Kako je moguće da dugogodišnji aktivisti i vegani, ljuti protivnici lova i ubijanja životinja općenito, koji žestoko na društvenim mrežama pišu protiv lova i lovaca, odjednom hvale po životinje izuzetno ubojito Ministarstvo poljoprivrede i njihov krvavi Zakon o lovstvu, i to samo zbog dvije točke: 1. zabrane ubijanja pasa i mačaka u lovištu i 2. ostanka zabrane lova lukom i strijelom?
Jesu li Prijatelji životinja već odavno iz opozicije, koja se treba žestoko suprotstavljati svim institucijama koje podržavaju uzgajanje, iskorištavanje i ubijanje životinja, prešli u poziciju koja hvali i legitimira masovna zlostavljanja životinja? To neodoljivo podsjeća na političku poziciju Milorada Pupovca, kojeg “jako” smeta što Vlada navodno plaća Thompsonov nastup u Slunju i što na lokalnoj razini u Zagrebu HDZ podržava inicijativu Esih – Hasanbegović za preimenovanje Trga maršala Tita, no unatoč svemu ipak svojim glasom u Saboru podržava i održava tu istu po njemu “proustašku” Valdu?
Kako je moguće da se u stvarnosti veliki dio javnosti u potpunosti protivi lovu i lovcima, barem se tako izjašnjavaju u anketama, tako pišu po društvenim mrežama i pričaju po tribinama, no ipak je samo mali broj komentara građana na stranici e-Savjetovanja to stvarno i posvjedočilo? Jesu li tome doprinijele krive upute Prijatelja životinja? Kakvu bi snažnu poruku dobilo Ministarstvo poljoprivrede da je na tisuće veganskih aktivista napisalo da traži potpunu zabranu lova, a kakvu je poruku dobilo sada kada su aktivisti 2017. hvalili Ministarstvo i nacrt Zakona o lovstvu? Postoji li uopće stvarni otpor ubijanju ili je sve samo farsa i održavanje statusa quo?
Na stranici e-Savjetovanja možete pročitati Nacrt prijedloga Zakona o lovstvu i skandalozne komentare žestokih “vegana” koji hvale zločine od kojih bi se trebali potpuno ograditi i žestoko im se suprotstaviti.
Piše: Gordan Nogić
Nacrt prijedloga Zakona o lovstvu i aktivizam za prava/zaštitu životinja
Zamislimo grad pun ljudi gdje je Zakonom određeno područje u kojem naoružani ovlašteni pojedinci obuku svoje odore, uzmu svoje oružje i legalno se rasporede po gradu prateći određene ljude s ciljem da ih ustrijele kako bi kasnije upotrijebili njihova tijela za neke svoje potrebe, npr. za prehranu, izradu odjeće i obuće, prepariranje njihovih glava koje će istaknuti na zidovima svojih prostorija kao trofeje ili ih jednostavno ostavili da trunu radi bolje regulacije stanovništva.
Što bismo napravili u takvom slučaju?
Pristali na to? Zamolili ih da to ne rade lukom i strijelom? Rekli: “Nemojte bijelce!”? Naglasili da ima dovoljno mladih žena čije se meso može jesti pa da nema potrebe ubijati starije žene kako bi se ostatak stanovništva prehranio?
Ili bismo se svim silama pobunili i zapitali u kakvom to suludom društvu živimo?
Kada pričamo o lovu i Nacrtu Prijedloga Zakona o lovstvu onda se ugrubo aktivizam za prava životinja dijeli na ova dva tabora. Sramežljivo prigovaranje oko nekih sporednih stvari koji ne diraju u suštinu problema i nedvosmislena potpuna osuda zločinačke legalne prakse lova.
U prilog prvom pristupu navode se argumenti da će se takvim postupnim koracima nešto trenutno popraviti na bolje (zapravo eventualno manje užasno) dok jednom u budućnosti situacija ne bude zrela za ukidanje lova, a u suprotnom ako tražimo sve, onda nećemo trenutno dobiti ništa jer tražimo previše. Kaže se da se ovakvim pristupom postupa realno.
Ova argumentacija ima niz manjkavosti, a možda se glavni prigovor odnosi upravo na to što se nešto neprihvatljivo održava prihvatljivim kako bismo se zadovoljili gotovo neprimjetnim pomacima. Osim toga, razina svijesti potrebna za promjenu ovakve prakse se održava gotovo istom. Ono čime bi aktivisti trebali najviše raspolagati, svojim primjerom, svojom ispravnošću, svojom sviješću i odlučnošću da se suprotstave problemu, sve to ovakvim pristupom gotovo uopće ne dolazi do izražaja.
Kakva se poruka šalje takvim djelovanjem? Umjesto da se jasno artikulira problem, predlože rješenja i time ne ostavi prostora ikakvim važnijim, točnije nedopustivim kompromisima, agresor tek treba prihvatiti za njega sitne kompromise i svijet se vrti kao i prije. Niti izbliza nije ponuđen ispravan koncept koji nedvosmisleno zahtijeva drastičnu promjenu svijesti. Suočavanje s promašenošću postojećeg koncepta takvim je pristupom gotovo u potpunosti izostalo.
Stoga aktivizam koji ide u smjeru prava životinja (između ostalog onih životinja izloženih legalnoj zločinačkoj praksi lova) mora postati nepopustljiv. Ukoliko bi i bilo točno da je trenutno realno postići jako malo (što je upitno) sigurno nije nerealno uputiti zahtjev za potpunim oslobođenjem životinja i zahtijevati da trenutno nastupi obveza uvažavanja njihovih temeljnih prava. Mnogi aktivisti tu realnost žive već sada. Izravno ne sudjeluju u ubijanju i izrabljivanju životinja, svakoga dana, unatoč slaboj ili nikakvoj podršci okoline, podižu razinu svoje svijesti, informiranosti, kao i ljestvicu ispod koje u svojoj svakodnevnoj praksi ne idu. Poštuju prava životinja na život i slobodu, aktivno se trude živjeti suživot sa svim vrstama životinja, nastojeći ih ni na koji način ugroziti. Uspijevaju, iako nije jednostavno. Dakle individualno je ili u određenim, za sada u odnosu na ukupno stanovništvo, manjim skupinama ipak realno. I kako se to onda misli da se zahtijeva nešto nerealno? Realnost takve prakse ćete dokazati Vi. Što je više Vas to će se realnijim pokazati ono što se tvrdi da je nerealno.
“Zaštitarska” pozicija
Osvrnimo se sada na sami Nacrt Prijedloga Zakona o lovstvu. Rasprava se uglavnom vodila oko članka 46. i članka 58. spomenutog Nacrta.
Navedimo tekst članka 46.:
Članak 46.
(1) Pastirski psi smiju biti u lovištu samo uz stado.
(2) Pse i mačke njihovi vlasnici, a pastiri pastirske pse, ne smiju puštati da se kreću lovištem bez nadzora na udaljenosti većoj od 300 m od nastambe vlasnika, odnosno od stada.
U nastavku slijedi dio komentara kojeg su u mrežnoj raspravi na stranicama Ministarstva poljoprivrede ostavili Prijatelji životinja (cijeli tekst je ovdje):
Predlažemo da se u članku 46. doda stavak 3. i da glasi: (3) Psi i mačke zatečeni na području lovišta smatraju se napuštenim ili izgubljenim životinjama i nalaznici su ih dužni zbrinuti sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja.
Obrazloženje: Podržavamo članak 46. Nacrta Prijedloga Zakona o lovstvu i pohvaljujemo što je izbačena izrazito nepopularna i nehumana odredba o mogućnosti da lovci „uklanjaju” pse i mačke u lovištima, što su oni u praksi tumačili i provodili kao ubijanje pasa i mačaka.
(…) Ako se smatra potrebnim dopuniti članak 46., radi boljeg razumijevanja i provedbe Zakona, tada predlažemo dodavanje stavka 3. kako smo formulirali. Vjerujemo da se svi slažu da je pri donošenju novog Zakona o lovstvu cilj poboljšati ga, a ne produbljivati pravne praznine i proširivati područje samovolje.
(…) Sigurno ni sami lovci ne žele biti ubojice pasa, no kada je u Zakonu dvosmislena odredba ili ako se njime dopusti ubijanje pasa i mačaka, tada se svi lovci smatraju ubojicama pasa, što nije pravedno ni prema lovcima koji nikada ne bi zapucali u psa ili mačku. Nesporno je da psi i mačke jednako osjećaju bol i patnju neovisno nalaze li se u lovištu ili na ulici te ih zakoni moraju tako i tretirati. Ako je ubijanje pasa ili mačke zabranjeno običnom građaninu, tada treba biti zabranjeno i lovcima.
(…) Psi i mačke koje se zateknu u lovištu nisu divlje životinje koje su se rodile u šumi i koje teroriziraju ostale životinje u šumi svojim predatorskim nagonima, kao što to pretjerano, bez ikakva pokrića, i dramatično pokušavaju predstaviti pojedini lovci. Činjenica je, a praksa to potvrđuje, da najveću štetu u lovištima čine upravo pojedini lovci i krivolovci. Srećom, u Hrvatskoj nemamo čopore podivljalih pasa lutalica koji predstavljaju ugrozu za ljude i ostale životinje. Sama riječ „lutalica” je izmišljen termin jer su svaki pas i mačka u lovištu ili napušteni ili izgubljeni.
(…) Nehumano je i nedopustivo dodatno ih kažnjavati zakonskom odredbom koja bi dopuštala lovcima da ih odstrjeljuju.
(…) Vrlo lako može doći do tragedije jer lovci pucaju po psima u čijoj se neposrednoj blizini igraju djeca, teško uočljiva zbog grmlja i visoke trave, a pucaju i u blizini skrbnika pasa koji svoje pse istrčavaju i imaju pod nadzorom.
(…) Njihova je dužnost, kao i svakoga građana, pomoći mačkama ako ih zateknu u lovištu upućivanjem na sklonište za životinje ili udruge koji će ih kastrirati i time ograničiti njihovo daljnje razmnožavanje.
(…) Stoga podržavamo trenutačni prijedlog članka 46. i smatramo nužnim da ostane, a eventualno ga se može nadopuniti na način kako smo predložili.”
Čitajući dijelove ovog komentara, čak i da ne znamo da su ga napisali Prijatelji životinja (aktivistička udruga za zaštitu životinja), jasno nam je da autor(i) komentara nastoje ići u smjeru interesa životinja. Doduše samo nekih životinja i samo nekih njihovih interesa. Naime, dok se s jedne strane staje u obranu pasa i mačaka, čak i na području terminologije (suprotstavljajući se npr. terminu “lutalica”), iskazuje protivljenje njihovu ubijanju, kao i percepciji o njihovom predatorskom teroru u šumi, ispravno osvješćuje nedopustivost dodatnog kažnjavanja nevinih, s druge se strane jednako tako podržava, pa čak i pohvaljuje članak Nacrta Prijedloga koji podrazumijeva lov kao regularnu (a ne zločinačku) praksu, podilazi se onim lovcima koji ne žele biti ubojice pasa i mačaka u odnosu na ostale lovce, kao da je to što su (oni koji ne žele biti ubojice pasa i mačaka) još uvijek ubojice ostalih životinja u šumi sasvim normalna stvar, kad se puca po psima tragedijom se ne smatra ubijanje pasa, nego samo ako stradaju djeca i na koncu aktivisti sami (na što ih pak nitko nije tjerao) pozivaju na kastriranje pasa i mačaka kako bi se ograničilo njihovo razmnožavanje čime krše jedno od njihovih temeljnih prava na tjelesni integritet.
Navedimo sada Članak 58. spomenutog Nacrta:
Članak 58.
(1) Zabranjeno je loviti divljač:
1. načinima i sredstvima kojima se ona masovno uništava
2. u pojasu 300 m od granice posebno zaštićenih dijelova prirode iz članka 10. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona i prolaza koji služe za migraciju divljači preko i ispod autocesta osim uz dopuštenje ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode
3. kad je ugrožena poplavom, snježnim nanosima, poledicom, visokim temperaturama, požarom ili na drugi sličan način, osim u svrhu spašavanja
4. zamkama, stupicama, klopkama, mrežama, živim i umjetnim mamcima ili vapcima, upotrebom pomoćnih sredstava u lovu (magnetofona, gramofona, reflektora i sličnih zvučnih i/ili svjetlećih sredstava, zrcala i drugih zasljepljujućih naprava), ljepljivim sredstvima ili hranom u koju je stavljeno omamljujuće sredstvo ili otrov. Svako držanje navedenih sredstava izvan stambenog objekta, a unutar lovišta smatra se lovom.
5. optičkim ciljnicima za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike, električnim ili elektroničkim ubojitim ili omamljujućim napravama, eksplozivom, istjerivanjem plinom ili dimom
6. gaženjem i lovljenjem motornim vozilima ili čamcima na motorni pogon te letjelicama svih vrsta
7. zvijerima i psima koji nisu lovački psi
8. lukom i strijelom, samostrijelom, zračnim oružjem i svim vrstama hladnog oružja
9. automatskim oružjem te poluautomatskim oružjem s glatkim ili užlijebljenim cijevima ako spremnik može sadržavati više od dva naboja i
10. za vrijeme lovostaja, osim u slučajevima određenim ovim Zakonom.
(2) Zabranjen je lov krupne divljači skupnim lovom i sa psima, osim svinje divlje.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za zaštitu prirode dopustiti lov korištenjem sredstava iz stavka 1. ovoga članka, ako je ugroženo zdravlje ljudi, stoke, druge divljači i drugih životinjskih vrsta ili za potrebe znanstveno-istraživačkih i znanstveno-nastavnih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska ili ako je potrebno provesti mjere propisane člankom 44. stavkom 1. točkom 8. ili člancima 55. stavak 1. i 56. ovoga Zakona.
(4) Ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode dužno je dati svoju prethodnu suglasnost u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva. U protivnom, smatra se da je prethodna suglasnost izdana.
(5) Prethodnu suglasnost iz stavka 3. ovoga članka nije potrebno ishoditi ako se radi o upotrebi sredstava iz stavka 1. ovoga članka za lov svinje divlje, lisice i čaglja.
(6) Lovostaj po vrstama divljači, ovisno o njihovim svojstvima i uvjetima u kojim ona obitava propisat će ministar pravilnikom.
(7) Dopušteno je:
1. u pojedinačnom lovu na jelena običnog, jelena lopatara, jelena aksisa, srnu običnu i lisicu upotrebljavati rikalice, vabke i piske kao pomoćnih sredstava u lovu
2. loviti puha velikog na tradicionalan način puholovkom (škrinjica)
3. radi razmnožavanja divljači umjetnim načinom, naseljavanja u druga lovišta, prodaje te primjene lijekova i cjepiva, divljač hvatati mrežama, lovkama i omamljujućim sredstvima tako da ostane živa.
Kao komentar ovom članku Nacrta Zakona, Prijatelji životinja su, između ostalog, naveli (cijeli tekst je ovdje):
“Podržavamo i pohvaljujemo članak 58. stavak 1. točku 8. Nacrta Prijedloga Zakona o lovstvu, koji glasi: (1) Zabranjeno je loviti divljač: 8. lukom i strijelom, samostrijelom, zračnim oružjem i svim vrstama hladnog oružja
Obrazloženje: Prethodni Nacrt prijedloga Zakona o lovstvu iz 2015. godine predlagao je mogućnost lova lukom i strijelom, što je s pravom izazvalo veliko zgražanje javnosti koja se snažno protivi bilo kakvom proširenju mogućnosti ubijanja životinja u lovu.
(…) Također, korištenje luka i strijele kao metode kontrole naseljenosti populacije divljači nije učinkovito, zbog čega takva vrsta lova služi isključivo sadističkoj rekreaciji pojedinaca, a to nije razlog da se ova okrutna praksa dopusti zakonom.
(…) Činjenice jasno pokazuju da je lov lukom i strijelom nehuman, nema opravdanja i služi iskazivanju razmetljivosti lovaca te su neizbježna ranjavanja i sakaćenja.
(…) Čak i najvještiji od njih moraju priznati da je iznimno teško pogoditi životinju izravno u srce.
(…) Ne postoji siguran način da se životinju odmah ubije lukom i strijelom.
(…) Takvo tiho oružje velika je opasnost i za lovce, koji ionako često stradavaju od svojih kolega, kao i za građane kojima, dok šeću prirodom, u glavu može doletjeti strijela, a nisu upoznati da taj čas traje lov jer ne čuju pucnjeve.
(…) I sami promotori ove vrste lova na svojim internetskim stranicama sažimaju apsurd lova: „U današnjem vremenu, gdje čovjeku – lovcu nije više potrebno loviti divljač za potrebe prehranjivanja je teško postaviti moralne i etičke razloge, koji tjeraju čovjeka u ulogu lovca, na lovačku aktivnost, gdje u svojoj krajnjoj fazi uključuje upletenost u smrt divljih životinja.”
(…) Uvođenje lova lukom i strijelom samo bi se negativno odrazilo na turistički imidž Hrvatske. Dovoljna je samo jedna fotografija srne probodene strijelom u Hrvatskoj i to može nanijeti golemu štetu turizmu i ugledu Hrvatske. To što Hrvatska ima zabranu ove vrste lova do sada itekako je opravdano i tako treba ostati. Stoga pohvaljujemo Ministarstvo poljoprivrede što je uvažilo većinsko mišljenje javnosti i što u Zakonu u lovstvu ostaje zabrana lova lukom i strijelom.”
I u komentaru na ovaj članak Nacrta Prijedloga Zakona o lovstvu ponovno primjećujemo sličan stil zalaganja za dobrobit životinja. Uz nekoliko pozitivnih primjedbi na apsurdnost lova (pri čemu aktivisti nisu potpisali sebe nego same promotore lova (je li im neugodno reći svoje mišljenje?)) iz ovakvog zalaganja može se iščitati da je prihvatljiva održivost lova kao redovne prakse, da je prihvatljivo ako se životinju brzo ubije, da je u redu ubijati nekim drugim oružjima, a više su zabrinuti za kontrolu naseljenosti, turistički imidž Hrvatske, pa i za sigurnost samih lovaca (obučenih ubojica životinja) nego za ono čime se bave – dobrobit životinja. I dakako, nisu propustili pohvaliti Ministarstvo poljoprivrede, koje uz zabranu ubijanja lukom i strijelom ostavlja na snazi dozvolu ubijanja životinja svim ostalim “naprednim” načinima ubijanja.
Konačno, u dodatnom komentaru na ovaj članak, Prijatelji životinja založili su se za puha:
“Predlažemo brisanje članka 58. stavka 7. točke 2., kao i brisanje puha s popisa divljači u članku 8. Kao što navode i sami lovci na svojim stranicama, za razliku od prošlosti, puhovo meso danas više nije izvor preživljavanja, već puholov predstavlja izliku za druženje, pri čemu je sam ulov od sporednog značaja. Puh se u prošlosti lovio i zbog krzna, što također više nije slučaj, osobito i zato što je u Hrvatskoj zabranjeno uzgajati životinje u svrhu proizvodnje krzna. Lov i ubijanje puha nije ničim opravdano, osim obijesnom ljudskom potrebom za zabavom i druženjem, što ne može i ne smije biti razlog za dopuštanje lova na ove životinje. Nema nikakvih opravdanja za dozvolu puholova, a postoji niz argumenata protiv, od kojih su najvažniji etička neopravdanost ubijanja ovih životinja i dosegnuti stupanj zaštite životinja u Hrvatskoj, za što je veći dio javnosti vrlo senzibiliziran i zainteresiran.”
Ako sam dobro shvatio “puhovo meso danas više nije izvor preživljavanja”? A tijelo ubijene srne ili lisice jest izvor preživljavanja? Kao aktivisti za dobrobit životinja trebali bi znati da meso niti jedne životinje danas nije izvor preživljavanja, jer je biljna prehrana dostatna i čak zdravija za čovjeka od prehrane tijelima ubijenih životinja. Znaju oni to, ali ipak nisu naveli.
Možemo se samo podsjetiti kako bi ovakvo zalaganje zvučalo u slučaju hipotetske situacije s početka:
“Bijelci koji se zateknu na području lovišta nisu tamo svojom krivnjom i stoga ih nije humano ubijati. Privedite bijelce i radije ih dovedite nama, pa ćemo ih mi kastrirati, da ograničimo njihov broj. Kako su i lovci bijelci, tako bi moglo doći do toga da i same lovce ubijete (a to sigurno ne želite).
Zabranite lov na ljude lukom i strijelom? Od pogotka strijele je velika vjerojatnost da ne nastupi trenutna smrt. Pohvaljujemo članak koji to zabranjuje.
Nazadna je praksa ubijati starije žene jer njihovo meso danas više nije izvor preživljavanja.”
To što bi bijelci bili kastrirani, ljudi ostalih boja kože nesmetano ubijani, doduše ne lukom i strijelom, ali puškama ili nekim drugim oružjima da, što bi tijela mladih žena i dalje bila izvor preživljavanja, to bismo propustili primijetiti, makar jednom riječju ih spomenuti, da ne kažem još i, kojim slučajem, za njih se založiti.
Osloboditeljska pozicija ili pozicija (temeljnih) prava životinja
S osloboditeljske pozicije ili pozicije temeljnih prava životinja većina je gore navedenih argumenata irelevantna. Želja za nasilnom kontrolom naseljenosti nije nikakvo opravdanje za kršenje temeljnih prava životinja, turistički imidž države ne može biti ispred nečijeg prava na život i slobodu, način na koji se nekoga ubija ne može zasjeniti samu činjenicu ubijanja, život jedne vrste životinja ne može biti ispred života drugih vrsta zbog činjenice da se njihovo ubijeno tijelo više ne nalazi na nekoj imaginarnoj listi za izvor preživljavanja i slično…
S osloboditeljske pozicije i pozicije temeljnih prava životinja nema opravdanja za lov, niti se osloboditelji namjeravaju previše uživljavati u ulogu lovaca, kako je njima trenutno loviti, što bi im bilo bolje, gdje bi oni trebali napraviti pokoji manji ustupak ili slično. Osloboditelji se uživljavaju u ulogu onoga čija su temeljna prava ugrožena, a to su životinje izložene zločinačkoj praksi lova. I oni zahtijevaju trenutno ukinuće i zabranu lova. Ako lovcima i podržavateljima lova baš nije jasno, ili ako nisu u stanju shvatiti, kao posljedicu opće zabrane može im se, primjerice, na tekst u kojem tvrde da je “dopušteno u pojedinačnom lovu na jelena običnog, jelena lopatara, jelena aksisa, srnu običnu i lisicu upotrebljavati rikalice, vabke i piske kao pomoćnih sredstava u lovu i loviti puha velikog na tradicionalan način puholovkom (škrinjica)”, ako treba i specifično pojasniti da im to, što se osloboditelja tiče, nije, niti može biti dopušteno, jer lov sam po sebi nije i ne bi trebao biti dopušten.
Na Članke 46. i 58. smatram potrebnim reagirati na sljedeći način:
“Ukinuti i zabraniti lov. U tom smislu zabraniti ubijanje svih životinja, pa tako i pasa i mačaka bilo gdje pa tako i u šumi odnosno u tzv. lovištu. Zabraniti ubijanje svih životinja bilo kojim načinom pa tako i pomoću hladnog oružja, luka i strijele ili slično. Ne može biti dopušten lov na životinje, pa tako niti na jelene, srne, lisice ili velikog puha.”
Kao opći komentar Nacrtu Prijedloga Zakona o lovstvu ukratko bih naveo sljedeće:
“Sve životinje moraju imati zakonom zajamčeno:
– pravo na život
– pravo na slobodu
– pravo na poštedu od mučenja i zlostavljanja
– pravo na tjelesnu cjelovitost
– pravo na prirodno stanište
i ljudi bi u svojoj svakodnevnoj praksi trebali činiti sve u okviru svoje odgovornosti da im ta prava ne ugrožavaju.
Trenutno bi trebale nastupiti sljedeće zabrane:
– zabrana izlaganja životinja ekstremnim uvjetima nedostojnima života
– zabrana ubijanja životinja
– zabrana mučenja, ozljeđivanja i tjelesnog onesposobljavanja životinja
– zabrana izrabljivanja životinja
– zabrana zatočavanja životinja
– zabrana trgovanja živim životinjama
– zabrana vlasništva nad životinjama
Kršenje ovih prava ili zabrana može se smatrati opravdanim jedino u slučaju obrane od nepoštivanja ovih prava neke jedinke u odnosu na drugu (uz poštivanja pravila primjerenosti obrane) ili očuvanja većeg neposrednog interesa određene jedinke (u slučaju potrebe za medicinskom intervencijom ili u slučaju potrebne skrbi) što bi detaljnije trebalo biti regulirano zakonskim podaktima.”
Na stranicama Ministarstva poljoprivrede u raspravi o Nacrtu Prijedloga Zakona o lovstvu izdvojio bih komentar Roberta Međugorca pokretača građanske inicijative “Oslobođenje životinja” koji se osvrnuo na članak 1. i članak 3. Nacrta koji u originalu glase:
Članak 1.
(1) Ovim Zakonom uređuje se gospodarenje lovištem i divljači. Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova.
(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.
Članak 3.
Divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.
To je ujedno bio jedan od rijetkih osloboditeljskih komentara koje sam primijetio u raspravi:
“Lov, hajke, pucanje po nedužnim životinjama, uzgoj, iskorištavanje, trofeji i sve ostale grozne stvari koje rade naoružane ubojice tzv. “lovci”, sve to mora pod hitno biti zabranjeno, ako nam je kao društvu imalo stalo do životinja i etičnog odnosa prema njima. Stoga predlažem ove izmjene:
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim Zakonom u potpunosti se zabranjuje uzgoj, lov i korištenje životinja općenito pa tako i onih koje su fizički i ovisnički slobodne (tzv. „divljači), ali nisu slobodne i pravno jer ih zakon još uvijek tretira kao stvari, vlasništvo i resurs, a ne kao svjesne i osjećajne individue. Također se u potpunosti zabranjuje i korištenje dijelova životinja.
(2) U potpunosti se zabranjuje pucanje po šumi ili igdje drugdje te ubijanje svjesnih i osjećajnih životinja ljudskih ili ne-ljudskih bez obzira na to koji su motivi i razlozi agresora, tj. naoružanih ubojica tzv. „lovaca“.
(3) Ovim zakonom automatski prestaju postojati i sva mjesta u RH koja bi se tretirala kao tzv. „lovišta“.
(4) Ovim zakonom automatski se zabranjuju i sve lovačke organizacije te izdavanje dozvola za lov.
(5) Ovim zakonom automatski se zabranjuju i svi studiji tzv. „Lovstva“ poput onih na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Veleučilišta u Karlovcu te Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.
(6) Kao ljudska vrsta trebamo se u potpunosti razvlastiti nad drugim vrstama Zemljana i nad prirodom općenito te se prestati ponašati kao arogantni i bahati „gospodari“ jer se to gospodarenje pokazalo izuzetno pogubnim i štetnim za sve druge vrste pa tako i za nas.
Članak 3.
Sve životinje pa tako i one koje su slobodne fizički i ovisnički, ali ne i pravno (tzv. „divljač“), do sada nisu imale nikakvu zaštitu, a kamoli osobitu zaštitu RH, nego su tretirane od RH samo kao „dobro“ te će od sada zakonski biti tretirane kao svjesne i osjećajne individue čija temeljna prava; pravo na život, slobodu, tjelesnu cjelovitost i prirodno stanište, ljudi moraju poštivati.
Ovim izmjenama svi ostali članci zakona postaju nevažeći.
Ako želimo biti i malo pošteni prema životinjama, onda naprosto nije dovoljno da samo ostane zabranjeno loviti lukom i strijelom te da ubojice (lovci) ne smiju ubijati pse i mačke. Nisu psi i mačke jedine životinje prema kojima ljudi trebaju imati obzira, nego moramo biti obzirni i prema svim ostalim životinjama.
Vrijeme je da okrenemo stranicu i učinimo svijet boljim mjestom za sve Zemljane.”
Doprinos raspravi dali su i članova udruge “Glas životinja” osvrćući se na Članak 2. Nacrta Prijedloga Zakona o lovstvu koji glasi:
Članak 2.
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10.6.2013.) i
– Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (SL L 20, 26.01.2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10.6.2013.).
Stoga bih za kraj izdvojio njihov dosta zanimljiv komentar koji ocjenjujem kao osloboditeljski bez obzira kako oni sami doživljavaju svoje zastupanje interesa životinja:
“Poštovani, cijeneći trud koji se ulaže u poštivanje različitih direktiva, predlažemo jednostavno rješenje: potpuni prestanak lova. Davno je već preko nacionalnih parkova dokazano da lov nije potreban kao regulator ravnoteže u prirodi jer priroda, koja je jača snaga od svih nas, sama regulira sve ako joj to dopustimo. Oslovljavanje lova kao nečeg tradicionalnog je na negativnoj strani te moguće lijepe riječi. Nešto što uključuje aktivnosti štetne po osobnost i druge ljude te ubijanje drugih živih bića, ne može biti tradicija niti dobar smjer za budućnost Hrvatske. Lovci neka se brinu za životinje i šume, neka ih love fotoaparatima i čak povedu turiste da to isto naprave te tako svi uživaju u blagodatima prirode. Sve ostalo treba pripasti pod kazneni zakon.”
Lov mora otići u povijest, a svi mi, trebamo bolji odlučniji i brojniji (osloboditeljski) aktivizam za prava životinja. Priključimo se!
Zašto su Prijatelji životinja na svojoj mrežnoj stranici čak nekoliko puta pozvali javnost i aktiviste da pohvale zloglasno Ministarstvo poljoprivrede i krvavi Zakon o lovstvu, zar je to u interesu nedužnih žrtava u koje se kukavički puca?
Poziv koji su Prijatelji životinja slali e-poštom svim aktivistima da se uključe u raspravu na e-Savjetovanju.
Prenosimo prvih 6 od 14 stranica komentara građana koje još uvijek možete pročitati na e-Savjetovanju (komentari su poredani od najnovijih prema najstarijima):
Velika pohvala Ministarstvu što se u Zakonu u lovstvu ukida mogućnost ubijanja pasa i mačaka u lovištima kao i što ostaje na snazi zabrana lova lukom i strijelom!
Zahvaljujem Ministarstvu što se u Zakonu o lovstvu konačno ukida mogućnost ubijanja pasa i mačaka u lovištima (članak 46.) te što ostaje na snazi zabrana lova lukom i strijelom (članak 58.). Po meni to je civilizacijski korak naprijed.
Primjedbe na članak 8.
Sukladno ciljevima očuvanja bio raznolikosti s liste lovne divljači treba ukloniti slijedeće :-smeđi medvjed (Ursus arctos L) : Nad ovom vrstom nisu rađena potrebna istraživanja populacije , već je odstrijelna kvota rađena po ” pričama” lovaca. Smatram da je takav način određivanja kvota za odstrjijel nanio veliku štetu populaciji medvjeda u RH. Sukladno tome predlažem brisanje ove vrste s popisa lovne divljači!- mačka divlja( Felis silvestris ) : Nedopustivo je da se Divlja mačka lovi u RH jer u cijeloj EU nestaje . Divlja mačka je izložena križanju s domaćom mačkom što dovodi do nastajanja hibrida i onečišćenja gena. Mačka divlja je ugrožena vrsta koje je svakim danom sve manje , sukladno tome predlažem uklanjanje mačke divlje s popisa lovne divljači!-jazavac(Meles meles L.) : Ova vrsta se hrani isključivo voćem, glodavcima i kukcima , te neradi gotovo nikakvu štetu. Jazavac je podvrgnut staromodnom i okrutnom načinu lova koji nije human. Sukladno tome predlažem uklanjanje ove vrste s popisa lovne divljači!
-lasica mala( Mustela nivalis) : lasica mala je grabežljivac koji se hrani isključivo miševima te pridonosi smanjenju broja glodavaca na poljoprivrednim zemljištima. Također ne postoji lovni interes za ovu vrstu sukladno tome predlažem uklanjanje ove vrste s popisa lovne divljači.
-dabar( Castor fiber) : dabar je vrsta koja je nestala s ovih prostora te je nedavno vraćena. Dabar je vrsta koja je odličan indikator kvalitete staništa , također napominjem kako je dabar nestao zahvaljujući lovu . Za dabra ne postoji lovni interes, a u većini zemalja EU je zaštićen ili strogo zaštićen , sukladno tome predlažem uklanjanje dabra s popisa lovne divljači!
-svraka( Pica pica) : svraka je vrsta koju treba maknuti s popisa lovne divljači , razlozi su sve manja brojnost, uništavanje prirodnog staništa ( gnijezdilišta ) ,i smanjeni izvori hrane, sukladno tome predlažem brisanje ove vrste s popisa lovne divljači.
-vrane: S popisa maknuti sve vrste iz porodice vrana (Corvidae): gačac (Corvus frugilegus L.) čavka (Corvus monedula L.) siva vrana (Corvus cornix L.), šojka (Garrulus glandarius L.) : Lov na ove vrste je zasnovan na starom i primitivnom načinu lova. Danas je poznato da su vrane čistači okoliša i gradskih smetlišta. Ove izrazito inteligentne ptice se zadržavaju u blizini naselja stoga lov na ove vrste u većini slučajeva neće biti moguć , sukladno tome predlažem uklanjanje ove vrste s popisa lovne divljači!
-šljuka kokošica (Gallinago gallinago L.) : europska populacija ove vrste je u stalnom opadanju (BirdLife International ), te je gnijezdeća populacija ove vrste u RH kritično ugrožena i manja od 20 parova (Tutiš i sur. ). Na zimovanju u RH šljuka kokošica koristi dostupna močvarna staništa na kojima se istovremeno zadržavaju mnoge druge strogo zaštićene vrste iz skupine ćurlina, lov na šljuku kokošicu ujedno ugrožava i mnoge druge vrste močvarica , osobito strogo zaštićene srodne vrste šljuka koje je u letu vrlo teško razlikovati od kokošice. Sukladno tome predlažem brisanje ove vrste s popisa lovne divljači!
-šljuka bena (Scolopax rusticola) : iz razloga što europska populacija vrste u konstantnom opadanju (BirdLife International) kao i Hrvatska populacija koja se procjenjuje na 10 – 50 mužjaka , sukladno tome predlažem brisanje ove vrste s popisa lovne divljači.
-guska glogovnjača (Anser fabalis Latham.) : zadnjih godina se ova vrsta sve rjeđe opaža i bilježi na zimskom prebrojavanju ptica( HDZPP) , ova vrsta je zadnjih destljeća gotovo u potpunosti nestala u RH. S namjerom očuvanja ove vrste na zimovanju u RH predlažem uklanjanje ove vrste s popisa lovne divljači!
-lisasta guska (Anser albifrons Scopoli.), budući da u Pravilniku o lovostaju stoji da je razdoblje lovostaja za ovu vrstu od 1. siječnja do 31. prosinca, tj. cijele godine, nema nikakvog razloga da se ova nalazi na popisu pernate divljači. Osim toga, u proteklim je godinama zabilježeno masovno zimovanje mješovitih jata strogo zaštićene divlje guske (Anser anser) i lisastih gusaka. Na taj način selektivan lov na lisastu gusku u velikom mješovitom jatu u letu postaje nemoguć, te uvelike ugrožava divlju gusku, izravno ubijanjem ili neizravno uznemiravanjem ptica na zimovanju (čime se izravno krši Zakon o zaštiti prirode). Zbog navedenih razloga predlažem trajno brisanje ove vrste s liste pernate divljači i njenu zaštitu u okviru Zakona o zaštiti prirode . Sukladno tome predlažem uklanjanje ove vrste s popisa lovne divljači!
-Predlažem da se vuk ne uvodi na popis lovne divljači, po zadnjim istraživanjima populacija vuka je u opadanju. Sukladno tome predlažem da se uvedu još strože mjere zaštite ove vrste!
– Napominjem da je divljač kao i sve ostale divlje životinje dobro od interesa za RH, Sukladno tome ne možemo interes jedne skupine proglašavati interesom građana cijele RH . Potrebno je provoditi redovna istraživanja populacija životinjskih vrsta pomoću kvalificiranih ljudi ( znanstvenika), a ne lovaca koji gledaju svoje interese i analogno tome donose izvještaje koji odgovaraju njima i njihovim društvima.
Podržavam dio članaka 46 u kojem se navodi da se od sada psi i mačke ne smiju ubijati u lovištimaPodržavam dio članka 58 u kojem se navodi da je zabranjeno loviti divljač lukom i strijelom ,samostrelom, hladnim oružjem, poluautomatskim i automatskim oružjem.Ne podržavam članak 8. Iz razloga što se u njemu nalazi velik broj životinja koje su ugrožene ili pred izumiranjem u RH.Ne podržavam dio članka 58 koji dozvoljava upotrebu puholovki koje izazivaju nepotrebnu bol te sakaćenje pri lovu na puha velikog. Sukladno tome predlažem zabranu korištenja puholovki.
Ne znam koliko čovijek može biti poremećen i sadistički nastrojen da mu uopće padne na pamet ubijati životinje lukom i strijelom, i još da se raspravlja o takvoj boleštini kao mogućnosti uvođenja u zakon, pohvaljujem što je u prijedlogu zakona to zabranjeno. Poremećeno ubijanje pasa i mačaka vlasničkih ili samoživučih od strane bolesnih i poremećenih umova lovaca je dno dna (svaka čast normalnim pojedincima kojih je na žalost među lovcima jako malo), pohvala prijedlogu zakona što je i to zabranjeno, a još gore je što što zakon i policija se prave blesavi po tom pitanju i svaka budala, ispičutura i pijandura se može prozvati lovcem, posjedovati oružje i nemilice ubijati što god im se prohtje bez da snose ikakvu odgovornost, što se tiče šetočina, jedini koji se u cijeloj ovoj bolesnoj priči mogu kategorizirat kao štetočine su poremećeni lovci (ponavljam svaka čast malom postotku normalnima među njima), na žalost svi smo svjesni da živimo u krajnje primitivnoj i korupcijom prožetom na svim razinama državi pa si svakakvi primitivci daju za pravo izigravati šerife kojima je sve dopušteno, ako se poremećenim lovcima lovi sa lukom i strijelom nek si love jedni druge i svoje familije i nek uživaju u tom iskustvu. Debilni lov treba zabraniti zakonom 21 stoljeće je i nema potrebe za tom glupošću, a tulavi lovci ak im se ubija iz zabave nek počnu sa sobom i svi ćemo biti zadovoljni. Također bi trebalo malo pročešljati i istražiti njihovo ponašanje i držanje njihovih vlastitih lovnih pasa koji su na žalost od velike većine lovaca zlostavljani, da država funkionira kako treba tu bilo sigurno veliki broj kazni za zanemarivanje i zlostavljanje.
Podržavam svakako zabranu lova lukom i strijelom, nećemo se vraćati u srednji vijek. Pored toga trebalo bi strogo zabraniti ubijanje pasa i mačaka u lovištima bez obzira na okolnosti. Psi i mačke nisu divljač već nečiji kućni ljubimci koji ne znaju da su zalutali u lovište i nisu zato zaslužili da netko puca na njih i usmrti ih.
U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeću primjedbu:
Opća primjedba 2 – Stanje lovstva u HrvatskojUnatoč tome što je Republika Hrvatska postala neovisna država prije gotov četvrt stoljeća, i unatoč tome što je već godinu i pol punopravna članica Europske unije, lovstvo u Hrvatskoj je još uvijek stoji čvrsto na primitivnoj, tzv. „balkanskoj“ razini.
Neovisna studija, izrađena 2010. godine u sklopu projekta zaštite Jadranskog seobenog puta (Towards a functioning system of stopover sites along the Adriatic Flyway), koja je usporedila provedbu lovne prakse u zemljama Dinarskog luka i Balkana, od Slovenije do Albanije, jasno je pokazala da je lovna praksa u Hrvatskoj na sramotno niskoj razini s prosječnom ocjenom od 2,18 (od mogućih 5 bodova) (Schneider-Jacoby & Spangenberg 2010).
Negativnu ocjenu hrvatsko lovstvo zadobilo je u zbog nepostojećeg sustava kontrole ulova (osobito ptica), omogućavanja lova za vrijeme reproduktivne sezone, negativnog utjecaja na ugrožene vrste ptica, općepoznatog i široko rasprostranjenog krivolova. Ovdje treba naglasiti da negativna ocjena nije dana zbog lovokrađe (kada osoba bez ikakvih prava lova krade iz lovišta), već zbog krivolova tj. kršenja zakonskih propisa od strane ovlaštenika prava lova. Ocjenu nedovoljan hrvatsko lovstvo je također zaslužilo zbog velikog broja vrsta koje se smatraju divljači, predugog trajanja lovne sezone, uključujući periode proljetne seobe ptica. Nažalost, do danas se ništa bitno promijenilo u lovnoj praksi u Hrvatskoj, što je jasno prikazano tijekom 2. međunarodne konferencije o Jadranskom seobenom putu koja je održana u listopadu 2014. godine u Albaniji (Durst & Mikuska 2017). Dapače, u međuvremenu je dokazano da tijekom lova na ptice močvarice 16,3% ulova prosječno čine strogo zaštićene vrste (Mikuska i sur., 2017). Također je dokazano da efikasna kontrola ulova uopće ne postoji, te da se podaci o ulovu falsificiraju i tako u cijelosti korumpiraju službene statističke podatke koji se nalaze u Državnom zavodu za statistiku.Za ovakvo katastrofalno stanje provedbe lovstva u Hrvatskoj „zaslužni“ su i izravnu odgovornost snose Uprava za lovstvo resornog Ministarstva poljoprivrede, Hrvatski lovački savez, Hrvatske šume d.o.o., lovačka društva i hrvatski lovci.Ozbiljnost problema krivolova u Sredozemlju potvrđuje i najnovija publikacija međunarodne organizacije BirdLife International, koja procjenjuje brojnost ilegalno ubijenih ptica u državama uz Sredozemno more i po kojoj se u Hrvatskoj godišnje u krivolovu ubije/uhvati između 166.000-855.000 ptica, prosječno oko 510.000 ptica (Brochet et al. 2016).
Iz ovih razloga smatramo da predložena izrada novog Zakona o lovstvu predstavlja izvrsnu priliku da Hrvatska i hrvatski lovci dokažu da su po shvaćanju uloge lovstva bliži zemljama Europske Unije nego zemljama Balkana.
U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeću primjedbu:
Opća primjedba 1 – Uključivanje i informiranje zainteresirane javnostiHrvatska je prije više od dvije godine, u srpnju 2013., postala punopravna članica Europske Unije, ali su tijela javne i državne uprave, uključujući Ministarstvo poljoprivrede, zadržala dobre stare „balkanske“ običaje ignoriranja zainteresirane i stručne javnosti u postupcima vezanima za uključivanje javnosti i zainteresirane javnosti u izradu zakonskih prijedloga. Da je tome tako, svjedoči činjenica da predloženim izmjenama i dopunama nije prethodio niti jedan sastanak sa udrugama koje se bave zaštitom prirode, niti sa drugim zainteresiranim dionicima, već je prijedlog zakona izrađen u cijelosti i u tajnosti u okviru resornog ministarstva, dok je javnost za namjeru promjene zakona o lovstvu saznala tek po objavi javnog savjetovanja. Iz navedenog nacrta prijedloga je očito da je Uprava za lovstvo resornog Ministarstva jedino uvažavala interese i zahtjeve Hrvatskog lovačkog saveza i njihovih članica. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da uz Nacrt prijedloga Zakona nisu objavljeni nikakvi popratni dokumenti (npr. ustavna ocjena, analiza stanja lovstva u Hrvatskoj, potrebna sredstva za provedbu zakona, obrazloženje teksta odredbi članaka i sl.).Izradu zakonskih prijedloga za potrebe samo jedne malobrojne interesne skupine i lobističke grupe (u periodu 2011-2016. godine u Hrvatskoj je prosječno bilo 57.369 domaćih lovaca (https://imamopravoznati.org/request/broj_stranih_lovaca_u_hrvatskoj), što iznosi 1,36% ukupnog stanovništva Hrvatske 2015. godine (Državni zavod za statistiku, 2015) smatramo potpuno neprihvatljivom i nedemokratskom.Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode nastoji sudjelovati u izradi zakonskih prijedloga vezanih uz lovstvo još od 2015. godine pri čemu se susreće sa sustavnim ignoriranjem nadležnih institucija. Tijekom izmjena i dopuna Zakona o lovstvu 2015. godine, nadležno Ministarstvo je naše primjedbe ignoriralo kao da ih nikada nisu niti dobili. Tijekom 2016. godine su sve naše primjedbe odbijene uz opasku „Zahvaljujemo na vašem razmišljanju iako je prepuno neargumentiranih, subjektivnih i uvredljivih tonova i izjava.„ (vidi: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/EconReport?entityId=4449). Tijekom 2017. i izmjena Pravilnika o lovostaji djelatnici Ministarstva poljoprivrede su uložili izuzetan intelektualni napor te su sve naše primjedbe popraćene slijedećom fazom „Ne postoji odgovor“ (vidi: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/EconReport?entityId=5058).
Ovom prilikom osobito želimo pozdraviti i istaknuti resornog ministra Tolušića koji sustavno izbjegava sastanak s našom udrugom i koji od travnja ove godine nije našao vremena za predstavnike zainteresirane javnosti kako bi se upoznao sa stanjem lovstva u Hrvatskoj.
Lov je ubijanje zivotinja i kao sto je ubistvo kucnih ljubimaca kaznjivo trebao bi biti i lov. Lov je arhaicna i nepotrebna djelatnost kojom se bave nestrucne osobe koje namjerno ubijaju a cesto zavrsava i sa ljudskim posljedicama.
Sukladno ciljevima zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa iz Članka 4., s liste divljači potrebno je brisati sljedeće vrste sisavaca:• Sve vrste iz reda zvijeri Carnivora: jazavac (Meles meles L.), divlja mačka (Felis silvestris Schr.), kuna bjelica (Martes foina Ehr.), kuna zlatica (Martes martes L.), mala lasica (Mustela nivalis L.), lisica (Vulpes vulpes L.), čagalj (Canis aureus L.), tvor (Mustela putorius L.) – iz razloga što se lov na ove vrste temelji na primitivnom, i danas potpuno zastarjelom, konceptu iz 18-tog i 19-tog stoljeća koji je životinjske svojte dijelio na „korisne“ i „štetne“, te je time sve „štetočine“ trebalo što prije ukoloniti iz lovišta. Danas, zahvaljujući razvojima znanosti poput ekologije i konzervacijske biologije znamo da je takva podjela organizama potpuno neutemeljena, niti je podržana znanstvenim činjenicama, te da svaka vrsta, pa i pripadnici reda zvijeri, imaju vrlo važnu ulogu u ekološkom sustavu jer svojom predacijom obavljaju bitnu zadaću kontroliranja populacija drugih vrsta i održavanja ravnoteže u sustavu. Pripadnici reda zvijeri su se u prošlosti, sve do sredine 20-tog stoljeća, osim kao „štetočine“, prvenstveno redovito lovili zbog krzna – što je danas u Hrvatskoj, u 21. stoljeću, potpuno ekonomski beznačajno i „démodé“. Nadalje, za ove vrste ne postoje točni i relevantni znanstveni podaci o veličinama njihove nacionalne populacije, niti trendovi kretanja njihovih populacija na temelju čega bi se moglo zaključiti da su se one pretjerano razmnožile. Iznimku od ovog pravila potvrđuje jedino čagalj u kontinentalnim krajevima Hrvatske koji se počeo širiti krajem 20-tog stoljeća i ponovno naseljavati ovo područje, tako da nam je poznato da je trend njegove populacije trenutno pozitivan. S druge strane, poznato je da su nacionalne populacije pojedinih vrsta, poput npr. tvora (Mustela putorius L.) vrlo malene, a njihova rasprostranjenost fragmentirana. Zbog navedenih razloga predlažem trajno brisanje ovih vrsta s liste divljači i njihovu zaštitu u okviru Zakona o zaštiti prirode i podzakonskih akata.• mali Indijski mungos (Herpestes auropunctatus Hodgson 1836.) – jer je u pitanju alohtona vrsta koja nema nikakvu vrijednost kao divljač, a koja čini veliku štetu autohtonoj fauni i biološkoj raznolikosti Hrvatske, osobito fauni gmazova i ptica. Na Europskoj razni se smatra stranom invazivnom vrstom (http://www.europe-aliens.org/). Njeno uvrštavanje u popis divljači joj, suprotno ciljevima zaštite prirode, omogućava višestruku zaštitu.
S jedne strane, Europska unija upravo provodi valorizaciju invazivnih alohtonih vrsta koje će ovakve vrste posebno tretirati na način da će biti jako olakšana njihova eliminacija i/ili kontrola. Zakon o lovstvu mora biti postavljen tako da može uključiti kontrolu štetnih invazivnih vrsta na osnovu propisa Europske unije. Tako Zakonom o lovstvu biti unaprijed omogućeno da lovoovlaštenici kontroliraju brojnost invazivnih alohtonih vrsta bez ograničenja. U ove vrste, osim mungosa, spadaju npr. ondatra (Ondatra zibethicus), nutrija (Myocastor coypu), kunopas (Nyctereutes procyonoides) i rakun (Procyon lotor) koje su također štetne za ekosustav i divljač, a danas je lovoovlaštenik zakinut za mogućnost njihove kontrole jer ih Zakon o lovstvu uopće ne spominje.
S druge strane, mali Indijski mungos je proširen na većem broju otoka i na cijelom Mediteranskom dijelu Hrvatske istočno od Neretve (iako je prema posljednjim infomacijama već prešao na desnu obalu Neretve). Iz toga zaključujemo da bi ga sva lovišta na tom velikom području trebala uvrstiti u Lovnogospodarsku osnovu na temelju Članka 34.(2). To naravno nije slučaj, ali neuvrštavanje mungosa u Lovnogospodarske osnove krši navedeni članak (34.(2) te je očito da je gospodarenje mungosom zakonska obaveza koju lovoovaštenici ne žele prihvatiti. Zašto onda i dalje gurati takvu vrstu u popis divljači i lovoovlaštenike u nezakonito gospodarenje?• dabar (Castor fiber L.) – iz razloga jer je riječ o sisavcu koji ponovno naseljava prostor Hrvatske na temelju opsežnih programa reintrodukcije (Grubešić i Krapinec 2007), te još uvijek nije zaposjeo nekadašnje područje rasprostranjenosti. Zbog toga se dabar nalazi u Crvenoj knjizi sisavaca u kategoriji Regionalno izumrle vrste (Tvrtković 2006), te je njegovo stavljanje na popis divljači u suprotnosti s ciljevima očuvanja biološke raznolikosti Hrvatske, tim više što se smatra da je uzrok njegovog nestanka u Hrvatskoj bio upravo prekomjerni lov. Zbog navedenih razloga predlažem trajno brisanje ove vrste s liste divljači i njenu zaštitu u okviru Zakona o zaštiti prirode i podzakonskih akata.
• mrki medvjed (Ursus arctos L.) – iz razloga jer je riječ o svojti koja se nalazi na Prilogu 1 Direktive o staništima, lov na nju nije dozvoljen sukladno odredbama Direktive, a uvrštanje medvjeda na popis divljači bi predstavljao izravno kršenje ovih odredbi. Medvjed u Hrvatskoj ima status Gotovo ugrožene vrste (Tvrtković 2006). Zbog navedenih razloga zahtjevamo trajno brisanje ove vrste s liste divljači i njenu zaštitu u okviru Zakona o zaštiti prirode i podzakonskih akata, na isti način na koji se štite populacije vuka (Canis lupus) ili risa (Lynx lynx).
• jelen lopatar (Dama dama L.), jelen aksis (Axis axis Erxleben, 1777), muflon (Ovis ammon L.) i grivasti skakač (Ammotragus lervia Pall.) – jer je riječ o stranim, od lovaca unesenim vrstama koje ne pripadaju fauni ovog područja, a negativno utječu na autohtonu faunu putem kompeticije za hranu i stanište. Osim toga, na pojedinim područjima uzrokuju enormne ekonomske štete (npr. mufloni na Pelješcu) na nasadima. Ovim vrstama još pripada i američki bjelorepi jelen (Odocoileus virginianus) koji je također unesen na područje Hrvatske (Trvtković i sur. 2006), a zajedno s njim je proširen i veliki američki metilj (Fascioloides magna). Njihovo uvrštavanje na popis divljači im, suprotno ciljevima zaštite prirode, omogućava višestruku zaštitu. Zbog navedenih razloga predlažem trajno brisanje ovi vrsta s popisa divljači, te izradu planova njihova uklanjanja iz prirodnih područja Hrvatske.
Posebno podržavam članke 46. i 58.
Istaknula bih dodatno i problem krivolova u Istri gdje lovci vode pijane vikend turiste, uglavnom iz Italije, po mjestima koja nisu lovišta i u razdobljima kad nije sezona lova, čime se ugrožavaju i životinje i lokalno stanovništvo. Trebalo bi povećati kontrolu i kazne po tom pitanju.
Svakako podržavam prijedlog novog zakona o lovstvu ; također smatram da bi trebalo zabraniti lov lukom i strijelom kao i lovni turizam. Široka je to i opsežna tema no bit svega je da smo previše napredovali da ne znamo i ne možemo drugačije. Plus, naš narod nije nikako pogodan da lovi jer ne zna to činiti iz potrebe; najčešće se to radi iz zabave. Ubojstvo iz zabave a ne potrebe za opstankom je sramotno.
Apsolutno podržavam da se iz zakona izbaci mogućnost da lovci ubijaju pse i mačke u lovištima. Sramotno je da se u 21.stoljeću o takvom nečem uopće raspravlja. Ubijanje nedužnih živih bića je zločin i “ljudi” koji to rade trebaju biti kažnjeni, a oružje im treba biti doživotno oduzeto jer su opasni za okolinu. Bilo kakvo maltretiranje, zlostavljanje ili ubijanje životinja je nedopustivo pa tako i lukom i strijelom. Pohvaljujem da ostaje na snazi zabrana lova lukom i strijelom. Ako netko ne zna što bi učinio sa svojim slobodnim vremenom može se uvijek učlaniti u neki streljački klub i vježbati za Olimpijadu pa nas možda razveseliti nekom novom medaljom. Nećemo se valjda vraćati u Srednji vijek!? Onima koji lobiraju i zalažu se za ovakve okrutnosti trebalo bi odmah oduzeti oružje. Također bi trebalo u potpunosti zabraniti svaki lovni turizam kao i zabraniti stranim državljanima da u našoj zemlji uništavaju divlji život (kao uostalom u bilo kojoj drugoj zemlji). Hrvatska ima prekrasnu prirodu koju trebamo čuvati, a ne uništavati i ubijati. “Osobama” koje ubijaju nedužna živa bića ne smijemo dozvoliti da odlučuju o bilo čemu. Priroda se savršeno sama brine o održavanju svoje ravnoteže i jedini koji tu ravnotežu narušavaju su ljudi. Podržavam udruge i stručnjake koji uistinu vode brigu o bioraznolikosti naše zemlje. Ne podržavam lov ni ubijanje u Hrvatskoj ni u bilo kojoj drugoj zemlji.
Za početak, granicu lovišta bi trebalo pomaknuti na bar 700 metara od naselja.
Obrazloženje
CIJELA Hrvatska je jedno veliko lovište. Gdje jedno lovište završava drugo počinje. Praktički je lakše navesti što nije lovište. Samo ono što je udaljeno 300 metara od prve kuće.
A granicu maknuti zahvaljujući – lovcima. Onima koji i sada pucaju na 50 metara od kuća, onima – a to je i rezultiralo u čakovcu gradskom odlukom o micaju granice na 700 metara jer su u lijepo sunačno nedjeljno dopodne u organiziranom lovcu a na domak kuća i pred djecom život ranjenog zeca skončali šutiranjem i igranjem nogometa sa istim, zahvaljujući lovcima koji hoće granicu lova na 300 metara od zagrebačke Arene jer su se – lisice namnožile. Sorry, nisam ja kriva što samo to o olovcima izlazi u javnost.
Granica lovišta – 700 metara od naselja
Ne podržavam lov jer pojedini lovci ubijaju sve što se kreče uključujući i kučne ljubimce. Životinje ranjavaju i onda ih ostavljaju da umiru u boli i muci dok ne iskrvare. Dozvoljavaju si previše idu u krivolov na mjesta gdje je zabranjen lov.
Pohvaljujem odredbu kojom se ukida mogucnost ubijanja pasa i macaka u lovistima. Takodjer predlazem da se clanak 46 nadopuni: ”Psi i macke zateceni na podrucju lovista smatraju se napustenim ili izgubljenim zivotinjama i nalaznici su ih duzni zbrinuti sukladno odredbama Zakona o zastiti zivotinja.” Zabrana ubijanja pasa i macaka treba vrijediti i za lovce.
Podrzavam i cl. 58 Nacrta Prijedloga Zakona o lovstvu – ostanak zabrane lova lukom i strijelom, samostrijelom, zracnim oružjem i svim vrstama hladnog oruzja.
U clanku 10 koji govori o povrsinama na kojima se ustanovljuju lovista potrebno je nedvosmisleno naznaciti da je zabranjeno ustanovljavanje lovista na povrsinama u privatnom vlasnistvu bez izricitoga pismenoga pistanka vlasnika povrsine/zemljsta. Potrebno je takodjer naglasiti kako se lovista nece ustanovljavati u nacionalnim parkovima, parkovima prirode i ostalim povrsinama od iznimnog znacenja.
Podržavam članak 46. nacrta prijedloga Zakona o lovstvu i pohvaljujem što je izbačen termin „uklanjanje” pasa i mačaka u lovištima, što su nerijetko lovci tumačili i provodili kao odstrijel, odnosno ubijanje pasa i mačaka koje zateknu u šumi ili polju definiranom kao lovno područje. Takvo je tumačenje odredbe u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti životinja i Kaznenim zakonom koji sankcioniraju ubijanje pasa i mačaka novčanom i zatvorskom kaznom. Upravo temeljem Kaznenog zakona, nedavno je prvi put u Hrvatskoj lovac osuđen zbog pucanja u psa. Lovci su stoga obvezni, ukoliko u lovnom području opaze mačku ili psa bez nadzora, dužni postupati kao bilo koji nalaznik napuštene ili izgubljene životinje, odnosno, sukladno Zakonu o zaštiti životinja, koji propisuje postupanje s izgubljenim i napuštenim životinjama (hvatanje, vraćanje vlasniku ili smještaj u sklonište) i kojim je predviđena novčana kazna za vlasnika psa u iznosu od 7.000 – 15.000 kn. (čl. 89. st. 3.). Ukoliko se radi o psu nepoznatog vlasničkog statusa, isti se smješta u sklonište, koje je svaka lokalna samouprava dužna osigurati.Stoga podržavam prijedlog udruga Prijatelji Životinja da se članku 46. doda stavak 3. i da glasi:
(3) Psi i mačke zatečeni na području lovišta smatraju se napuštenim ili izgubljenim životinjama i nalaznici su ih dužni zbrinuti sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja.Po komentarima većine lovaca ovdje, gdje zastupaju i traže da im se omogući Zakonom da pucaju u mačku ili psa koje zateknu u lovištu (osim naravno svojih radnih lovačkih pasa) jasno se vidi koliko je uistinu njihov nagon za ubijanjem svega što se kreće izražen i opasan. Tvrdnje pojedinih lovaca o ugroženosti divljači od strane pasa lutalica (koji to nisu, jer pojam lutalice kod nas kao takav ne postoji, radi se o napuštenim ili izgubljenim životinjama, koje u većini slučajeva, osim ako se ne radi o obučenim lovačkim psima, nemaju znanje niti nagon da si love hranu kako bi preživjeli, a to dokazuje njihovo fizičko stanje u trenutku kada ih se pronađe), dokazuju manjak empatije prema životinjama i općenito.Također podržavam članak 58. stavak 1. točku 8. Nacrta Prijedloga Zakona o lovstvu, koji glasi:
(1) Zabranjeno je loviti divljač:
8. lukom i strijelom, samostrijelom, zračnim oružjem i svim vrstama hladnog oružja
Lov lukom i strijelom s razlogom je oduvijek zabranjen u Hrvatskoj i tako treba i ostati. Stoga ovaj Nacrt Prijedloga Zakona o lovstvu ispravno zabranjuje lov lukom i strijelom kao etički nazadne prakse koja uzrokuje velik broj ranjenih i osakaćenih životinja.
Zabrana lova lukom i strijelom važna je i zbog zaštite divljači od inozemnih lovaca, koji su u svojim državama poubijali sve što se moglo.
Marina, vuk ne smije biti na nikakvom popisu u ovom Zakonu, jer mora ostati strogo zaštićena vrsta. Medvjed, divlja mačka i dabar se nalaze u članku koji spominjete zato što ih je dozvoljeno ubijati prema određenim kvotama koje se donose svake godine tzv. planom gospodarenja medvjedom. pa ih je dozvoljeno ubiti određen broj.
Vjerojatno ste se zbunili zbog čitanja komentara lovaca koji navijaju da se vuk stavi na listu divljači kako bi se njime gospodarilo kao s medvjedom. Imate i mogućnost editirati svoj komentar 🙂
Poštovani
Prvo hvala što ste maknuli iz zakona uklanjanje tumačenje kao dozvolu za ubijanje pasa i mačaka u lovištu, te da je lov lukom i strijelom i dalje zabranjen u Hrvatskoj.
Na dalje , u cijelom zakonu gdje god da postoji treba maknuti članak
“….Protiv rješenja iz stavka xyz. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor….”
Jer je Pravo na žalbu zajamčeno je Ustavom, Konvencijom i Općom deklaracijom o ljudskim pravimaNadalje vezano uz maloljetnike, iako nisam na to naišla ali sam možda propustila uočiti – ako nema u zakonu obavezno staviti da maloljetne osobe ne smiju uopće prisustvovati lovu a da im ni pristup lovačkom ispiti nije dozvoljen do – 21-ve godine.
Itekako pozdravljam i pohvaljujem odredbu kojom se ukida mogućnost ubijanja pasa i mačaka u lovištima. Bilo je kranje vrijeme da se barem u tom aspektu približimo normalnim, razvijenim zemljama. Nadalje, predlažem da se trenutno predloženi članak 46 nadopuni sljedećim: ”Psi i mačke zatečeni na području lovišta smatraju se napuštenim ili izgubljenim životinjama i nalaznici su ih dužni zbrinuti sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja.” Kao što je svakodnevnom građaninu zabranjeno ubiti psa ili mačku na ulici, u susjedstvu i slično, tako bi ista zabrana trebala biti aplicirana i na sve druge kategorije, a posebice lovce.
Također podržavam što u čl. 58 Nacrta Prijedloga Zakona o lovstvu ostaje zabrana lova lukom i strijelom, samostrijelom, zračnim oružjem i svim vrstama hladnog oružja, obzirom da je riječ o kranje nehumanim i zaostalim metodama (kao što su, uostalom, bilo kakve metode lova općenito). Generalno sam protiv lova u smislu sporta/zabave; riječ je o krajnje barbarskoj praksi koju bi trebalo ostaviti u prošlosti.
U članku 10 koji govori o površinama na kojima se ustanovljuju lovišta valja nedvosmisleno naznačiti da je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na površinama u privatnom vlasništvu bez izričitoga pismenoga pistanka vlasnika površine/zemljšta. Također smatram potrebnim naglasiti kako se lovišta neće ustanovljavati u nacionalnim parkovima, parkovima prirode i ostalim površinama od iznimnog značenja.
Vezano uz članak 52, u potpunosti podržavam komentar Viktora Šegrta od 03.07.2017 06:23, u kojem je navedena problematika definicije lova, osobito u dijelu koji kaže ”Lov divljači obuhvaća traženje, dočekivanje…”, jer divljač će nerijetko ”tražiti” i ”dočekivati” zaljubljenici u floru i faunu, fotografi, entuzijasti koji nemaju nikakvu namjeru baviti se lovom kao takvim. Također iz definicije lova valja izbaciti obuku lovačkih pasa, jer riječ je o sasvim zasebnoj, i to prilično kompleksnoj kategoriji. Predlažem izmjenu teksta članka 52, točke 1 kako slijedi ” Lov divljači obuhvaća traženje divljači u cilju odstrjela ili hvatanja žive divljači, dočekivanje divljači u cilju odstrjela ili hvatanja žive divljači, motrenje divljači u cilju odstrjela ili hvatanja žive divljači, vabljenje divljači u cilju odstrjela ili hvatanja žive divljači, praćenje divljači u cilju odstrjela ili hvatanja žive divljači, odstrjel i hvatanje žive divljači te skupljanje jaja pernate divljači, lov s treniranom pticom grabljivicom na prirodnu divljač u prirodnom staništu.”
U točku 3 članka 52 predlažem da se doda i vuk, obzirom da je riječ o životinji čija je populacija u opadanju.
