Živi zid javno podržava masovno ubijanje riba

Živi zid javno podržava masovno ubijanje riba

215 10496
Dušan Cvetanović (Živi zid) javno podržava masovno ubijanje riba

Kada nepravda postane zakon – otpor postaje dužnost! – to je slogan Živog zida.
Ribari čine veliku nepravdu i zlo životinjama iz mora, potpuno legalno pa čak i financijski podržano od strane države.

Svakom robovlasniku je u interesu zaštititi svoje robove, nahraniti ih, izliječiti i zbrinuti, no nikako mu nije u interesu da ih oslobodi jer robovi imaju ekonomsku vrijednost, ili su dio tradicije robovlasnika, ili je vlasnik za njih emotivno vezan i napravit će za njih puno, ali ih nikada neće osloboditi, to bi ipak zahtijevalo transformaciju robovlasnikove svijesti i osobnosti. U tome je suštinska razlika između zaštite životinja i njihovog fizičkog i zakonskog oslobođenja, uspostavljanja njihovih temeljnih prava.

.

Autor: Robert Međugorac

U potpunosti podržavam Živi zid kada siromašnima uključuju struju i vodu, kada skvotiraju prazne zgrade u vlasništvu banaka te u njih useljavaju siromašne obitelji, kada svojim tijelima sprječavaju deložacije siromašnih obitelji, kada se protive vladavini banaka i birokratskom nedemokratskom molohu EUtanazijskom EUšvicu itd., no nikako ne mogu podržati njihovu bešćutnost prema ne-ljudskim životinjama.

U više navrata su preko medija podržali mljekare, a u potpunosti zanemarili krave, iako znam da neki od njih iz samog predsjedništva itekako znaju da su krave svjesne, osjećajne i inteligentne osobe / individue. No lakše je zažmiriti na njihovu patnju, nego se solidarizirati s majkama kravama i njihovom djecom te tako izgubiti jedan dio glasova na izborima.

Evo sada podržavaju ribare, ali ne i ribu te ostale stanovnike mora koji često stradavaju u mrežama kao kolateralne žrtve masovnih ubojstava mnogih naroda koji žive u moru. Ako ste imalo svjesni i savjesni ne možete biti hladni na to da netko mrežom iščupa iz mora na tisuće životinja te ih posipa solju u plastičnim posudama dok one grčevito pokušavaju doći do zraka. To je naprosto grozna, nasilna i dugotrajna smrt.

Meni je žao što Vlada i korporacije jašu po grbači siromašnih građana, ali mi je još više žao što i Vlada, i korporacije, i ti siromašni građani brutalno maltretiraju i ubijaju životinje, bilo kopnene, bilo morske. Tko će stati u njihovu obranu, tko će dići svoj glas za njih? Njihov položaj je daleko najgori, to je bar jasno k’o dan.

Naravno da je besmisleno zabranjivati „malim“ masovnim ubojicama ribolov, a „velikim“ još masovnijim ubojicama dopuštati da i dalje nesmetano ubijaju svojim mrežama, uz tobožnje kvote i regulaciju ubijanja. Svima od ljudi treba zabraniti ubijanje životinja, ljudskih i ne-ljudskih, morskih i kopnenih, unatoč tome što neki govore o kruhu sa sedam kora, tradiciji i tome kako „samo rade svoj posao“, na što se članovi Živog zida posebno groze u slučajevima kada interventna policija i ovrhovoditelji hladno izbacuju siromašne ljude na ulicu. Tada sami pozivaju druge da sagledaju situaciju iz perspektive žrtve i naprave priziv savjesti.

Eto, na to sad i ja pozivam njih. Prizovite savjest i stanite u obranu riba!

Razmislite kome je teže u ovom slučaju; „malim“ masovnim ubojicama ribarima ili upravo tim ribama?
Jednima opada ionako mizeran životni standard, što je stvarno grozno i kao društvo im moramo nekako pomoći, ali će ipak ostati živi, a drugi u najgorim mukama umiru satima s očima nabreklim od nagle promijene tlaka, grčevito se boreći da udahnu zrak.

Dr. Donald Broom, znanstveni savjetnik u britanskoj vladi, objašnjava sljedeće: “Znanstvena literatura je u potpunosti jasna. Anatomski, psihološki i biološki, sustav boli kod riba stvarno je jednak kao i kod ptica i drugih životinja.”

Živi zid se hvali kako u svom programu ima mjesta za životinje, ali u njihovim srcima nema. Nikada još nisu javno stali u obranu svih porobljenih ne-ljudskih životinja, ni verbalno, a kamoli fizički, kao što čine u slučaju deložacija kada brane ljude. To jasno pokazuje da za njih nije svaki život svjesne i osjećajne osobe / individue jednako vrijedan, nego postoji jasno izražena hijerarhija, piramidalni sustav u kojemu su, prema njima, ljudi na vrhu i imaju pravo iskorištavati, zlostavljati i ubijati ostale životinje, uz opravdanje i uvažavanje motiva zlostavljača i ubojica. Kao da su žrtvama ti motivi presudni pa im je onda lakše patiti i umrijeti. Ribama je valjda puno lakše kada znaju da je i ribarima teško te da tako prehranjuju svoje obitelji.

Znam da u Živom zidu ima oni koji pokazuju suosjećanje prema svim životinjama, a ne samo prema onim ljudskim, znam da ima čak i nekoliko vegetarijanaca te možda pokoji vegan, znam da jedan dio, tj. zadnji dio njihovog političkog programa posvećen zaštiti životinja, ali ne i njihovom oslobođenju i temeljnim pravima, pravu na život, slobodu, tjelesnu cjelovitost i prirodno stanište.

Napominjem samo da je svakom robovlasniku u interesu zaštititi svoje robove, nahraniti ih, izliječiti i zbrinuti, no nikako mu nije u interesu da ih oslobodi jer robovi imaju ekonomsku vrijednost, ili su dio tradicije robovlasnika, ili je vlasnik za njih emotivno vezan i napravit će za njih puno, ali ih nikada neće osloboditi, to bi ipak zahtijevalo transformaciju robovlasnikove svijesti i osobnosti. U tome je suštinska razlika između zaštite životinja i njihovog fizičkog i zakonskog oslobođenja, uspostavljanja njihovih temeljnih prava.

U prenesenom smislu, ako promatramo cijeli politički spektar Hrvatske, onda je jasno da postoje stranke koje bi životinje šamarale sedam puta dnevno, poput HDZ-a, SDP-a, HNS-a, HSP-a u svim njegovim inačicama, IDS-a, HDSSB-a itd., onda postoje one stranke koje bi šamarale životinje „samo“ tri puta dnevno, poput Laburista, ORAH-a, Zelenih, Živog zida itd., no ne postoji ni jedna stranka koja ne bi šamarala životinje uopće ili čak što više, ne postoji ni jedna stranka koja bi se tom šamaranju oštro suprotstavila, a to je jedino što pripadnici i simpatizeri Pokreta za oslobođenje životinja mogu podržati.

U konkretnom slučaju vezanim uz krave, ribe i ostale životinje Živi zid ima samo dvije opcije:
1. ili osporavati da su ne-ljudske životinje svjesne i osjećajne osobe / individue pa ih ni ne trebamo uključivati u krug moralnog obzira, no tada su u direktnom sukobu s biolozima, zoolozima, ihtiolozima, mamaolozima, veterinarima, bioetičarima i ostalim znanstvenicima,
2. ili zabiti glavu u pijesak i ignorirati patnju koja proizlazi iz njihove politike kako bi dobili što veću potporu onog dijela biračkog tijela koji ne mari za životinje, a takvih ima podosta.

Što god da odluče ja ću kad god budem mogao, i opet stati sa Živim zidom u obranu doma siromašnih obitelji, uvijek ću hvaliti i podržavati sve njihove plemenite akcije, no uvijek ću osuditi ovu bešćutnost prema životinjama u nadi da će jednom dići svoj glas i stati u obranu najslabijih, uostalom na to i sami pozivaju sve ostale kada su deložacije u pitanju.

Da se razumijemo, ne osuđujem te „male“ masovne ubojice riba, oni su odgojeni tako, možda ne znaju drugačije, nisu dovoljno svjesni i suosjećajni, čitav život su proveli ubijajući slabije od sebe, no svakako osuđujem njihov čin brutalnih masovnih ubojstava.

Ne osuđujem ni Dušana Cvetanovića koji je javno istupio u ime Živog zida i založio se za „male“ masovne ubojice zanemarivši pri tome ribe. Upoznali smo se na nekim deložacijama i stvarno mislim da je dobra osoba s plemenitim namjerama, samo mi nije jasno da u potpunosti ne doživljava životinje iz mora, kao da se radi o stvarima. Dragi Dušane, ribe su životinje, svjesne, inteligentne i osjećajne. One stvaraju mnoge društvene veze i odnose, i jako pate kada ih mrežama izvuku iz mora, bace na palubu i tovare u kašete. Dušane to je odvratna smrt. Molim te nemoj podržavati zlosilje nad životinjama.

.

.
Program Živog zida:
http://www.zivizid.hr/program/

.

Dušan Cvetanović (Živi zid), Klara Dujmović (izvjestiteljica iz Pule), Branko Biočić (novinar iz Pule koji je napravio video prilog), Marinko Lapov i Gianfranco Paliaga (masovni ubojice riba) te voditeljica regionalnog dnevnika na HRT-u, govore o negativnom razlikovanju (diskriminaciji) „malih“ ubojica riba, ne pokazujući pri tome ni malo suosjećajnosti spram žrtava i u potpunosti zanemarujući patnju i smrt milijuna morskih životinja, kao da se radi o stvarima, a ne o svjesnim, osjećajnim i inteligentnim osobama / individuama koje uspostavljaju međusobne društvene odnose.

Današnje gostovanje na HRT-u. Uspjeli smo problem dovesti u medije i predložili smo rješenje na čijoj provedbi ćemo inzistirati nama svojstvenim metodama 🙂 Vlada Republike Hrvatske

Posted by Dušan Cvetanović on Tuesday, 1 September 2015

 

.

Marinko Lapov – masovni ubojica riba iz Pule, hladno, bez ikakvog suosjećanja sa žrtvama, kaže kako se ubijanjem riba njegova obitelj bavi već desetljećima te da je kod njih to tradicija.

215 KOMENTARA

Odgovori: