i klasništvo (klasizam) – baš kao što odbacuju i vrstaštvo (specieizam).

Sažetak
Osloboditeljski pristup pravima životinja odbacuje vrstaštvo jer ono, poput drugih oblika ljudske diskriminacije, koristi moralno nevažan kriterij (vrstu) da zanemari i obezvrijediti interese osjetilnih bića. No bilo kakvo suprotstavljanje vrstaštvu ima smisla samo u okviru općenitog suprotstavljanja svim oblicima negativnog razlikovanja. To jest, ne možemo se suprotstavljati vrstaštvu, ali tvrditi da, kao zagovornici životinja, nemamo stav o tim drugim oblicima diskriminacije. Ne možemo reći da odbacujemo vrstu kao moralno neispravan kriterij za zanemarivanje i obezvrjeđivanje interesa ne-ljudskih bića, ali da nemamo stav o tome da li su rasa, spol ili seksualna orijentacija/sklonost moralno neispravni kriteriji kad se koriste da bi se zanemarili ili obezvrijedili ljudski interesi. Naše protivljenje vrstaštvu zahtijeva da se suprotstavimo svim oblicima diskriminacije.

6. načelo

Osloboditelji priznaju načelo nenasilja kao ključno načelo pokreta za prava životinja.

Sažetak
Osloboditeljski pristup promovira nenasilje jer smatra pokret za prava životinja produžetkom mirovnog pokreta da bi uključio i zabrinutost za ne-ljudske životinje. Također s obzirom na to da većina ljudi sudjeluje u iskorištavanju životinja, ni načelno nije moguće izdvojiti izrabljivače u svrhu opravdavanja nasilja. Konačno, budući da je iskorištavanje životinja sveobuhvatno, nasilje ne bi moglo biti protumačeno nikako drugačije nego kao patološka reakcija na ono što se smatra normalnim. Jedina stvarna mogućnost, na individualnoj razini je prihvatiti veganstvo kao moralnu osnovu, a na društvenoj razini, angažirati se u kreativnom, nenasilnom poučavanju o veganstvu iz osloboditeljske perspektive.

.

Napomena:

Da bismo prihvatili osloboditeljiski pristup pravima životinja, ne moramo biti ni spiritualni, ni religiozni, ni ateisti. Možete biti produhovljena osoba ili vjernik a možete biti i ateist ili bilo što između. To je svejedno.

Ono što je važno jest:

1. da imate moralnu zabrinutost za životinje i da im želite činiti dobro. Ta moralna zabrinutost/moralni poticaj može doći iz bilo kojeg izvora, duhovnog ili ne-duhovnog; i

2. da smatrate valjanim logički argument da naša moralna briga ne smije biti ograničena na neke ne-ljudske životinje, već da treba obuhvatiti sva osjetilna bića i da trebamo ukinuti, a ne regulirati, eksploataciju životinja.

 

Izvor:
http://www.abolitionistapproach.com/about/the-six-principles-of-the-abolitionist-approach-to-animal-rights/

267 KOMENTARA

Odgovori: