Jeftinjara je i ne mora se ići u “bio ubio”

Jeftinjara je i ne mora se ići u “bio ubio”

0 9836

Piše: Domagoj Pintarić

Zašto su sirotinjske kuhinje poput meksičke, kineske i indijske često jednako zanimljive kao i bogataške koje se temelje uglavnom na skupim i ekskluzivnim namirnicama? Vjerojatno zato što je za vrćenje istih nekoliko namirnica potrebna kreativnost. Jebi ga, frende, treba napraviti svaki dan u godini da riža s tikvicom danas bude drugačija od riže s tikvicom jučer. Pa su zato dodavani začini, izmišljane drugačije tave, malo se kuha, malo pirja, malo pari, malo dimi, malo prži, malo peče, a ponekad je sirovo i OPA! evo 5 različitih jela, u raznim kombinacijama je to 20 jela, onda dodaš još par sastojaka i imaš godišnji jelovnik od 7 sastojaka, četiri tave i tri začina.

Lako ovima na dvoru koji se zažele pečenog labuda jer je na jelovniku svaka dva mjeseca. Taman prije medvjeđih šapa i punjene pečene tigrove guzice. Slično je i s veganskom hranom. Ima ih koji bi sad zagrmili da nije veganska hrana sirotinjska, to je najbolja i najfinija hrana, imaš soju, tofu, tempeh i kurce palce. To je ekipa koji su vegani maksimalno tri tjedna pa još nisu došli do kraja mjesečnog ciklusa svih namirnica ili su neki od onih kulerskih kulera koji jedu kvinoju, čiju, briju, guzu luzu i ne znam koja sve ne sranja po tri milijarde kuna za 200 grama.

Takvi su mi uvijek išli na živce jer lažu sebe i svijet oko sebe. Ok, možeš se zasititi da travu jedeš, ali mojne kenjati da si najsretniji na svijetu jer jedeš bezukusnu šugavu kvinoju osmi dan zaredom, a već prvi ti se bljuvalo od nje. OK, nisu ubijene životinje, ali ruku na srce, često sam poželio ubiti sebe zbog sranja koja sam jeo zato da ne ubijam životinje. Zato je potrebna kreativnost i umijeće kuhanja te iskustvo s namirnicama. Ponekad ta kreativnost leži u jednostavnosti.

RECEPT:
Umjesto nekih skupih te kompliciranih namirnica i kućanskih pomagala koje ono k’o fol kuhaju umjesto mene, uzeo sam krumpir, tikvicu, mrkvu i luk, naribao ih, pomiješao, usuo malo brašna, soli, papra i curryja, oblikovao popičke, uvaljao u mrvice i tup! oduševljen sam.

Uz to sam malo propirjao gljive s paprikama i porilukom. Malo tikvica sam skuhao u juhi i dodao ostatku da se pirjaju jer su mi ukusnije kad se prethodno skuhaju u juhi, a onda sam juhu iskoristio da bih u njoj zamutio mješavinu kukuruzne i pšenične krupice koja kad se uspe i promiješa treba tek minutu kuhanja da postane kao pire krumpir. I odličnog je okusa jer je kuhana u juhi i fino je samo po sebi.

A sve skupa može se kupiti i u najjadnijim dućanima, jeftinjara je i ne mora se ići u “bio ubio” i ostaviti osamsto tisuća kuna za tikvicu jer je deformirana i prljava pa to znači da je zdravija od one od babe s placa koja je ravna i čista. Eto, razmišljao sam o tome dok sam kuhao pa sam se istresao ovdje jer uživo nemam nikoga tko bi me slušao, a čini mi se da se džukela samo pravi da me sluša da mu za nagradu dam malo hrane i da ga čoham.

BEZ KOMENTARA

Odgovori: