Video: Prof. dr. sc. Slavko Kulić: “Samo u Zagrebu je oko 110 tisuća pasa trajno zatočeno u stanove, a može ih se čuti kao vrište i danju i noću, tržeći pomoć koja nikada ne stiže.”

Video: Prof. dr. sc. Slavko Kulić: “Samo u Zagrebu je oko 110 tisuća pasa trajno zatočeno u stanove, a može ih se čuti kao vrište i danju i noću, tržeći pomoć koja nikada ne stiže.”

0 1622

“Kućno ljubimstvo” kao suvremeno robo-vlasništvo 21. stoljeća

“Podržavam 1. Međunarodni prosvjed protiv držanja “ljubimaca” u stanu, u kući. To govorim s naslova 80 godišnjeg iskustva svijesti i svijesti tog iskustva, jer imam suživot s biljnim, životinjskim, a unutar njega i ljudskim svijetom. Sa svijetom gljiva nisam upoznat osim u onoj mjeri koliko te gljive trošim. Sa svijetom virusa i bakterija također, jer ono što o tome svijetu ne znam za to tražim pomoć od humane medicine.

Pse nismo držali na lancu, niti su ulazili u kuću, nego su živjeli svoj život na slobodi
20 godina moga djetinjstva proveo sam u suživotu s biljnim i životinjskim svijetom jer sam pomagao i uzgajao, i biljni, i životinjski svijet uz etičke principe. To govorim zbog toga što su te životinje živjele u slobodi, osim zimi kada su tražile sklonište od zime.

Kvaliteta života tih životinja je bila na visokoj razini, bilo da se radi o konjima, govedima, svinjama, purama, kokošima, mačkama, psima itd. Čak ni mačke, ni pse nismo držali na lancu, ali niti su one ulazile u kuću gdje su bili ljudi. Te životinje su živjele svoj život u slobodi. To govorim stoga što su mi takav pristup odnosa prema životinjama u mene ukorijenili otac i majka, roditelji, jer spram životinja su uvijek tražili visoki stupanj odgovornosti. Ne samo spram životinja, već i spram biljaka.

Držanje tzv. “kućnih ljubimaca” u robovlasništvu  je za mačke, pse, kornjače, zmije, ptice itd. patnja i životarenje u neslobodi
60 godina živim život s ljudskim nastojanjem i radim na odgoju i obrazovanju ljudske vrste očovječavanja radi. Nisam sklon da držimo u robovlasništvu “kućne ljubimce”. Ni mačke, ni pse, ni kornjače, ni zmije, ni ptice jer imam iskustvo s onima koji drže u zarobljeništvu, u patnji i u neslobodi tu vrstu živih bića. Ta živa bića više trpe i pate u neslobodi, nego što je “ljubav” njihovih vlasnika.

Robovlasnici su zauzeti dok životinje čame zatočene u stanovima i zovu u pomoć
Ovo što govorim odnosi se na ono što zapravo suvremeni svijet, posebno neke europske države u zadnje vrijeme, i na što upozoravaju već odavno kada su u pitanju “kućni ljubimci” jer su preplavili gradove, onečistili gradove, a život tih životinja je tužan. Kad kažem da je tužan govorim zbog toga što znam da veliki dio njihovih vlasnika je zauzet i nema vremena da im pokloni onu pažnju koju one traže.

Kao što sam na sociologiji sela čuo muku krava, konja, bleku ovaca kada su bile žedne i gladne, sad u stanu, u kući čujem kako psi laju, kako zovu upomoć, a gazde nema, jer je gazda na poslu ili je negdje u dokolici.

1. MEĐUNARODNI PROSVJED ZA ZABRANU KUĆNOG LJUBIMSTVA
Subota, 15. 2. 2020. u 11 sati
Trg bana Josipa Jelačića, Zagreb

Urbani kavezi u kojima žive ljudi su još ograničeniji za pse, mačke, kornjače, kanarince itd.
To iskustvo zapravo ne bih htio dalje doživljavati i dobro je da ljudska vrsta stvara nekakve etičke principe spram tog načina suživota sa životinjama u kavezima jer i mi smo u sociologiji grada također u kavezima. Još u te kaveze svoje, gdje je prostor slobode ograničen i za ljudsku vrstu, on je svakako još ograničeniji za pse, mačke, kornjače i ono što se zove “ljubimcima”, kanarince itd.

Živeći u stanovima ljudi su se otuđili od prirode pa pokušavaju taj nedostatak nadomjestiti uvlačeći sve veći broj životinja i biljaka u svoje betonske kaveze
S obzirom na to da je globalizacija učinila svoje, individualizirala ljudsko biće pa smo sve manje prirodna i socijalna bića, ljudi nastoje i pokušavaju da kompenziraju onaj potreban stupanj diverziteta o suživotu sa životinjama pa nabavljaju životinje, a nisu u stanju da imaju etički odnos prema njima.

Kastriranje, cijepljenje, čipiranje i dresura – životinje prolaze rutinsku obradu kako bi bile pogodne ljudima za suživot
Kastriranje životinja, bilo pasa, bilo mačaka itd., i takav suživot s takvim životinjama je tužan, bez obzira na to što njihovi vlasnici mislili.

Edgar Koberwitz (Naša braća životinje) – sve životinje imaju potrebu za opstankom, ali u slobodi
Poruka hrvatskoj javnosti, hrvatskoj stvarnosti, poruka koju sam prihvatio od Edgara Koberwitza, poljskog židova koji je proveo četiri godine s promijenjenim svojim imenom i prezimenom u logoru u Njemačkoj kada je izašao iz zatvora i ostatak života živio u suživotu sa psom, poruka koju nam on šalje s naslova inteligibilnosti psa koji je nemoćan i ostario bio već teret i njemu, i obitelji. Iskopali su rupu za psa da ga se riješe kao tereta u vrtu ispod kuće. Pas je to osujetio jer je i pas inteligentno biće, kao i čovjek. Pozdravio se sa svim članovima, pet članova obitelji je navodno tada bilo u kući. Svaku od osoba je onjušio, pozdravio se, otišao je u vrt i ubacio se u rupu, i čekao svoga vlasnika. Kada su i ukućani došli nad rupu pas nije htio da iziđe iz rupe, čekao je da ga u njoj pokopaju.

Ova poruka te životinje za ljudsku vrstu nije mala, jer životinje nisu neinteligentne, jer sva živa bića imaju potrebu da opstanu, ali u slobodi.

Industrija hrane za tzv. “kućne ljubimce” u Europi ubire ogromnu zaradu i raste svake godine za 4%
Europska je činjenica da Europa izdvaja preko 24 milijarde dolara za hranu “kućnih ljubimaca”, što znači da ta hrana je oduzeta ljudskoj vrsti u smislu da su na policama, ili da su police tih trgovačkih lanaca sve punije s tom hranom koja također zahtjeva ogroman napor, i ekonomski, i ekološki zagađuje stvarnost, odnosno sredinu u kojoj mi živimo. Znači nisu životinje samo teret ili užitak za djecu pa i za njihove vlasnike, one postaju teret i za ukupnu zajednicu bez obzira na to u čijoj su kući ili u čijem su stanu.

Osim deratizatora, nitko se ne bavi miševima i štakorima jer nisu interesantni industriji kućnog ljubimstva, na njima se ne može zaraditi pa niti nema “volontera” koji ih spašavaju
S obzirom na to da su neke europske zemlje; Belgija, Njemačka, Austrija itd. pohvatali sve “kućne ljubimce”, mačke i pse, kastrirali i stavili ih u azil, i na taj način su se tobože riješili svojih “ljubimaca”, međutim nakon njih pojavili su se glodavci u kućama, u zgradama, u gradu i po gradu, što znači da imamo drugu vrstu životinja koje su nepoželjne da žive s nama i oko nas, a s njima se zapravo ne bavi nitko, osim onih koji se bave uništavanjem štakora itd.

Usamljenost i depresiju ljudi pokušavaju nadomjestiti nabavljanjem tzv. “kućnih ljubimaca”
To ukazuje da ljudska vrsta nema ni moralnog, ni etičkog  stava spram drugih živih bića bez obzira na to kako lijeće svoju usamljenost ili svoju depresiju kada nisu u stanju da uspostave kontakt s drugim ljudima već to nastoje kompenzirati sa životinjama.

U ljudskoj prirodi nije da spava sa psima i mačkama nego s pripadnicima svoje vrste
Priroda ljudske prirode traži da se gradi socijalitet s drugim ljudima jer u naravi ljudi nije da spava sa psom i s mačkom, i sa životinjama već s ljudskom vrstom.

Genocid nad slobodnoživućim psima i mačkama dovodi do pojave sve većeg broja glodavaca i sve većeg broja napada ptica grabljivica
Nestankom iz suživota mačaka, pasa, ptica, kornjača itd., znači naših “ljubimaca” iz naših stanova, oko stanova i oko kuća, vladaju glodavci, ptice grabljivice koje napadaju čak i ljude. Nismo u stanju pronaći neku ravnotežu unutar svoje vrste pa ni sa životinjskim svijetom bez obzira na kulturu života i kulturu suživota unutar prehrambenog lanca života. Znači idemo u krajnost, iz krajnosti u krajnost, zato što mi nemamo ni moralnog, ni etičkog stava spram života i spram diverziteta života u prirodi.

Miroljubivi suživot kao etički principijelan, ispravan i prihvatljiv model odnosa ljudi spram drugih životinja i prirode
Da je na ljudskoj vrsti koja je uzurpirala vrh inteligencije i vrh evolucije ili evoluciju nužno je potrebno da osmislimo način na koji možemo tražiti neki drugi model suživota sa životinjama, ali sa životinjama u slobodi, a ne u neslobodi.

