Animalna teologija i ritualno žrtvovanje životinja

Animalna teologija i ritualno žrtvovanje životinja

208 18767
Bičevanjem trgovaca i oslobađanjem životinja na ulicu Hrist je opasno ugrozio društveni poredak tadašnjeg Izraela i praktično stopirao sve religiozne aktivnosti.

Klement Aleksandrijski tvrdio je da je apostol Matej bio vegan, kao i da je nezdravo svoja tela pretvarati u groblja za životinje.

U vreme cara Konstantina hrišćanima veganima za kaznu sipati otopljeno olovo u grlo, a da će na saboru u Ankari, 314. godine, Crkva baciti anatemu na takozvane jeretike koji ne jedu meso.

Templarski vitezovi su u jednom selu na jugu Francuske obesili njih 1052-oje, samo zbog toga što su odbili da ubiju kokošku.

 

Autor: Stevan Živkov Andričin

 

Hajnrih Himler, vođa nacističkog Schutzstaffel-a, poznatijeg kao SS, i šef Gestapoa, tajne državne policije, jednom prilikom je rekao: “Mi Nemci smo jedini ljudi na svetu koji se pristojno ponašaju prema životinjama i prema tome mi ćemo istog trenutka drage volje prihvatiti te ljudske životinje ako se budu pristojno ponašale prema nama … ali je zločin protiv naše krvi da se brinemo o njima i da im prenosimo naše ideale.“ Onaj koji ne poznaje delo ovog čoveka, lako može pomisliti da su nacisti postali vegetarijanci i da su sebi davali za pravo da kritikuju druge zbog njihovog odnosa prema životinjama. Ustvari, nacisti su bili ti koji su sve nearijevce gledali kao na životinje, dok je ova izjava bila samo deo šire propagandne kampanje, koja je imala za cilj da jevrejski verski ritual klanja životinja prikaže kao još jedan dokaz niskog porekla jevrejskog naroda. Ovoj tvrdnji u prilog išla je Hitlerova zabrana košera i muslimanskog halala, kao i uvođenje anestezije u nemačku klaničnu industriju. Na samom kraju zloglasnog filma “Večiti Jevrejin” iz 1940. godine, prikazan je celokupan ritual košera u jednoj klanici, u kojemu zaklane životinje krvare do smrti, a ovakav odnos prema stoci, nacistička propaganda svrstavala je među grehe Jevreja. Slično kasnijim filmovima koji su snimani u klanicama, krvave scene su trebale izazvati šok kod publike koja je osetljiva na mučenje životinja.

 

Stevan Živkov Andričin

Stevan Živkov Andričin

Suprotno ovoj brutalnoj tradiciji, današnji Jevreji u Izraelu prednjače u svetu po veganima u odnosu na ukupan broj stanovnika. Oni su često izloženi kritici, jer se zalažu za ukidanje košer hrane koja se dobija ubijanjem životinja u potpuno svesnom stanju, identičan postupak kao muslimanski halal. Takođe poređenje genocida u Drugom svetskom ratu s patnjama životinja često doživljava oprečne reakcije u javnosti. Činjenica je da je genocid jedan od najvažnijih događaja u istoriji životinja, upravo iz razloga što su postupci prema životinjama u mesnoj industriji po prvi put masovno primenjeni na ljudima. Naime, Jevreji i ostali narodi koji su bili stradali u genocidu nacista bili su izloženi bezosećajnoj organizovanoj eksploataciji na svim nivoima. Sličnosti sa metodima mesne industrije i metodima nacista su više nego očigledni. Od trenutka hapšenja i nehumanog deportovanja vozovima, sledi niz postupaka direktno inspirisanih iz odnosa ljudi prema životinjama, kao što su nasilno razdvajanje porodica i dece od roditelja, neopisivo surovi eksperimenti nad ljudima, robovska radna snaga, žigosanje, proizvodnja predmeta za ljudsku upotrebu od kostiju, kože, kose i masti itd.

.
Videti više na https://forum.codoh.com/viewtopic.php?t=7551

.
Ritualno ubijanje sisara i ptica, kod Jevreja poznatije kao religiozni obred šehita, prisutno je u ljudskoj civilizaciji od njenih samih početaka, u skoro svim poznatim religioznim sistemima. Tanka linija koja razdvaja ritualno ubijanje životinja, žrtvovanje životinja i religiozni obred, irelevantna je za patnju same životinje, mada je ljudima ona itekako važna. Žrtvovanje životinja i ritualna klanja verovatno potiču iz vremena kada su prve životinje nasilno pripitomljene, odnosno, od kada su ljudi počeli da ih uzgajaju u svom neposrednom okruženju. Svako klanje moralo je biti propraćeno ritualom, jer se svako jelo žrtvovalo nekim od mnogih bogova. Paganski sveštenici prisustvovali su obredima klanja i nadgledali njihova pravila.

Već u antičkoj Grčkoj pokreću se dileme o ljudskom pravu na ubijanje životinja. Filozof i matematičar Pitagora, prvi je poznati mislilac koji se zalagao za prava životinja. Bio je vegetarijanac i kupovao je životinje na pijaci da bi ih puštao na slobodu. Pojavom monoteizma, opravdanost ubijanja životinja postaje tema o kojoj se po prvi put izjašnjava njihov Stvoritelj. Naime, u jevrejskoj svetoj knjizi Tori, koja čini prvih pet knjiga hrišćanske Biblije, otkriva se Božanski plan šta je čoveku odredio za jelo. Već na prvoj strani Knjige Postanja, Bog doslovce kaže: “Evo, dajem vam sve biljke koje imaju seme, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje seme: neka vam budu za hranu!” (“I give you every seed-bearing plant upon all the earth, and every tree that has seed-bearing fruit; they shall be yours for food.”).

U kasnijim navodima Tore, nailazimo na uvođenje novih pravila, koja se odnose i na religiozno ubijanje životinja. Naime, u trećoj knjizi Mojsijevoj, u tzv. Levitskom zakoniku, u najmanje detalje se opisuje postupak kojega treba da se pridržavaju sveštenici, kao i oni koji prinose razne životinje kao žrtve. Ova dramatična promena Božjeg plana nigde nije objašnjena. Pa ipak, u nekim kasnijim delovima Starog zaveta, Bog poručuje da mu se gade životinjske žrtve, kao što to navodi prorok Isaija: “Šta će mi mnoštvo žrtava vaših? Govori Jahve. Sit sam ovnujskih paljenica i debele teladi. i krv bikova mi se ogadi, jagnjadi i jaraca. Prestanite da mi donosite besmislene darove, žrtve spaljivanja, koje su mi užas.” Isaija u Starom zavetu isto govori da onaj koji ubije bika, isto mu je kao da je ubio čoveka (“But whoever sacrifices a bull is like one who kills a man. Chapter 66: Verse 3). Slično islamskom halalu, košer ubijanje ima za cilj da što bezbolnije ubije životinju, koja u tom trenutku mora biti u svesnom stanju. Zaklanoj životinji se zatim ispušta krv, koja je “nečista”, po pravilima islama i judaizma.

.
Klanje životinja u svesnom stanju zabranjeno je u nekim evropskim zemljama, a u Švajcarskoj od 1897. godine, dok većina država kritike religioznog klanja tretiraju kao ugrožavanje verskih sloboda.
U Novom Zavetu se jasno govori o tome da je Hrist bio protiv krvnih žrtvovanja, o čemu svedoči njegov upad u jerusalemski Hram i rasterivanje trgovaca životinjama koje su bile namenjene ritualnom ubijanju, a kasnije za hranu.

.
Ovaj događaj opisan u Jevanđelju po Marku 11:15-18 bio je presudan za osvetu svešteničke kaste. Bičevanjem trgovaca i oslobađanjem životinja na ulicu Hrist je opasno ugrozio društveni poredak tadašnjeg Izraela i praktično stopirao sve religiozne aktivnosti. Hram, čija je unutrašnjost po istoričaru Jozefusu bila optočena zlatom, bio je obična klanica. Svaki komad mesa koji su pojeli žitelji Jerusalima morao je proći kroz ritualno ubijanje životinja od čega su sveštenici ubirali profit. Ovaj događaj je toliko uzdrmao samopuzdanje sveštenika da su od tada definitivno odlučili da Isusu Hristu stanu na put (Marko 11:18): Sveštenici su ga se uplašili, jer je narod slušao Njegova učenja i tražili su način da ga pogube.

.
Mnogi Hristovi sledbenici iz perioda pre nego što je hrišćanstvo postalo organizovana religija, podučavali su potpunom ustezanju od mesne hrane. Origen (185-254) tvrdi da je žrtvovanje životinja izmišljeno da bi bilo izgovor za jedenje mesa. Klement Aleksandrijski tvrdio je da je apostol Matej bio vegan, kao i da je nezdravo svoja tela pretvarati u groblja za životinje. Pitanje ishrane je jedan od razloga raskola ranog hrišćanstva, a koji se nagoveštava u prepirkama apostola. Dok apostol Jakov tvrdi da je “vera bez dela mrtva”, Pavle u Poslanici Korinćanima (Chapter 8: Versus 8) kaže kako je dovoljno imati jaku veru, pa onda jedenje mesa žrtvovane životinje ne mora biti loše.

Hriščanska crkva se kasnije toliko podelila po ovom pitanju da će već u vreme cara Konstantina hrišćanima veganima za kaznu sipati otopljeno olovo u grlo, a da će na saboru u Ankari, 314. godine, Crkva baciti anatemu na takozvane jeretike koji ne jedu meso. Ovo je bio deo krvavog rata koji je Crkva pokrenula protiv pokreta unutar hriščanstva, a koji su odbijali da je priznaju kao vladajuću. U vreme progona Katara, najmnogobrojnije anticrkvene zajednice, templarski vitezovi su u jednom selu na jugu Francuske obesili njih 1052-oje, samo zbog toga što su odbili da ubiju kokošku. Iako je ova anatema još uvek na snazi, danas nikoga neće javno spaliti zbog toga što ne ubija životinje ili ne jede njihovo meso, ali dilema oko odnosa vernika prema životinjama ipak ostaje.

.
Ako pitate životinju po koju dolaze njeni krvnici, dileme nema. Svakoj životinji je njen život jedini i svaka bi utekla od noža kada bi joj se ukazala prilika. Zamislite se u položaju svinje koja je sledeća za klanje. Zar vi ne biste pobegli da možete?

208 KOMENTARA

Odgovori: