Video: Strategije pomaganja ljudskim useljenicima i ne-ljudskim životinjama

Video: Strategije pomaganja ljudskim useljenicima i ne-ljudskim životinjama

0 613

Što veganski aktivisti mogu naučiti iz ovog predavanja znajući da se na jednog novostvorenog vegana na zapadu, otvori jedan McMurder u Kini ili Indiji, državama koje su do nedavno bile gotovo skroz vegetarijanske. Imajući to na umu, je li dugoročni cilj Pokreta za oslobođenje životinja pomoći što većem broju životinja zbrinjavanjem u azilima i udomljavanjem ili udariti što žešće na samu srž problema – vrstaštvo (specieizam) – prema smjernicama Joan Dunayer, kako bi svoju energiju što više usmjerili prema uzroku problema, a ne prema posljedicama. 

.

Preveo: Šime Validžić

.

Neki ljudi kažu da masovno useljavanje u Sjedinjene Američke Države može pomoći da se smanji siromaštvo u svijetu. Je li to istina? Pa ne, nije. I dopustite mi da vam pokažem zašto.

Ovaj bombon predstavlja jedan milijun zakonitih useljenika kojih su Sjedinjene Američke Države primile svake godine, u prosjeku, od 1990. No tko sad u svijetu zaslužuje naše humanitarno suosjećanje? Svjetska banka ima jednu mjeru, to su beznadno siromašni u svijetu – oni zarađuju manje od dva dolara dnevno. Koliko ljudi u svijetu zarađuje manje od dva dolara dnevno?

Počet ćemo s Afrikom. Samo u Africi ima 650 milijuna ljudi koji zarađuju manje od dva dolara dnevno. 650 milijuna! A u Indiji – još 890 milijuna ljudi – beznadno siromašnih. Kina – dodaje još 480 milijuna ljudi – koji zarađuju manje od dva dolara dnevno. I nažalost, ostatak Azije ima srcedrapajućih 810 milijuna ljudi – koji, kaže Svjetska banka, zarađuju manje od dva dolara dnevno. I na kraju, tu je 105 milijuna Latinsko američkih stanovnika – koji su beznadno siromašni.

Sve u svemu, Svjetska banka kaže da ima tri milijarde ljudi u svijetu – tri milijarde ljudi – koji su beznadno siromašni, koji zarađuju manje od dva dolara dnevno. To je tri tisuća bombona.

I svake godine – primimo milijun i nekako sugeriramo da smo napravili humanitarnu razliku. Naravno, mi ne povlačimo svoje useljenike iz tih beznadno siromašnih stanovništava, zar ne? Ti ljudi su previše siromašni, previše bolesni, previše isključeni da bi dospjeli ovdje kao useljenici. Mi pretežito povlačimo useljenike iz bolje-stojećih siromašnih u svijetu. A Meksiko pretežito određuje vrstu useljenika kojeg dovodimo ovdje, jer većina ljudi dolaze iz Meksika; a Meksiko je siromašan.

Koliko ljudi u svijetu živi u državama koje imaju prosječne prihode niže od onoga u Meksiku? I Svjetska banka nam govori da je taj broj ovih tri milijarde plus još 2,6 milijardi ljudi. 5,6 milijardi ljudi u svijetu – koji žive u državama s prosječnim prihodima ispod onog u Meksiku. To je 5.600 bombona!

I tako što je to što nam govore elite? Oni nam govore da kad primimo ovaj jedan milijun imigranata – da smo na ovaj ili onaj način rješavamo siromaštva u svijetu; moramo to učiniti bez obzira na utjecaj na naše nezaposlene, siromašne radnike, najranjivije članove našeg društva; bez obzira na učinak na prirodne resurse. Čak i ako bismo išli putem najradikalnijih prijedloga u Washingtonu, koji su zapravo da udvostručimo useljavanje do dva milijuna godišnje – što bi potpuno zatrpalo naše fizičke, prirodne i društvene infrastrukture – ne bismo mogli napraviti primjetnu razliku, a možda zapravo oštećujemo osiromašene ljude svijeta, jer milijun koji primamo su među najsnažnijima, često su i bolje obrazovani; svakako najnezadovoljniji ljudi koji bi, da se ne useljavaju, bili čimbenici promjena da poboljšaju sudbinu za sve ljude u tim državama. Istinski heroji u globalnom humanitarnom polju su ljudi koji u tim državama imaju potrebna sredstva za useliti se u drugu državu, ali, umjesto toga, ostanu u svojim državama da primijene svoje vještine kako bi pomogli svojim sunarodnjacima. Nažalost, naš sustav useljavanja pretežito primamljuje upravo ove vrste ljudi da napuste svoje sunarodnjake.

Nemogućnost da se napravi čak i mali utisak je zapravo još gore nego što izgleda ovdje jer prošle godine, kada smo primili milijun useljenika – te države su dodale, rođenih preko umrlih, 80 milijuna ljudi u osiromašeno stanovništvo. I ove godine, Kongres dovodi milijun zakonitih useljenika. I ove godine se, prema Ujedinjenim narodima, očekuje da će te države dodati još 80 milijuna ljudi. I iduće godine, možete biti prilično sigurni da će Kongres, osim ako ga zaustave američki birači, dovest još milijun useljenika. I ove države će, nažalost, dodavati još 80 milijuna ljudi u te osiromašene zemlje.

Možemo primiti pet milijuna godišnje – ali nikad nećemo napredovati u odnosu na ono što se događa u tim državama; ne u ovom stoljeću. Zar ne vidite? Useljavanje nikada ne može biti učinkovit ili značajan način da se bavi s ljudima koji pate u svijetu. Njima treba pomoći tamo gdje žive. 99,9% njih nikada neće moći useliti u neku bogatu državu; nema nade za to. Oni trebaju cvjetati gdje su zasađeni. Jedino mjesto na kojemu se 99,9% tih ljudi može pomoći je gdje oni žive. Pomognimo im tamo.

Predavanje koje ima preko 3,5 milijuna pregleda:

BEZ KOMENTARA

Odgovori: