Na zahvalnosti radim inače svaki dan, ali sam s ovim iskustvom spoznala ogromnu razliku zahvalnosti na svjesnom i one na dubokom podsvjesnom nivou. Ona je cijelo vrijeme tu, bez da je svakodnevnim nabrajanjem blagoslova trebam osvještavati.
Autorica: Lara Rebić
Ovih dana pomjerih granice uobičajenog, redovnog, suvog posta na 84 sata ili 3,5 dana. Post sam počela u nedjelju uvečer, a završila ga u četvrtak ujutro, tj. jutros. Prilikom posta nisam imala nikakvog kontakta s vodom, nije bilo kupanja, tuširanja, umivanja, pranja etc.
Za ovih 84 sata suvog posta sam stekla vlastito znanje i na osnovu njega srušila stereotip o tome da ljudi ne mogu bez vode ni tri dana, a kamo li duže. Itekako da mogu, i to mnogooooooooooo duže.
Senzacije koje sam osjetila su iskreno rečeno mimo svakog mog očekivanja. Iako sam na početku posta, kao i obično, stavila namjeru da će sve proteći odlično i na moje zadovoljstvo, ipak sam očekivala barem malo drame i nelagode o kojoj su svjedočili mnogi bretarijanci, ali mene je ta drama jednostavno zaobišla. 🙂
Prvi dan
je protekao uobičajeno, nikakav osjećaj gladi, žeđi, uz šetnju, tjelovježbe, Fibonacci disanje (1 ili 2 puta dnevno, svaki dan), meditaciju integracije svjetlosti i reaktivacije DNK, hopsanje, obavljanje svega i svačega, čitanje, odmaranje etc.
Drugi dan
sve isto, osim što sam cijeli dan osjećala nekakav metalni okus u ustima, na jeziku se stvorio blag bijeli sloj naslaga, energija se znatno povećala u odnosu na prethodni dan, jedine promjene su bile učestalo mokrenje u toku noći (urin izrazito bistar) i budnost.
U toku noći sam se osjećala toliko odmorno da nije bilo šanse da zaspim, um sa svojom pričom dostigao maksimum glasnoće, držao govore, skakao s filozofije na kvantnu fiziku etc., a ja slušala, šta ću…
Inače, kameni spavač po prirodi, ne mogoh onomad vjerovati Tesli kada reče da mu dnevno treba samo 1 sat sna.
Eee, sad se uvjerih i zašto. 🙂
Spavala sam cca. 3 sata i probudila se odmorna kao da sam spavala cijelu vječnost.
Cijeli dan obavljala slične aktivnosti kao i prvi / drugi dan, trčkarala po pijaci.
Treći dan
sam iskreno rečeno očekivala malo drame, pad krvnog pritiska, povremene slabosti, pad energije etc., međutim, ništa od svega, osjetih najveći stepen energije u ta tri dana.
Nestao metalni okus u ustima, blagi bijeli sloj naslaga na jeziku i dalje bio prisutan, učestalo mokrenje također.
U sva 3 dana sam proživljavala konstantnu i intenzivnu zahvalnost kao nikada do sada.
Na zahvalnosti radim inače svaki dan, ali sam s ovim iskustvom spoznala ogromnu razliku zahvalnosti na svjesnom i one na dubokom podsvjesnom nivou. Ona je cijelo vrijeme tu, bez da je svakodnevnim nabrajanjem blagoslova trebam osvještavati.
Ista stvar i s fokusom na trenutak i na trenutnu aktivnost, fokus je jednostavno sam od sebe tu bez da ga trebam osvještavati.
Nevjerovatno!!! Sada iz iskustva znam šta Victor Truviano i ostali bretarijanci misle kada govore o vječitom osjećaju sreće, zadovoljstva i zaigranosti koje bretarijanstvo pruža.
Inače, prvobitni ljudi su bili bretarijanci, živjeli su udišući čist zrak, polen biljaka, a sočne plodove voća su jeli ako bi htjeli, međutim, nisu morali. Svi smo mi po rođenju bretarijanci, a Kreator nam je svojom fantastičnom vizijom i stvaranjem dao apsolutno SVE.
Vremenske okolnosti su mi cijelo vrijeme išle na ruku radi velike vlažnosti zraka. Cijelo vrijeme sam nosila majicu na tregere, držala prozore dan-noć otvorene i osjećala kako mi vlažan zrak ulazi kroz kožu, nos, usta.
Za ovih par dana sam izgubila par kila, tj. par litara, jer se moja ishrana inače sastoji od 90% destilirane vode iz voća i povrća, tako da ću sve to brzo nadoknaditi.
Danas mi je iskreno bilo žao što prekidam post, jer odista nisam ni u jednom trenutku osjetila glad ili žeđ kao ni prilikom mojih redovnih 40-satnih postova, osjećala sam se fantastično. Uživala sam cijelo vrijeme i imam namjeru da ovaj 3,5-dnevni post od sada radim jednom mjesečno i da s vremenom, kada osjetim da sam spremna, produžavam dane posta.
Post sam prekinula solarnom vodom, a zatim sam nakon cca. 1 sat pojela par komada sočne, zrele lubenice. Uskoro slijedi tegla (720 ml) zelenog kašastog soka od samoniklih biljčica (maslačak, zova, limun, kivi, narandža + 1/2 kašičice pelinovog praha i par karanfilića, inače ubitačna kombinacija za crijevne parazite), ostalo u toku dana će biti monoobrok od voća s velikim udjelom vode (lubenica, ili jagode, ili breskve), koje je za mene pripremio moj anđelčić u materijalnom obliku, moja majčica, koja me cijelo vrijeme podržavala, ali se ipak krišom, krajičkom svoje divne dušice pribojavala ishoda.
Hvala svima vama koji čitate moje tekstove i razumijete o čemu govorim.
Hvala i onima koji sve ovo smatraju za nonsens, razumljiv i prihvatljiv mi je i njihov stav, s obzirom na to da ne živimo svi u istim realnostima, na istim frekvencijama i stepenicama svijesti.
Hvala Kreaciji na predivnom iskustvu!
Živjeli! <3