Taj model suživota je moguć jer su neki azijatski narodi još uvijek u tom tipu suživota, u tom modelu prirodnog života ili prirodnog suživota sa životinjama da im ne smetaju ni oko kuće, ni u kući i mislim da možemo od istočnih kultura i civilizacija preuzeti jedan od tih modela koji daje mogućnost da životinje postoje i žive u slobodi kao i mi, jer je to ista potreba životinja za slobodom kao što je i ljudi trebaju.

Samo u Zagrebu je oko 110 tisuća pasa trajno zatočeno u stanove, a može ih se čuti kao vrište i danju, i noću
Društvena je činjenica da je urbana struktura, sociologija grada već prepuna “kućnih ljubimaca”, posebno pasa. Samo u Zagrebu ima oko 110 tisuća zarobljenih pasa u kavezima, u neslobodi, koje se može po cijeli dan čuti kako traže pomoć jer njihovih vlasnika nema, jer su oni zauzeti. Što znači da nemaju obvezu spram brige o tim životinjama u toku dana pa ni u toku noći. Te životinje vrište i danju i noću.

Taj broj pasa u Zagrebu već ostavlja iza sebe trag i već mnogima u zgradama, u urbanoj stvarnosti smetaju onima koji nemaju potrebe za takvim načinom suživota, tim više što se također zna da je i suživot ljudi u urbanoj stvarnosti vrlo težak jer arhitektura sve što je sagradila, sagradila je bez kulturne dimenzije i prisilila je da ljudi s različitim stupnjem mentalnog sklopa i kulture moraju prisilno živjeti bez obzira na to tko koga može trpjeti u toj stvarnosti, a sve manje, jer je sve manje komunikacije unutar tog stanovništva, a kamoli komunikacije sa sve većim brojem životinja koje ne mogu biti na toj razini svjesnosti ni danju, ni noći da osiguravaju mir onima kojima je on potreban u ovoj stvarnosti koja je sama po sebi sve teža za opstanak, a kamoli za razvoj života u istoj.

Masovna kastracija pasa i mačaka ne može biti dobar model suživota ljudi s ostalim životinjama
Može se kroz tisak doznati da je samo u četiri županije zatraženo da se regulira taj suživot putem kastracije životinja što nije i ne može biti jedini model, jedini način budućeg suživota “kućnih ljubimaca” u urbanoj civilizacijskoj stvarnosti.”

Prof. dr. sc. Slavko Kulić

FB događaj: 1. Međunarodni prosvjed za zabranu kućnog ljubimstva

Pogledajte kako je izgledao 2. Međunarodni prosvjed za zabranu lova.

Pogledajte kako je izgledao 4. Međunarodnog prosvjeda za zatvaranje svih klaonica.


NAPOMENA:

U video najavama i tekstovima autori zastupaju vlastita gledišta koja ne moraju uvijek biti podudarna s gledištem uredništva i udrugom Oslobođenje životinja.

Udruga Oslobođenje životinja u svom javnom djelovanju ne ističe pojedine ljude kao uzore na koje bi se svi ostali trebali ugledati, nego traži izjave poznatih, manje poznatih ili potpuno nepoznatih ljudi vezane uz temeljne zooetičke teme; 1) oslobođenja životinja na sve tri razine (fizičkoj, pravnoj i ovisničkoj) i 2) veganstvo, a iz tih temeljnih tema onda proizlaze i naslovne teme kontinuiranih prosvjeda koje prate jasno artikulirani politički zahtjevi; a) za zatvaranje svih klaonica, kao temeljnog simbola masovnog stradanja i patnje životinja, b) za zabranu lova, prosvjeda kojim se, s obzirom na trenutno stanje kolektivne svijesti, možda može doći do nešto šireg kruga ljudi i c) za zabranu kućnog ljubimstva, prvog takvog prosvjeda u cijelom svijetu koji ruši zadnju utvrdu vrstaštva, a sve to kako bi se širom javnom raspravom podigla vidljivost tih gorućih zooetičkih problema i tako pomoglo njihovom rješavanju.

Dakle, naši sugovornici nisu istaknuti nositelji pojedinih akcija ili prosvjeda, nego samo ljudi s kojima se više ili manje, ili čak uopće ne slažemo, a budući da se protivimo cenzuri, objavljujemo i one izjave i sadržaje kojima se ustvari oštro protivimo. Činimo to zato što vjerujemo da se loše ideje ne može ubiti niti metkom, niti cenzorskim metenjem pod tepih, nego samo drugom, boljom idejom i baš zato potičemo javnu raspravu sa svima, bilo da se radi o našim istomišljenicima, sličnomišljenicima ili čak i neistomišljenicima jer bez slobode govora nema oslobođenja životinja niti na jednoj razini i zato, molimo vas, nemojte nastupati s mržnjom kada objavimo video s nekim koga prezirete i od koga vam se diže želudac ili kosa na glavi jer to sve radimo u svrhu što bržeg oslobođenja životinja.

BEZ KOMENTARA

Odgovori: