Video: Psychology Today – oko 75% vegetarijanaca i vegana se vraća mesožderstvu

Video: Psychology Today – oko 75% vegetarijanaca i vegana se vraća mesožderstvu

0 195

Uvodni komentar i prijevod: Tea Pećarina

Da bismo mogli biti pozitivan primjer ljudima koji još uvijek jedu životinje, trebamo misliti o tome što jedemo.

Krivo informirani vegani, boležljivi vegani, gladni vegani, kolebljivi ili bivši vegani ne pomažu životinjama i nikako ne doprinose promjeni društvene klime.

Prema Psychology Today, nažalost, oko 75% vegetarijanaca i vegana se vraća mesožderstvu. Zašto?

35% anketiranih navodi kao razlog zdravstvene tegobe – 25% se žali na nedovoljnu ili preskupu ponudu vegansku hrane – 15% tvrdi da su cijelo vrijeme bili gladni i žudjeli za mesom….

U videu Dr. McDougalla ćete saznati što trebamo jesti kako ne bismo postali dio ove zabrinjavajuće statistike.


Hrana za koju smo rođeni – Dr. John McDougall (liječnik, 2016.)

Prijevod videa:

Škrob. Da. To je škrob – riža, kukuruz, krumpir, slatki krumpir…

Škrob je izliječio tisuće mojih pacijenata. Na primjer, jednu mladu djevojku iz Bay Area koja je bolovala od reumatoidnog artritisa, koji ju je tako deformirao da nije mogla zagrliti svoju mamu.
… I Juliea Baker je, sa svojih 17 godina, odlučila promijeniti svoju prehranu. Odlučila je izbaciti sir, meso i ulja i prijeći na prehranu rižom, kukuruzom i krumpirom. Za sedam dana su počele promjene na bolje.

Ili, primjer Roberta Crossa, iz Sacramenta, koji je radio je u uredu državnog tužitelja. Imao je strašne bolove u prsima, visoki krvni tlak, dijabetes, visoki kolesterol, preveliku težinu. Otišao je liječniku. Ubrzo je završio kod kardiologa, koji mu je preporučio – što? Operaciju srca. Rekao je: “Ne. Imam bolju ideju.” I prešao je na prehranu utemeljenu na škrobu. Izgubio 27 kilograma, kolesterol mu je pao s 300 na 150 mg i očistio je svoje arterije.

lli Deb Tasic iz Chicaga, koja je imala strašnu multiplu sklerozu. Pala je u krevet i nije mogla ustati mjesec dana. Doktor joj je rekao da će za 5 godina biti u invalidskim kolicima, a za 10 vjerojatno vezana za krevet ili mrtva. Rekla je: “To se meni neće dogoditi!” I što je učinila? Prešla je na škrobnu prehranu. Da, škrob.

Ja sam dr. John MacDougall. Time se bavim već 44 godine. I najsretniji sam doktor na svijetu, jer moji pacijenti zaista ozdravljuju. Moram vam reći da je to počelo pomalo slučajno. 1972. živio sam u Michiganu, i odlučio otići stažirati na Havaje. Proveo sam godinu dana na Oahu, na stažu iz opće interne medicine. A nakon godine dana, zaljubio sam se u Havaje i nisam htio otići.

Dakle, zaposlio sam se na Velikom otoku kao liječnik na plantaži. I tamo sam 3 godine radio kao liječnik opće prakse. Porađao sam bebe, proglašavao ljude mrtvima, usred noći radio operacije na mozgu. Ali sve što danas znam – naučio sam od svojih pacijenata, tijekom te tri godine.

Prvo što sam naučio je da nisam dobar doktor. Mislio sam da ću ostvariti sva ta čudesna ozdravljenja. Mislim, gledao sam Bena Caseya, dr. Kildarea, Marcusa Welbya. Znao sam što pravi doktor radi. I počeo sam brinuti o tih 5000 pacijenata s plantaže šećera na havajskom Velikom otoku.

Davao sam im najbolje pilule koje sam mogao pronaći, slao ih je najboljim kirurzima na Honoluluu. Ali nisu ozdravljivali. Ostajali su i dalje predebeli i bolesni. Ispočetka sam mislio da je to zato što sam loš doktor. Tijekom te tri godine shvatio sam svoja ograničenja kao liječnika. Bio sam postiđen.

Drugo što sam naučio od svojih pacijenata, u toj jedinstvenoj sceni, na plantaži šećera, na havajskom Velikom otoku, je kako jesti, jer sam vodio brigu o 5000 ljudi koji su imali drugačije prehrambene navike. Brinuo sam o prvoj, drugoj, trećoj i četvrtoj generaciji Filipinaca, Japanaca, Kineza i Koreanca.

Moja prva generacija je naučila kako jesti u djetinjstvu, još u svojoj domovini: na Filipinima, u Japanu, Kini, Koreji. Bili su navikli na prehranu rižom i povrćem. A onda im se posrećilo da se presele na Veliki otok, da osnuju obitelj, započnu novi život, a sa sobom su ponijeli svoje prehrambene navike. I nastavili su jesti rižu i povrće.

Njihova djeca, na koju je pomalo utjecala zapadna prehrana, počela su se mijenjati. A njihovi unuci su već prešli na zapadnjačku prehranu….. Treba imati na umu da su to ljudi iste genetike, koji su obavljali iste poslove na plantaži šećera, tijekom više od 100 godina. Ali, ono što sam ja kao liječnik, vidio svojim očima, bili su ljudi koji su živjeli na riži i povrću, bez mliječnih proizvoda, s vrlo malo mesa, ako su ga uopće jeli, i to su većinom bili – zdravi, vitki i izdržljivi ljudi. Nisu imali MS (Multiplu sklerozu), nisu dobivali artritis, ni dijabetes, ni srčane bolesti, u toj prvoj generaciji koja je živjela na tradicionalnoj prehrani.

A onda sam promatrao kako druga generacija, koja je počela napuštati škrob, postaje malo deblja i bolesnija. A zatim sam vidio treću generaciju, koja se bojala škroba – riže, kukuruza i krumpira – i počela jesti meso, mliječne proizvode i ulja. Oni se udebljati i razbolijevali kao i svi ostali Amerikanci.

Dakle, nakon tri godine, morao sam otići iz opće prakse. Vratio sam se na Oahu da bih postao licencirani internist. I proveo sam iduće dvije godine studirajući u znanstvenoj medicinskoj knjižnici, pored Queen’s Medical Centra, da vidim da li je još netko drugi uočio da su ljudi koji žive na škrobu – riži, kukuruzu, krumpiru i slatkom krumpiru vitki, zdravi, izdržljivi, mladoliki, ne samo u današnjem svijetu, nego kroz povijest. A kada se prebace na dobro uravnoteženu prehranu, bogatu američku dijetu, s puno proteina, kalcija i drugih divnih nutrijenata, da se udebljaju i razbole? Otkrio sam da su tijekom prethodnih 100 godina znanstvenici uočili tu činjenicu. Ustvari, i ranije.

To je bilo važno, jer mi je to pokazalo, da starenje ne znači da se ljudi moraju udebljati i razboljeti. Ne mora biti tako. Čitajući znanstvene radove, otkrio sam nešto stvarno duboko, i siguran sam da ćete to lako razumjeti. Kad prestaneš raditi stvari koje ljudi čine bolesnima – ozdraviš. I tako sam shvatio da je dobro uravnotežena prehrana s puno mesa i mliječnih proizvoda dovela ljude do bolesti, a sljedeći ključ koji mi je trebao je bila ideja da ja mogu biti čudotvorac. Mogao sam učiniti ono što sam želio kao liječnik, to jest pomoći drugim ljudima primjenom ovog vrlo jednostavnog principa. A taj princip je: hraniti ljude prehranom za ljudska bića.

Znate, postoji prehrana za ljude. Znam da ćete biti iznenađeni s obzirom na raznolikost onoga što ljudi jedu. Ali postoji prehrana za ljudska bića. I svaki od vas bi trebao moći odgovoriti na to pitanje zbog sebe, zbog svojih supružnika, zbog svoje djece, zbog svojih prijatelja. Trebali biste znati odgovor na pitanje što ljudska bića jedu? Mislim, znate što mačka jede, zar ne? Znate da su mačke mesojedi. A i konji imaju svoju prehranu, i papige imaju svoju prehranu. Nikada ne hranite papige mesom ili mačku oraščićima ili sjemenkama. Svaka životinja mora imati svoju prehranu.

Što je hrana za ljudska bića? Pa, povijest će nam to reći. Kada se osvrnete unatrag kroz povijest, možete se vratiti 2,5 milijuna godina i vidjet ćete da je većina ljudskih bića živjela na prehrani zasnovanoj na škrobu. Imamo dokaze od prije 44.000 godina koji kažu da su neandertalci živjeli na škrobu. A od prije 30.000 godina, imamo populacijske studije u Europi koje govore o ljudima koji su živjeli na prehrani zasnovanoj na škrobu. Mislim, to je pred-poljoprivredni, pred-civilizacijski svijet, tako kažu.

Ali što je s posljednjih 10.000, 12.000, 14.000 godina? Imamo stvarno izravne dokaze, pismene tragove o tome što su ljudi jeli. Ako ste zainteresirani za povijest, znate što su ljudi jeli. Kroz ljudsku povijest, sve velike, uspješne populacije ljudi, su većinu svojih kalorija dobivale iz škroba. Siguran sam da vam na pamet pada puno primjera. Razmišljate o Astecima i Mayama, ljudima kukuruza. I ako odete malo južnije i pogledate Inke – oni su živjeli na krumpiru, osim kad su išli u bitke, a onda su se prebacili na quinou.

A ako odete na Bliski istok, tu su ljudi iz svjetske žitnice. U Aziji, mislim da se većina ljudi može poistovjetiti s prehranom utemeljenom na riži. Razmislite o tim ljudima. Vitki, izdržljivi, zdravi, jaki ratnici. Prehrana ljudskih bića je tradicionalno bila i uvijek će biti utemeljena na škrobu s dodatkom voća i povrća.

Ono što se dogodilo je da su ljudi postali učinkovitiji u prikupljanju kalorija. A bogatiji ljudi u svakom društvu više nisu morali jesti škrobnu hranu, umjesto toga mogu jesti životinje koje su jele škrobnu hranu. A kao rezultat toga, postojao je određeni segment stanovništva diljem cijele ljudske povijesti koji je postao bogatiji od ostatka ljudi. I ti su ljudi mogli jesti meso, fazane, svinje, ili druge vrste životinja i koristiti škrobna jela samo kao prilog. Imali smo faraone, kraljeve, svećenike i svećenice prije 3.500 godina koji su opisani kao debeli. Ispitivanje njihovih tijela, 3.500 godina kasnije, pokazuje užasnu aterosklerozu, bolest žučnog mjehura i sve vrste drugih problema zapadne civilizacije.

Dakle, tada smo imali nekoliko kraljeva i kraljica. A onda, kako je vrijeme prolazilo, sve više i više ljudi je moglo jesti kao kraljevi i kraljice. Sjećate se kralja Henryja VIII i njegovog dvora. Kako su izgledali? Kao Amerikanci. Tako su izgledali. A onda, kako je vrijeme prolazilo, postali smo efikasniji u prikupljanju hrane. Ljudi su postali bogatiji. Prije 150 godina imali smo industrijsku revoluciju. I imali smo otkriće fosilnog goriva a posljedica toga je da gotovo svi u zapadnom društvu mogu jesti kao kraljevi i kraljice. I koji je rezultat?

Zar ne vidite? Zar ne vidite? Kad ljudi napuste svoju prehranu utemeljenu na škrobu, prehranu rižom, kukuruzom i krumpirom, uz dodatak voća i povrća, i umjesto toga, jedu hranu plemića, kao što to rade ljudi u zapadnom društvu. Što možete očekivati? Da ćete imati ljude koji izgledaju kao kraljevi i kraljice i boluju od dijabetesa i srčanih bolesti i raka i multiple skleroze.

U svakom slučaju, to je stanje u zemlji danas. Statistike su vam poznate, siguran sam. Živimo u društvu u kojem su ljudi debeli i bolesni. Ne samo odrasli, nego i djeca. 30% djece je predebelo. Ne samo predebelo, nego duboko ispod kože ima puno bolesti. Ta djeca imaju aterosklerozu; imaju artritis; pate od preranog puberteta. Mali dječaci prolaze kroz pubertet u dobi od 9 godina, djevojčice oko 8 godina. To je pet, šest godina prije nego što treba.

Imamo društvo bolesne djece. Ma hajde! Civilizirani ljudi ne dopuštaju da se njihovoj djeci nanose patnje. Ali u našem društvu mi radimo upravo to. Nekako je u redu da djeca budu bolesna. Pa, nije u redu. Ljudi bi se trebali usprotiviti tome i zaštititi svoju djecu.

A naši vojnici? Naši vojnici su bolesni. Šaljemo naše ljude i žene diljem svijeta da nas zastupaju i da nas brane. Ali polovica vojnika je predebela. A ispod te pretilosti ima puno bolesti. Kakvo to društvo tolerira da muškarci i žene koji se bore u obrambenim snagama, budu bolesni? Zato što ih bogata zapadna dijeta hrani hranom kraljeva i kraljica. To nema nikakvog smisla.

Što je s našim gospodarstvom? Natječemo se na svjetskom tržištu, a naši radnici su debeli i bolesni. Kako ćemo se natjecati s ljudima u Japanu koji žive na prehrani zasnovanoj na škrobu. Ili u Kini i Indiji? Oh, znam kako se natječemo, samo čekamo dok se ne prebace na američku dijetu, udebljaju se i razbole. Je li tako? Mislim da postoji bolji način. Možemo naporno raditi da naši zaposlenici ozdrave.

A naš zdravstveni sustav, gdje se očekuje da će 20% našeg bruto nacionalnog proizvoda biti utrošeno na bolesti? Kako možemo ikad napredovati? Kako možemo riješiti taj deficit? Kako možemo popraviti ovaj svijet? Kad imamo svijet u kojem ljudi izgledaju, osjećaju se i funkcioniraju kao kraljevi i kraljice? Rješenje je jednostavno, ali ne pogoduje poduzetništvu. To je problem.

Imamo ovdje jednu proslavu. Senator George McGovern je umro je prošlog mjeseca. George McGovern je u suštini bio autor prehrambenih ciljeva Sjedinjenih Država, koji su objavljeni u siječnju od 1977. Ovi ciljevi su trebali bili u skladu s izvješćem načelnika sanitetske uprave iz 1964. Ovo Izvješće iz 1964. je promijenilo Ameriku. Ono je promijenilo zapadni svijet.

Tada, u sedamdesetima, polovica populacije je pušila. Danas puši manje od 20% ljudi. U sedamdesetima je bilo upola manje pretilosti nego danas; bilo je upola manje dijabetesa nego danas. Industrija je pobijedila. Amerikanci su izgubili. Ali imamo mogućnost da to promijenimo. Tako što ćemo se informirati o tome što ljudsko biće jede. Ljudsko biće je škrobojed. Svi vi koji patite, čije obitelji pate, i koji tražite rješenje od moderne medicine – prestanite tražiti! Ona neće izliječiti prehrambene bolesti tabletama ili operacijom. Vi ćete izliječiti prehrambene bolesti rješavanjem problema – a to je hrana.

A kad riješite prehranu, ono što se dogodi je da ljudi postanu zdravi. Vi kao pojedinci, bolesni od raznih bolesti, zajednice, zemlje i svijet, možete povratiti zdravlje jednostavnim promjenama: natrag na prehranu zasnovanu na škrobu. I vjerujem da pomoć zdravstvenom stanju zemlje ima ekonomskog smisla. Vjerujem da vrijedi raditi. Znam da puno vas, koji su novi u ovome. razmišlja o promjeni prehrane. A netko vam kaže, pa… moraš se odreći mesa, moraš se odreći mliječnih proizvoda, sladoleda, sira, piletine, odrezaka. Kažeš da ćeš umrijeti od gladi! To je kao da me pitaš da se odreknem disanja, ili kao da pitaš da se odreknem pitke vode. Misliš da je to nemoguć zadatak. To je zato što si bio izložen s ozbiljnim neistinama o škrobu.

Vi volite škrob. Znam da volite. Kad spomenem rižu i grah, imate vrlo pozitivnu reakciju. Ako spominjem tjesteninu, vi kažete, pa to je hrana za utjehu. Krumpir… odrastao sam Srednjem zapadu. Da nije bilo pire krumpira, ne bih danas bio ovdje. Kad netko kaže, moraš se odreći mesa i mliječnih proizvoda, a ne završi rečenicu: ono što trebaš učiniti umjesto toga je, trebaš živjeti na škrobu, na zobenoj kaši za doručak, na krumpiru… za ručak trebaš imati juhu od graha, graška ili leće; za večeru jedi burritose s grahom, tjesteninu s umakom Marinara, gljive, povrće i rižu. Vi kažete, to mogu. Naravno da možete.

Trebamo nove prehrambene ciljeve za Sjedinjene Države. Trebamo vladu koja će ustati i reći ljudima istinu. Trebamo društvo koje neće tolerirati necivilizirano ponašanje, kao što je dozvoljavanje da naša djeca budu bolesna, i da naša vojska bude bolesna, da naša sirotinja i naši radnici budu bolesni zbog prehrane kraljeva i kraljice. Kad to jednom znamo, možemo to promijeniti, zar ne? Možemo promijeniti stvari.

Zahvaljujem.

 

BEZ KOMENTARA

Odgovori: