Puno vas komentirat će kako je to prirodno, zakon jačega, evolucija, svežderstvo i ostale isprike. Još više vas bit će bahato i reći da ih baš briga što tamo neka kravetina pati. Sve izgovore znam jer sam ih i sama prodavala. Sve dok više nisam imala što prodati.
.
Autorica: Martina Šaravanja
.
Martina Šaravanja: “Budite dobri, ljudi dragi.”
“Zdravo, djeco. Dobro došli na Zemlju. Ljeti je vruće, zimi je hladno. Okrugla je, vlažna i prenapučena. Kad izađete, imat ćete nekih stotinjak godina na raspolaganju. Postoji samo jedno pravilo meni poznato. Kvragu, budite dobri.” – K. Vonnegut
Rodili su me kao mesožderku i tako me odgojili. Moji su roditelji otuđena zajednica vrlo radikalnih nemislilaca te provoditelja tradicije u svemu pa tako i u ishrani. Moji roditelji veliki su katolici jer svake nedjelje idu na misu i slave sve preporučene blagdane. Stol je pun. Unazad nekog vremena unatoč punom stolu ja ostajem gladna. Mama razumije moje veganstvo i kaže mi da uzmem krumpira. “Pa tu ti nema mesa”, kaže ona. “Samo je pečeno s njim.” Juha nije pečena s njim, ali je skuhana. I čudi se što ja žvačem salatu.
Ne osuđujem svoje roditelje. Oni su prestari i prezadrti da bi se mijenjali. Što sam mogla učiniti jest: promijeniti sebe. I staviti svoje svjedočanstvo na ove stranice kako bih možda nekoga s(a)vjesnijeg potaknula barem na razmišljanje.
Prije nekog vremena prošla sam pokraj klaonice. Mirno, provezla se kao pokraj kazališta. A onda sam zastala. Pa sam se onda rasplakala. Značaj riječi klaonica počeo me strugati po mozgu do boli. Klaonica. U 21. stoljeću ovdje doslovce nekoga kolju. Najžalosnije u cijeloj priči jest što to klanje na kraju krajeva okončava silnu patnju bića koje vaši blagdanski stolovi tako željno iščekuju. Meni je to bilo dovoljno. Ne, lažem. Meni je to bilo previše.
Možda su moji razlozi vrlo sebični. Naime, nakon prelaska u sektaško 🙂 veganstvo JA se osjećam bolje, JA sam mirnija… No, sebičnost je očigledno glavna ljudska karakteristika. No, kao i većina ljudskih osobina, postoji destruktivno i nedestruktivno sebičnjaštvo. Smatram da ono koje koristi osobnom razvoju te svjesnosti ljudi koji me okružuju, kao i ono zbog kojeg netko možda nije postao nečija porcija hrane, definitivno nije destruktivno.
Ljudi, ja sam poetesa. Moju nježnu dušicu vrijeđa pomisao kako žvačem nečiju tuđu. No, ne morate biti poete kako bi postali svjesni te činjenice. Činjenice da mi ljudi stavljamo cijenu na nečiji Život. Kupujemo nečiji Život. I na kraju krajeva – jedemo nečiji Život.
Puno vas komentirat će kako je to prirodno, zakon jačega, evolucija, svežderstvo i ostale isprike. Još više vas bit će bahato i reći da ih baš briga što tamo neka kravetina pati. Neki od vas možda će čak i vikati buhuhu dok u supermarketu ne ugledaju policu sa stiroporima i strpaju jedan od njih u kolica. Sve izgovore znam jer sam ih i sama prodavala.
Sve dok više nisam imala što prodati.
Budite dobri, ljudi dragi.
.
Preuzeto sa: http://homo-gestalt.info/m/ja-veganica/
“Where do I get my ideas from? You might as well have asked that of Beethoven. He was goofing around in Germany like everybody else, and all of a sudden this stuff came gushing out of him. It was music. I was goofing around like everybody else in Indiana, and all of a sudden stuff came gushing out. It was disgust with civilization.” – Kurt Vonnegut
