Osvrt mlade veganke na biciklijadu Mali Pariz – Klakar

Osvrt mlade veganke na biciklijadu Mali Pariz – Klakar

241 13404

Ušli smo u štalu i vidjeli pet porobljenih konja i jedno ždrijebe. Neki čovjek i njegova dva sina su gledali konje. Sinovi su imali oko 6 i 8 godina. “Vidi tata kako su ovi konji jako tužni. Pogledaj kako su im suzne oči.”, rekao je jedan sin, a drugi mu odgovori: “Žele da ih pustimo na slobodu”.

 

Autorica: Inon Međugorac

 

U subotu 29. kolovoza 2015. u Slavonskom Brodu održavala se šesta po redu biciklijada Mali Pariz – Klakar. Sve ukupno, tamo i nazad, prešli smo 70 kilometara. To je bila moja prva biciklijada.

Biciklijada Mali Pariz – Klakar počela se održavati 2010. godine. Ove godine je bilo oko 350 sudionika. Tu je bilo puno veselih ljudi, od najstarijeg gospodina koji je imao 73 g., do najmlađeg četverogodišnjaka. Bilo mi je vruće i naporno, ali ipak dobro i zabavno iskustvo. Moj tata Robert želi organizirati biciklijadu za oslobođenje životinja pa sam otišla s njim skupljati iskustva. Bilo je puno veselja i zabave u toj biciklijadi, ali ipak ima i tužna strana…

Putem do Klakara u Donjoj Bebrini prošli smo pored farme i klaonice Bebrinke koja već 21 godinu ubija nedužne životinje i još su na to ponosni. Ispred klaonice su muškarci i žene veselo plesali u kolu i pjevali dok su neki sjedili u hladu i radosno promatrali ples. Ljudi uopće nisu svjesni, ili ih uopće nije briga, da iza njih u klaonici svakodnevno umire jako puno životinja.

Došli smo do odredišta i počeli se odmarati od (barem za mene) duge vožnje. Otišla sam do stola s hranom, vidjela puno mesa i pečenu glavu neke jadne svinje kojoj su zabili jabuku u usta. Na ulazu je bila štala puna konja. Otišla sam ih vidjeti s tatom. Ušli smo u štalu i vidjeli pet porobljenih konja i jedno ždrijebe. Neki čovjek i njegova dva sina su gledali konje. Sinovi su imali oko 6 i 8 godina. “Vidi tata kako su ovi konji jako tužni. Pogledaj kako su im suzne oči.”, rekao je jedan sin, a drugi mu odgovori: “Žele da ih pustimo na slobodu”.

Nije mi jasno? Ako to shvaćaju djeca od osam godina, kako onda to ne shvaćaju odrasli ljudi. Jadni konji, tamo će provesti cijeli život i na kraju biti zaklani. Nabrala sam svježe trave i dala im. Kod kojeg god da bih otišla, vidjela bih ga uplakanog i tužnog. Kao da su govorili ljudima: ,,Molimo vas, pustite nas van! Pustite nas!”. Mislim da sve porobljene životinje imaju jednu jedinu želju koju im mi ljudi lako možemo ispuniti. Da ih ostavimo na miru. Da ih pustimo da žive. Da ih ne držimo zarobljene. Zašto smo takvi prema njima?

Koji je pravi razlog? Je li to stvarno sve samo zbog mesa, mlijeka, jaja…? Zašto bi ne¬-ljudske vrste životinja imale manje prava na život od ljudi? Zemlja je naš zajednički dom. Veganstvo je, između ostalog, puno zdravije. Zbog njega niti jedna životinja ne bi trebala umrijeti niti biti mučena. Veganstvo spašava živote drugih životinja. Svi ljudi bi trebali biti vegani. Ja znam da će tako i biti jednog lijepog dana. I ja se nadam da ću uskoro moći vidjeti sve životinje slobodne kako nam govore: ,,Hvala vam na razumijevanju!”, a mi odgovaramo: “Oprostite na svemu. Oprostite, molimo vas. Više nikada neće zbog nas umrijeti niti jedna jedina životinja. Obećajemo!”

Inon Međugorac: "Porobljene životinje imaju jednu jedinu želju - da ih ostavimo na miru."

Inon Međugorac: “Porobljene životinje imaju jednu jedinu želju – da ih ostavimo na miru.”

241 KOMENTARA

Odgovori: