Suhi post, prisutnost, zahvalnost i življenje na dahu

Suhi post, prisutnost, zahvalnost i življenje na dahu

2 4330
Lara Rebić: "Iskreno bilo mi je žao što prekidam post, jer odista nisam ni u jednom trenutku osjetila glad ili žeđ, osjećala sam se fantastično, uživala sam cijelo vrijeme, svih 84 sata ovog suvog posta."

Na zahvalnosti radim inače svaki dan, ali sam s ovim iskustvom spoznala ogromnu razliku zahvalnosti na svjesnom i one na dubokom podsvjesnom nivou. Ona je cijelo vrijeme tu, bez da je svakodnevnim nabrajanjem blagoslova trebam osvještavati.

 

Autorica: Lara Rebić

 

 
Ovih dana pomjerih granice uobičajenog, redovnog, suvog posta na 84 sata ili 3,5 dana. Post sam počela u nedjelju uvečer, a završila ga u četvrtak ujutro, tj. jutros. Prilikom posta nisam imala nikakvog kontakta s vodom, nije bilo kupanja, tuširanja, umivanja, pranja etc.

Za ovih 84 sata suvog posta sam stekla vlastito znanje i na osnovu njega srušila stereotip o tome da ljudi ne mogu bez vode ni tri dana, a kamo li duže. Itekako da mogu, i to mnogooooooooooo duže.

Senzacije koje sam osjetila su iskreno rečeno mimo svakog mog očekivanja. Iako sam na početku posta, kao i obično, stavila namjeru da će sve proteći odlično i na moje zadovoljstvo, ipak sam očekivala barem malo drame i nelagode o kojoj su svjedočili mnogi bretarijanci, ali mene je ta drama jednostavno zaobišla. :)

Prvi dan
je protekao uobičajeno, nikakav osjećaj gladi, žeđi, uz šetnju, tjelovježbe, Fibonacci disanje (1 ili 2 puta dnevno, svaki dan), meditaciju integracije svjetlosti i reaktivacije DNK, hopsanje, obavljanje svega i svačega, čitanje, odmaranje etc.

Drugi dan
sve isto, osim što sam cijeli dan osjećala nekakav metalni okus u ustima, na jeziku se stvorio blag bijeli sloj naslaga, energija se znatno povećala u odnosu na prethodni dan, jedine promjene su bile učestalo mokrenje u toku noći (urin izrazito bistar) i budnost.

U toku noći sam se osjećala toliko odmorno da nije bilo šanse da zaspim, um sa svojom pričom dostigao maksimum glasnoće, držao govore, skakao s filozofije na kvantnu fiziku etc., a ja slušala, šta ću…

Inače, kameni spavač po prirodi, ne mogoh onomad vjerovati Tesli kada reče da mu dnevno treba samo 1 sat sna.
Eee, sad se uvjerih i zašto. :)

Spavala sam cca. 3 sata i probudila se odmorna kao da sam spavala cijelu vječnost.
Cijeli dan obavljala slične aktivnosti kao i prvi / drugi dan, trčkarala po pijaci.

Treći dan
sam iskreno rečeno očekivala malo drame, pad krvnog pritiska, povremene slabosti, pad energije etc., međutim, ništa od svega, osjetih najveći stepen energije u ta tri dana.

Nestao metalni okus u ustima, blagi bijeli sloj naslaga na jeziku i dalje bio prisutan, učestalo mokrenje također.
U sva 3 dana sam proživljavala konstantnu i intenzivnu zahvalnost kao nikada do sada.

 

Na zahvalnosti radim inače svaki dan, ali sam s ovim iskustvom spoznala ogromnu razliku zahvalnosti na svjesnom i one na dubokom podsvjesnom nivou. Ona je cijelo vrijeme tu, bez da je svakodnevnim nabrajanjem blagoslova trebam osvještavati.

Ista stvar i s fokusom na trenutak i na trenutnu aktivnost, fokus je jednostavno sam od sebe tu bez da ga trebam osvještavati.

Nevjerovatno!!! Sada iz iskustva znam šta Victor Truviano i ostali bretarijanci misle kada govore o vječitom osjećaju sreće, zadovoljstva i zaigranosti koje bretarijanstvo pruža.

Inače, prvobitni ljudi su bili bretarijanci, živjeli su udišući čist zrak, polen biljaka, a sočne plodove voća su jeli ako bi htjeli, međutim, nisu morali. Svi smo mi po rođenju bretarijanci, a Kreator nam je svojom fantastičnom vizijom i stvaranjem dao apsolutno SVE.

Vremenske okolnosti su mi cijelo vrijeme išle na ruku radi velike vlažnosti zraka. Cijelo vrijeme sam nosila majicu na tregere, držala prozore dan-noć otvorene i osjećala kako mi vlažan zrak ulazi kroz kožu, nos, usta.

Za ovih par dana sam izgubila par kila, tj. par litara, jer se moja ishrana inače sastoji od 90% destilirane vode iz voća i povrća, tako da ću sve to brzo nadoknaditi.

Danas mi je iskreno bilo žao što prekidam post, jer odista nisam ni u jednom trenutku osjetila glad ili žeđ kao ni prilikom mojih redovnih 40-satnih postova, osjećala sam se fantastično. Uživala sam cijelo vrijeme i imam namjeru da ovaj 3,5-dnevni post od sada radim jednom mjesečno i da s vremenom, kada osjetim da sam spremna, produžavam dane posta.

Post sam prekinula solarnom vodom, a zatim sam nakon cca. 1 sat pojela par komada sočne, zrele lubenice. Uskoro slijedi tegla (720 ml) zelenog kašastog soka od samoniklih biljčica (maslačak, zova, limun, kivi, narandža + 1/2 kašičice pelinovog praha i par karanfilića, inače ubitačna kombinacija za crijevne parazite), ostalo u toku dana će biti monoobrok od voća s velikim udjelom vode (lubenica, ili jagode, ili breskve), koje je za mene pripremio moj anđelčić u materijalnom obliku, moja majčica, koja me cijelo vrijeme podržavala, ali se ipak krišom, krajičkom svoje divne dušice pribojavala ishoda.

Hvala svima vama koji čitate moje tekstove i razumijete o čemu govorim.
Hvala i onima koji sve ovo smatraju za nonsens, razumljiv i prihvatljiv mi je i njihov stav, s obzirom na to da ne živimo svi u istim realnostima, na istim frekvencijama i stepenicama svijesti.
Hvala Kreaciji na predivnom iskustvu!

Živjeli! <3

2 KOMENTARA

  1. Evo kopiram komentar s Fejsa:
    https://www.facebook.com/robert.medjugorac/posts/10210118339136976?comment_id=10210125935966892&ref=notif&notif_t=like&notif_id=1466189834206540

    Nekoliko godina dok smo studirali u Osijeku, Mladen, Marijana i ja smo skupa suho postili po 36 sati (noć – dan – noć) jednom tjedno.
    To su bila predivna iskustva i točno znam o čemu Lara priča, iako se nisam nikada odvažio na veće korake poput nje, zato i je moj veliki uzor. <3

    Prvih dva - tri puta kod posta osjećao sam slabost, hladni znoj, treskavicu i jedva sam čekao da Sunce proviri kroz naš prozor da odem u hladnjak i prežderem se jer nisam znao pravilno izaći iz posta.

    Nakon što sam to naučio i nakon što sam prebrodio ovisničke krize o konstantnom žderanju, osjećao sam se fantastično, iako sam intenzivno studirao, plesao balet, išao na solo pjevanje itd. Naprosto nije bilo nikakvih problema. Bio sam pun energije, zahvalnosti, prisutnosti, usredotočenosti, razigranosti... baš kao što Lara piše. <3

    A nakon izlaska iz posta, isto kao i Lara, osjećao sam po malo tugu jer mi se činilo da mogu nastaviti s postom, iako se nisam usudio.

    Prva limunada nakon posta ili zalogaj nekog voća je bio prava simfonija okusa, nešto što nikada ne možete osjetiti kada godinama jedete svaki dan bez prestanka.

    Sve u svemu suhi post je sjajno iskustvo koje toplo preporučujem svima. <3

    I potpuno mi je jasno da ljudi zaziru od onih prostranstava kojima nikada nisu koračali.

    A što se tiče terminologije i znanstvenih činjenica, zamislite da imate osobu koja može zaroniti na dah do dna oceana i tamo provesti mjesec dana, ili odletjeti mašući rukama do Mjeseca i nazad, ili preživjeti na apsolutnoj nuli 300 godina i onda nastaviti normalno život kao da se ništa nije dogodilo, i nakon što vam ta osoba ispriča svoja iskustva, a ona nije znanstvenik i vjeruje recimo u čarobnu svetu čarapu, vi umjesto da se zainteresirate za ono važno i zanemarite nevažno, vi je krenete ismijavati zbog toga što vjeruje u svetu čarapu i naziva stvari krivim terminima.
    No takva je valjda ljudska priroda...

    Naravno, nije sporno da bi u opisima takvih iskustava bilo sjajno da je sve terminološki i znanstveno besprijekorno te da se ne zloupotrebljava i ne nabacuje sa stručnim pojmovima, no eto to često nažalost nije slučaj.
    Lara, predlažem da prije objave idućih tekstova konzultiraš nekog znanstvenika da ti pregleda tekst i ukaže na eventualne propuste, te da tek onda objaviš tekst.
    Dobit će na težini i vjerodostojnosti.

    Evo još jedan tekst od anđela Lare...
    http://oslobodjenje-zivotinja.com/sirova-veganka-iz-fojnice-posti-dva-puta-godisnje-po-40-dana/

Odgovori: