Da bismo dobili mlijeko i mliječne proizvode ne moramo direktno da ubijemo životinju, ali je životinja (najčešće krava) izložena nesagledivoj torturi, postaje predmet, kao mašina, putem koga dobivamo mlijeko, a njeno mladunče trpi, odvajaju ga od majke, hrane vještačkom hranom da dobije na masi i poslije, nažalost, slijedi klaonica.
Kao psiholog to tumačim kao dovođenje svijesti u jedno novo stanje, nekonfliktan odnos između nas i naših saznanja. Ako ja znam da je zarad mesa i mlijeka životinja prošla torturu, ali ipak i dalje jedem meso i pijem mlijeko, ja sam samo rob navike, moja saznanja i ja smo u konfliktu. Kada bismo svi gledali stvari onakve kakve jesu, kada bismo više angažovali naše kognitivne sposobnosti, među prvim mišljenje, odluke bismo drugačije donosili, jer do komada mesa se ne dolazi čarobnim štapićem već smrću životinje.
Razgovor vodila: Nadina Lukavica, dipl. pravnica
Sagovornica: Teodora Dejanović-Panjkov, dipl. psihologinja
Teodora Dejanović-Panjkov: „Prvo sam prestala jesti teletinu, jer bi me teleće meso svaki put podsjetilo na nasilan prestanak života majke i djeteta.“
Portal „Oslobođenje životinja“ Vam donosi intervju sa diplomiranom psihologinjom, Teodorom Dejanović-Panjkov, koja je od prije nekoliko mjeseci prešla na veganski način prehrane. Dvadesetsedmogodišnja Dejanović-Panjkov je školski psiholog i majka dvoje djece. Rođena je u bosanskohercegovačkom gradu Doboju, a trenutno sa porodicom živi i radi u Modriči. O njenim razlozima za prelazak na vegansku prehranu, kao i stvarima koje su prethodile toj odluci pročitajte u nastavku.
OŽ: Teodora, u kojem trenutku svog života ste odlučili da meso i namirnice životinjskog porijekla obrišete sa svog jelovnika? Što je prethodilo toj odluci, odnosno koji su bili vaši osobni razlozi da se pridružite i ne tako mnogobrojnoj zajednici vegana u Bosni i Hercegovini?
Nakon prvog porođaja, tada sam imala 25 godina. Odnosno, geneza mog veganstva se dešavala postepeno i mogu otvoreno reći da još traje. To nije odluka koju sam mogla donijeti preko noći. Za početak, prestala sam da jedem teleće meso, jer bi me tele svaki put podsjetilo na nasilan prekid života majke i djeteta. Nakon jednog odgledanog filma o mesnoj industriji, meni su se vidici potpuno promijenili, tada sam potpuni prestala da jedem meso. Prelazak u veganstvo i nekonzumiranje mliječnih proizvoda se desio poslije.
Teodora Dejanović-Panjkov: „Do komada mesa se ne dolazi čarobnim štapićem, nego smrću životinje.“
OŽ: Čitaoci portala „Oslobođenje životinja“ uglavnom su upoznati sa načinom prehrane vegana u odnosu na vegetarijance, no, ipak, podsjetite nas na tu distinkciju. Zašto ste odabrali biti veganka, a ne samo vegetarijanka?
Da bismo dobili meso, moramo direktno da ubijemo tu životinju. Da bismo dobili mlijeko i mliječne proizvode ne moramo direktno da ubijemo životinju, ali je životinja (najčešće krava) izložena nesagledivoj torturi, postaje predmet, kao mašina, putem koga dobivamo mlijeko, a njeno mladunče trpi, odvajaju ga od majke, hrane vještačkom hranom da dobije na masi i poslije, nažalost, slijedi klaonica. Kada sam to shvatila, shvatila sam da ne želim konzumirati mliječne proizvode. Dok sam bila neupućena po pitanju veganstva, pitala sam se “Pa, dobro, šta ima loše u tome da se konzumiraju mliječni proizvodi?” . Do prije samo godinu dana nisam mogla zamisliti svoj život bez mlijeka, kao dijete, odrasla sam na mliječnim proizvodima, ali promjenom svijesti mijenjamo i način života i navike kojima robujemo.
OŽ: Ono što ljude uvijek najviše zanima jeste način na koji vegani djeluju u svom bliskom okruženju. Dakle, kako se hrane ostali članovi Vaše porodice, uključujući i Vašu djecu?
Svi meni bliski ljudi, moja uža porodica i prijatelji, izuzev dvoje rođaka, su nevegani, mesojedi. Za početak, ja sam od njih tražila da poštuju moju odluku, da me ne ubjeđuju da radim nešto pogrešno i da su “životinje stvorene da ih jedemo i kravlje mlijeko da ga pijemo”. To je još uvijek proces koji traje, a po završetku istog, nadam se da ću uspjeti djelovati i na njih. Kada su u pitanju moja djeca, želim da to bude odluka koju će sami donijeti, a na tom putu ću im rado pomoći i poslužiti kao model putem koga će učiti o veganstvu.
Raznolikost Teodorine veganske kuhinje
OŽ: Kako je biti veganka u konzervativnoj bosanskohercegovačkoj sredini? Što Vas ljudi najčešće pitaju u vezi sa Vašim opredjeljenjem za bezmesnom i bezmliječnom ishranom? Imate li prijatelje koji su, takođe, vegani? Što kažu oni koji to nisu?
Jako dobro pitanje. Nimalo jednostavno, ako uzmemo u obzir našu tradiciju i kulturu ishrane. U našoj kulturi ishrane su, da tako kažem, “teška” jela. Svako slavlje ili praznik, restoranski i hotelski meni propraćeni su mesom, začinjenom hranom, mliječnim napicima, itd. Ljudi smatraju da niste ni jeli, a još manje da ste siti, ako niste pojeli komad mesa ili popili čašu mlijeka. Najčešća pitanja koja mi upućuju su: “A od čega živiš? Zar samo biljna hrana? Kako izdržiš, zar nisi gladna? Kako te ne privlači pečenje?” Kada dođem u restoran, iako to rijetko radim, i tražim da mi, na primjer, iz rižota izbace meso, gledaju me čudno uz konstataciju “Ali, neće Vam biti ukusno.” U bliskim prijateljima nemam vegane. Imam dvoje rođaka, te nekoliko poznanika. Mnogi se smiju ovom načinu ishrane, zovu ga ekstremnim, pomodarstvom, dok drugi to poštuju, ali im nikako nije jasno šta je motiv mog opredjeljenja. Ima i onih koji se dive, ali koji trenutno nisu spremni na takav način života.
OŽ: Budući da ste psiholog po struci, te da praktikujete pravoslavlje kao vjersko opredjeljenje, recite nam kako religija gleda na veganstvo? Kosi li se veganstvo sa nekim od religijskih načela? I, na koncu, kako kao psiholog tumačite odluku ljudi da promjene dugogodišnji način ishrane, u korist drugih vrsta?
Religija tokom posta nalaže odlučenje od svih namirnica životinjskog porijekla, osim ribe. Međutim, nigdje nisam naišla na zvaničan stav – jedite ili ne jedite. Po učenju vjere, životinje su nam date za ishranu, ali u suštini, svuda se provlači skromnost, umjerenost u jelu i piću, kao i poštovanje i pravo izbora “onaj koji jede,neka ne osuđuje onog što ne jede, i onaj što ne jede, neka ne osuđuju onog što jede”. Tako da se veganstvo u principu ne kosi sa načelima religije. Mnogi monasi ne konzumiraju meso, ali jedu mliječne proizvode. A kao psiholog to tumačim kao dovođenje svijesti u jedno novo stanje, nekonfliktan odnos između nas i naših saznanja. Ako ja znam da je zarad mesa i mlijeka životinja prošla torturu, ali ipak i dalje jedem meso i pijem mlijeko, ja sam samo rob navike, moja saznanja i ja smo u konfliktu. Kada bismo svi gledali stvari onakve kakve jesu, kada bismo više angažovali naše kognitivne sposobnosti, među prvim mišljenje, odluke bismo drugačije donosili. Tako je i sa ovom odlukom. Do komada mesa se ne dolazi čarobnim štapićem već smrću životinje. Motiv je kao neki pogon našeg ponašanja, djelanja.
OŽ: Što mi, kao pojedinci, možemo učiniti u cilju očuvanja drugih vrsta, osim veganstva? Što biste preporučili drugima, koji su možda još uvijek u dilemi „biti ili ne biti vegan“?
Za početak, razmisliti. Kada bi svako pošao od sebe kao jedinke i pokušao mijenjati sebe i svoje navike, dobili bismo jedno pozitivno društvo. Kao što sam rekla, jako važna je ta kognitivna komponenta. Mi ne možemo mijenjati svoje navike ako nismo svjesni zašto to radimo, ako nismo motivisani da to radimo.
OŽ: Postoji jedan predrasuda u vezi sa veganskom kuhinjom, a to je da je ista neukusna i nehranljiva. Kakva je zapravo situacija? Možete li iz biljaka izvući sve potrebne vitamine i minerale koji su potrebni Vašem organizmu i pri tome spremati ukusna jela?
Sve je stvar kulture ishrane. Ako je neko, na primjer, navikao na začinjene mesne obroke, naravno da će mu veganska kuhinja biti neprimamljiva. Percepcija okusa se mijenja ako smo naviknuti na jednu vrstu hrane. Stanje je, u realnosti, mnogo drugačije. Pored takvog izbora biljaka i začina, mogu se spremati jako ukusni obroci, da ni ne pomislite na mlijeko i meso. Sve je, opet, stvar navike. Mesa i mlijeka se teško odričemo upravo uslijed jedne od predrasuda – da je biljna ishrana neukusna. Ja bez problema spremam biljne burgere, namaze, kolače, sladolede, napitke, rižota itd. To je jako ukusna hrana, poenta je pronaći odgovarajući recept, koristiti mnogo začina u kuhinji. Što se tiče vitamina i minerala, nisam stručnjak, ali sam se informisala. Na primjer, meso važi za važan izvor gvožđa i proteina, a mlijeko kao izvor kalcija. Namirnice poput suvih grožđica, smokvi, prosa, špinata, koprive, čije sjemenke su jako bogate željezom, dok su recimo sve vrste sjemenki bogate proteinima, a lisnato zeleno bilje i sjeme susama kalcijem, više nego mlijeko. To su sve podaci do kojih sam došla traganjem o svim beneficijama veganske ishrane. Ako pođem od sebe, moja krvna slika je odlična uz vegansku ishranu. Dakle, moj odgovor je da može, uz pravilnu ishranu i kombinovanje namirnica.
OŽ: Hvala Vam puno za ovaj razgovor!
Hvala vama.
Veganske kuglice iz kuhinje obitelji Dejanović-Panjkov
