Susjedi kažu da su ljudi iz šinteraja nedavno zavezali jednu kuju iz šinteraja u šumi na otvorenom za drvo te iako je tjedan dana padala kiša, a kuja zavijala po cijele dane, oni je ipak nisu micali od tamo. Susjedi su se bunili, no nitko od nadležnih nije reagirao.
Autor: Robert Međugorac
U nedjelju 25. 10. 2015. u 16 sati građani su na Trgu dr. Franje Tuđmana u Velikoj Gorici održali mirni prosvjed protiv mučenja i ubijanja pasa u šinteraju Pokupsko Cerje.
Podrška prosvjedu organizirana je i u Dubrovniku.
Inicijatori prosvjeda Lana Mucak i Domagoj Sučić ističu da grad Velika Gorica izdvaja veliki novac za šinteraj Pokupsko Cerje koji nikome i ničime ne odgovara za taj novac, nego ismijavaju ljude, varaju ih, kradu pse, muče ih i ubijaju na račun svih građana koji to ne žele te zato traže trenutnu zabranu njihovog rada i da im se oduzme licenca i dozvola za rad.
Emisija „Provjereno“ je obradila slučaj. Susjedi kažu da su ljudi iz šinteraja nedavno zavezali jednu kuju u šumi na otvorenom za drvo te iako je tjedan dana padala kiša, a kuja zavijala po cijele dane, oni je ipak nisu micali od tamo. Susjedi su se bunili, no nitko od nadležnih nije reagirao, nego se uporno oglušuju na sve.
Šinteraj je pod istragom i izgubio je licencu, ali im je produžen aneks ugovora dok sud ne riješi njihovu žalbu.
Iza prosvjeda ne stoji nikakva udruga. Ljudi su se sami počeli javljati i povezivati užasnuti onime što se zbiva te se tako dogovorili za ovu konkretnu akciju.
Prosvjednici poručuju da ne žele takve „azile“ u Hrvatskoj, nego da žele skloništa u kojima se životinje ne ubijaju i sklonište s mogućnošću udomljavanja te da neće stati dok se ne zatvori šinteraj Pokupsko Cerje.
Zalažu se za veganstvo, a protive se testiranju na životinjama, ubijanju životinja zbog krzna itd., tako da se ne radi samo o psima i mačkama, nego se zalažu za oslobođenje svih životinja.
Žele da se otvori sklonište ne samo za pse, nego i za ostale životinje poput mačaka ili svinja spašenih od klanja, što smatraju da bi potaknulo i ostale ljude da se zainteresiraju, da dođu volontirati, da dovedu svoju djecu, a ovako nitko ne želi doći gore i pomoći.
Šinteraj je udaljen od Velike Gorice 20 i više kilometara, tako da nitko ne želi uopće ići gore, a prosvjednici žele da se otvori sklonište na kilometar – dva od Velike Gorice.
Tvrde da je šinteraj Pokupsko Cerje dobio dozvolu za rad iako ne ispunjava osnovne zakonske uvijete, između ostalog nisu udaljeni dovoljno od kuća.
Rijetki volonteri koji bi na svoj trošak otišli gore u šinteraj pomagati, morali su kopati jame, umjesto da šeću pse i brinu se o njima.
Gradonačelnik je obećao oduzeti licencu i dozvolu za rad Predragu Barabi te je još obećao i da će izgraditi gradski azil bez ubojstava u Velikoj Gorici o kojem bi se brinule udruge.
Šinteraj Pokupsko Cerje sada troši oko 750 tisuća kuna godišnje, a do prije par godina su dobivali preko milijun kuna od grada. Za svakog psa dobiju po dvije tisuće kuna bez obzira hoće li ga usmrtiti, a sve dok pas ne ide na udomljavanje, u šinteraju ga ne čipiraju i ne cijepe pa ako ga uspavaju novci ostaju njima u džepu.
Cijeli razgovor s prosvjednicima možete poslušati ovdje:
https://drive.google.com/file/d/0B3kmtRUMBo-RTmdJT2tkdVRzSXM/view?pli=1
Mene su ubili, ali spasite moje prijatelje.
“Prosvjednici poručuju da ne žele takve „azile“ u Hrvatskoj, nego da žele skloništa u kojima se životinje ne ubijaju i sklonište s mogućnošću udomljavanja te da neće stati dok se ne zatvori šinteraj Pokupsko Cerje.
Zalažu se za veganstvo, a protive se testiranju na životinjama, ubijanju životinja zbog krzna itd., tako da se ne radi samo o psima i mačkama, nego se zalažu za oslobođenje svih životinja.”
Tko? Svi ti prosvjednici? Organizatori prosvjeda? Tko konkretno? Jer, bila sam na prvom prosvjedu protiv ubijanja u Pokupskom Cerju i očito sam tamo vidjela neku drugu grupu ljudi od ove o kojoj pišeš u članku.
Najviše mi je nejasna ova druga citirana rečenica, pa bih voljela više objašnjenja/izvor/konkretne podatke, jer, evo, ovo mi je prvi glas o takvim stavovima tih (svih?) prosvjednika.