Napisala:
Prevela: Sanja Džalto, prof. filozofije
WeWork, suradnici i uredska kompanija nedavno su uveli pravilo tvrtke prema kojemu se neće posluživati ili isplaćivati obroci koji sadrže meso.
WeWork-ov suosnivač i glavni urednik za kulturu, Miguel McKelvey, rekao je, putem e-pisma, da se radi o pokušaju smanjenja ugljičnog otiska tvrtke. Njegovi argumenti u svezi s moralom temelje se na razornim učincima koje konzumacija mesa ima na okoliš. Istraživanje je pokazalo da je proizvodnja mesa i mlijeka među najgorim krivcima kada je riječ o proizvodnji stakleničkih plinova i gubitku bioraznolikosti. WeWork procjenjuje da će njihovo pravilo uštedjeti 201.8 milijuna kilograma emisija ugljikovog dioksida do 2023. godine, 62.83 milijardi litara vode te poštedjeti 15 milijuna 507 tisuća i 103 životinje.
Filozofi su se, uistinu, stoljećima protivili mesnoj prehrani.
Zašto je nemoralno nauditi životinji?
Antički grčki filozofi zasnivali su svoje argumente na moralnom statusu samih životinja. Grčki matematičar i filozof Pitagora zasnivao je svoje argumente protiv jedenja životinja na činjenici da životinje imaju dušu poput čovjeka. Filozof Platon, u drugoj knjizi „Države“, promišljao je o mesu kao luksuzu koji bi mogao dovesti do neodrživoga društva, ispunjenoga razdorom i nejednakošću, koje će zahtijevati sve više zemlje i ratova za stjecanje iste.
2000 godina kasnije, 1789. godine, Jeremy Bentham, otac teorije utilitarizma, ukazao je na patnju životinja kao moralnu dilemu, pritom obuhvaćajući potrošnju mesa.
„Pitanje nije mogu li misliti, niti mogu li govoriti – nego mogu li patiti? Zašto zakon odbija pružiti zaštitu svim osjetilnim bićima? … Doći će vrijeme kada će čovječanstvo proširiti svoj krug suosjećanja na sve što diše…“
– Jeremy Bentham
Doktrina utilitarizma navodi da su ispravne one radnje koje uzrokuju najviše dobra i reduciraju patnju. Utilitaristi se usredotočuju na smanjenje patnje i maksimizaciju zadovoljstva ili sreće.
Suvremeni utilitarist Peter Singer pita se, stoga, je li opravdano smatrati naše zadovoljstvo i bol važnijima od zadovoljstva i boli životinja. S obzirom na to da smo voljni podvrgnuti životinje patnji industrijskog uzgoja za proizvodnju mesa, Singer se pita jesmo li samo vrstaše (specieisti). Baš kao rasisti, tvrdi, vrstaše pogoduju svojoj vlastitoj vrsti.
Ostali filozofi odbacuju pozornost usmjerenu samo na patnju životinja te ističu da je jednostavno krivo postupati sa životinjama kao sa sredstvima, bez obzira uključuje li to njihovu patnju ili ne. Uzgajati životinje za meso je nemoralno, baš kao što bi bilo pogrešno postupati s ljudima kao sa sredstvima za trgovinu organima.
Aktivist za prava životinja i filozof Tom Regan, primjerice, tvrdi da su životinje „subjekti života“ baš kao i ljudi. Time je mislio da su one također – kao ljudi – bića koja imaju prava, svoje vlastite odabire, želje i očekivanja.
Ako tvorničke farme učinimo ‘humanijima’, promašujemo poantu nemorala i nepravde pri korištenju životinja kao resursa.
Ljudska iznimnost
Postoje, doista, filozofi koji vjeruju da životinje nemaju moralni status jednak ljudima. Ljudska iznimnost temelji se na pretpostavci da ljudi imaju više sposobnosti u usporedbi sa životinjama. Na primjer, ljudi mogu imati društvene veze, osobito obiteljske; također imaju sposobnost koristiti se jezikom; mogu razmišljati i osjećati bol.
Šesnaestostoljetni francuski filozof Rene Descartes, poznat po svojoj izreci: „Mislim, dakle jesam.“, smatrao je da životinje nisu svjesne, nemaju um, stoga, posljedično, ne mogu iskusiti bol. One su, prema Descartesu, „automati“, samo složeni strojevi. Njegovi stavovi kasnije su, ustvari, korišteni za opravdavanje vivisekcije na životinjama tijekom mnogih stoljeća.
Njemački filozof Immanuel Kant tvrdio je da je osobnost ono što razlikuje ljude od životinja. Za Kanta, ljudi određuju svoja vlastita moralna pravila, utemeljena na razumu, ravnajući se po njima. To je nešto što životinje ne mogu činiti.
Moralni razlog protivljenja mesu
Mnogo oštroumnija zapažanja i znanstvene studije pokazali su, međutim, da životinje osjećaju bol analogno ljudima te da imaju osjećaje. Primjerice, slonovi imaju složen emocionalni život, uključujući žaljenje za voljenima i kompleksne društvene i obiteljske veze.
Životinje mogu razmišljati, komunicirati jedne s drugima, biti u mogućnosti koristiti se jezikom u nekim slučajevima te moralno djelovati. Prema tome, isključiti životinje iz moralnih razmatranja, kao i jedenje životinja, ne može biti opravdano jer im nedostaju ta obilježja.
Čak ni Kantova ideja da se radi o svrsishodnoj slobodi ljudi, koja ih čini nadmoćnima, ne funkcionira. Za novorođenčad, pacijente koji boluju od Alzheimerove bolesti, ljude s razvojnim poteškoćama i neke druge može se, također, smatrati da im nedostaje svrsishodne slobode. A osobnost, ni u kojem slučaju, nije određujući kriterij za svođenje na objekt moralnoga razmatranja. Prema mojem mišljenju, pitanje koje treba razmotriti je to je li Kant bio samo vrstaša, kao što ga je Singer optuživao.
Na kraju, ima filozofa koji se protive jedenju mesa neosnovano na tome imaju li životinje prava te treba li njihova patnja biti uključena u računicu za procjenu moralnih radnji. Oni se usredotočuju na vrline i mane jedenja mesa.
Teoretičarka vrline Rosalind Hursthouse tvrdi da jedenje mesa predstavlja čovjeka „pohlepnim“, „sebičnim“, „djetinjastim“. Drugi teoretičari vrline tvrde da bi se kreposna osoba trebala suzdržavati od jedenja mesa ili previše mesa zbog suosjećanja i brige za dobrobit životinja.
Kao filozof morala, ja također vjerujem da patnja životinja u proizvodnji mesa, naročito u modernoj industrijskoj proizvodnji mesa, ne može biti moralno opravdana.
Stoga, prema mojem mišljenju, WeWork-ovo stajalište ima moralnu osnovu i moćne saveznike u filozofiji.
Preuzeto sa: https://theconversation.com/what-philosophers-have-to-say-about-eating-meat-100444
Napomena: U tekstovima autori zastupaju vlastita gledišta koja ne moraju uvijek biti podudarna s gledištem uredništva.
