Sirova hrana: lekcije iz četiri godine iskustva

Sirova hrana: lekcije iz četiri godine iskustva

223 34958
Volim se popeti na drvo i jesti na drvetu." - Marina Zrnić

Ako jedete sirovo niste bolji od drugih i nemate pravo govoriti ostalima da jedu smeće, životinjska trupla, kokošju menstruaciju i ostala sranja koja sirovi vegani i vegani govore.

 

Autorica: Marina Zrnić (Figgy Piggy)

Kako to izgleda nakon četiri godine niskomasne sirove hrane? Prva stvar, obroci su postali vrlo jednostavni; više me hrana ne zanima pretjerano. Volim voće i uživam u njemu. Volim se popeti na drvo i jesti na drvetu. Volim svježe zelenje i zrelo voće s puno vode. Voće koje je dugo stajalo i voće s malo vode (npr. banane) mi više ne odgovaraju. Dobro osjetim razliku između pošteno-tržišnih (fair-trade) banana i onih uobičajenih. Pošteno-tržišne banane imaju u sebi više vode i bolji okus dok su uobičajene banane guste, suhe i dehidriraju tijelo (u mom slučaju). Datulje, pa čak i one svježe, mekane su mi i previše koncentrirane, kao i sve ostalo suho voće pa ih ne jedem. Orašasti plodovi i sjemenke su mi preintenzivni ako nisu namočeni preko noći. Isto vrijedi i za svu dehidriranu hranu koju sam gotovo potpuno izbacila. Kašaste sokove (smoothieje) ne pijem. Žvačem. Jedem jednovrsne (mono) obroke od voća s ili bez pratnje zelenja u obliku velike glavice salate, tušta, rukole, špinata, peršina ili nekog drugog zelenja. Navečer pojedem salatu ili špagete, iako moram priznati da mi ne odgovara sve povrće. I tako… ali meni je super. Jedva čekam smokve. One, uz malo zelenoga su savršena hrana. Od drugog voća i povrća neki prvi izbor bi mi bio lubenice, dinje, grožđe, maline, marelice, breskve, rajčica, krastavci, paprika. No kada dođu smokve, svakako imam oči samo za njih. Je li dosadno stalno „jesti jedno te isto“ ili jesti samo jedno voće? Ne, najbolje je na svijetu! Meni… Ne mogu i ne želim se prilagođavati našim zimama i nestašici idealne hrane. Idem trbuhom za voćem… negdje gdje je toplo, gdje ima sunca, gdje mogu stalno biti u kratkim hlačama, gdje se mogu verati po drveću i raditi šumu hrane. Svako tko krene s ovim životom često dođe do neke prekretnice. No prije nego što krenem s ostalim prekretnicama, koje su fizičke promjene koje sam doživjela?

"Idem trbuhom za voćem..." - Marina Zrnić

“Idem trbuhom za voćem…” – Marina Zrnić

Nakon prespavane noći prvoga dana na svježem voću i povrću, jednog lijepog srpanjskog jutra, otvorim oči s nekom lakoćom, mljacnem nekoliko puta i ne osjetim „klasični“ jutarnji zadah koji, iako nikad nije bio jak pošto sam zubno higijenski nacist i pošto sam jela dosta „čisto“, je svejedno postojao, te pomislim: „Jebote, je l’ to moguće?!“ Ustanem se i osjetim onaj prekrasni pritisak u crijevima i pomislim: „Uuuuuuuuuuu mora da se šališ, nemoguće?!“ i trk na zahod; oh radosti! Konstipacija? Nikad više! Mislim da je bilo skoro dva tjedna prije sirovog eksperimenta kako nisam sjedila na zahodskoj školjci s osmjehom na licu. Koje olakšanje! Digresija-progresija: danas većina ljudi ima problem s konstipacijom i lošom probavom, što zbog nezdrave hrane, što zbog stresa. U jednom od starijih postova pisala sam o svom problemu s probavom koji se ponovno pojavio nakon tri godine sirove hrane. To je bila prva prekretnica kada su nakupljene teške emocije rekle: „U redu, vrijeme je da se nama pozabaviš i da počneš učiti iz situacija s kojima se suočavaš. Ako si počela čistiti tijelo, ima da zasučeš rukave i uroniš dublje. Pripremi Domestos mig, mig.“ A ja kuku-lele. Gadno je bilo. Jela sam savršeno, zrelo i vodeno voće no problem s probavom se iz fizičkog preselio u psihičko polje i ustrajao unatoč savršenoj prehrani. Tada ga je bilo još teže riješiti. No sad ide puno lakše jer si dopuštam učiti. Nekad i majmun (ego) spava pa je lakše. Vučemo hrpu sranja u koja smo glupavo povjerovali jer su nas tako učili stariji i „pametniji“ i dođe vrijeme da ih se preispita, odvoji od sebe i zapita tko smo mi zapravo? Sirova hrana vam pomaže na tom putu iz jednostavnog razloga jer oslobađa tijelo teškog rada u području probavljanja hrane, olakšava mu proces liječenja i daje vam više energije za rad na suptilnom. Dakako, to se događa SAMO ako vam ta prehrana dolazi prirodno. Ako ne, ostajete na mjestu. Možete čak i jesti sirovu hranu, imati relativno dobro fizičko zdravlje, ali ne napredovati u duhovnom aspektu. Nije ni to problem, sve dolazi samo od sebe kad ste spremni. Kraj digresije… mislim.

Vraćam se na ostale fizičke promjene koje sam doživjela te ću ih samo nabrojati jer mi se ne da o tome pisati, previše je dosadno: nestale virusne bradavice koje su bile posvuda (po rukama), nestale glavobolje, problemi sa srcem, mučnine, anksioznost, sve moguće probavne smetnje od gastritisa do zatvora, hormoni i štitnjača se reguliraše sami kao i tjelesna masa, celulit nestao (ne, ne ide preko noći i treba se kretati), krvarenje desni i kamenac na zubima nestali kao i misteriozni bolovi i probadanje koji su se pojavljivali na sasvim nasumičnim mjestima. Mislim da ima još toga, ali mi sada ne pada na pamet. Naravno, dosta mojih „bolesti“ su bile psihološki uvjetovane, ali otkad sam na sirovom samo se ponovno pojavio problem s probavom jer mi je probava najslabija karika (svatko ima svoju) i jer jako reagira na emocionalni i psihički stres te se proces suočavanja sa sobom u ranim danima manifestirao kroz probleme s probavom. Ostalo mi se znalo polako vraćati kada bi jela nešto kuhano. Eto, malo jako potrebnih osobnih podataka o meni ha, ha…

U svakom slučaju, na svemu sam zahvalna. Na svoj prošlosti i svim sranjima jer su me ona dovela do ovdje. Iz sadašnje perspektive i iskustva, čini mi se da je sljedeće stvari bitno znati kada krećete sa sirovom prehranom:

• Ako vam ova prehrana dolazi prirodno, budite spremni mijenjati život u potpunosti. Nakon nekog vremena morat ćete otići iz grada, riješiti se materijalnih i nematerijalnih nakupina iz dosadašnjeg života od nepotrebnih stvari do emocija. Budite otvoreni prema svemu, zaboravite sve što mislite da znate. Zvuči jednostavno, ali u praksi nam se jako često čini nemoguće.
• Prave promijene dolaze prirodno i svojim tempom na koji ne možete utjecati kroz ego. To što bi vi htjeli da ide brže možete objesiti mačku o rep. Svemir uopće ne mari zato. Vjerujte mi.
• Majmun će skakati (za one koji ne znaju, majmun je ego). Neizbježno je. Prihvatite to.
• Ponavljam, ništa ne ide silom. Ako forsirate stvarate kontraefekt. Odnosi se na sve.
• Sirova hrana nije cilj, ona je jedno od sredstava; i to samo jedno od. Ne jedno jedino.
• Ako vaše tijelo to ne traži, nije bitno biti na 100% sirovoj prehrani. Za mene je, ali to nije pravilo i za ostale. Ponovno, eksperimentirajte.
• Prava sirova hrana koja je dio prirodnog i produhovljenog života je jednostavna. Jednostavnost oslobađa. Dakle, prava sirova hrana oslobađa. Kada osjetite da vam postane teret zapitajte se zašto je to tako? Možete li to izdržati jer se ne nalazite u povoljnim okolnostima za ovaj način prehrane, ali vam je to prirodno pa morate izdržati, ili forsirate nešto što vam nije prirodno.
• Ako vam 100% sirova hrana nije u prirodi, to ne znači da ste manje vrijedni ili lošiji od onih kojima je. Bolji i lošiji ne postoje. Postojite samo vi i samo ja. Možemo se samo uspoređivati sami sa sobom, kakvi smo i zašto smo takvi bili prije i kakvi smo i zašto smo ovakvi sad. Ego uspoređuje. Ego ratuje. Ego ubija. Ego uzima; u se, na se i poda se. Ego je kreten. Ako ga ne obuzdamo.
• Ovisnost o hrani je danas sveopća pojava. Sirovi vegani nisu imuni na to i sirova hrana vas ne oslobađa ovisnosti. Osluhnite odakle ta ovisnost izvire, što hrana liječi? Ego je ovisan i povrijeđen. Zašto se on liječi sirovim pizzama, kolačima i ostalim replikama kuhane hrane? Rekla bih da je u jednostavnoj hrani spas, ali to je samo djelomično istina. Možete se prejesti i voća. Ego je prejedanje. Zašto to radimo? Svatko mora naći odgovor u sebi.
• Ego traži odobravanje drugih. Želi biti prihvaćen i slavljen, voli da mu se dive i voli se pokazivati. Ponosno se šetka sav napirlitan, a ako ne dobije željeno odobravanje pada u depresiju. Dvoličan je. Ako jedete sirovo niste bolji od drugih i nemate pravo govoriti ostalima da jedu smeće, životinjska trupla, kokošju menstruaciju i ostala sranja koja sirovi vegani i vegani govore. Kad to govorite to govori vaš ego koji misli da je bolji od drugih. Ne možete nikoga uvjeriti u nešto što njemu nema smisla. On to mora sam otkriti pa makar to bilo pod cijenu života.
• Ne vjerujte u dogme pa ni one u sirovoj hrani. Sve što je sirovo nije zdravo. Sirova hrana nije čudotvorna. Da biste postigli ravnotežu u organizmu i umu, morate raditi na sebi. Eksperimentirajte. Generalni zakoni ako postoje, onda su jako općeniti i možete ih prilagoditi sebi. Postoji samo vaš individualni zakon. Ako meni nešto odgovara to ne znači da će i vama.
• Mislite svojom glavom, nemojte slijepo slijediti nikoga i nikakve smjerove unutar nekog načina prehrane.
• Ne dajte da vam prodaju maglu. Sve u životu mora imati praktičnu svrhu. Ako idete na radionice ili savjetovanja one moraju biti praktične. Ako se radi s namirnicama koje si ne možete priuštiti, ne isplati se davati novac za takvu radionicu. Kada idete na radionicu ili savjetovanje idite kod onoga s iskustvom. Puno ljudi se sada bavi sirovom hranom, a ne žive tako i nemaju dovoljno iskustva. Budite zdravo kritični i točno znajte što želite od radionice. S druge strane, imajte na umu da živimo u svijetu u kojem većina nas treba novac da bi preživjela. Ako se netko bavi zdravljem i sirovom hranom, radi to dobro i pošten je nije u redu osuđivati činjenicu da on naplaćuje svoje usluge. I vi za svoj posao dobivate novac te ne možete očekivati od drugih da vam sve daju besplatno. Vi ste odgovorni za to kome plaćate i koga podržavate. Isto se odnosi na to hoćete li kupovati organsku, domaću hranu od naših proizvođača ili onu uobičajeno uzgojenu ili uvoznu hranu.
• Razmatrajte stvari i situacije unutar konteksta. Ništa nije savršeno. 80-10-10 nije program prilagođen našem podneblju već tropima. Zapamtite to. Mango iz supermarketa nije isto što i mango tek ubran s drveta.
• Jedite ZRELO voće!
• Jedite puno zelenja.
• Jedite hranu koja sadrži što više vode u sebi.
• Kako god se hranili, uvijek možete jedan obrok zamijeniti velikom salatom… Koju nećete okupati u ulju. Ako morate stavljati ulje, nemojte staviti više od 1 žlice nekog hladno prešanog ulja.
• Uživajte u hrani, ali zapamtite da postoje puno veće stvari od fizičkog užitka jedenja hrane.
• Kretanje je bitno! Što više to bolje!

Eto, to je dio onoga što trebate imati na umu. Puno sam pisala o tome i puno toga piše u mojoj knjizi „Hvala, ne kuham: praktični vodič za (sirove) gurmane novog doba“, koja je ujedno i vodič i kuharica. U njoj možete detaljnije pročitati o svemu.

O duhovnim/psihičkim prekretnicama bit će riječi u budućnosti. Da biste se vratili sebi treba puno rada i sirova hrana vam može u tome pomoći, ali i odmoći. Ništa nije dobro ili loše, sve ovisi o kontekstu i kako vi to iskoristite.

 

Preuzeto sa:
http://figgypiggy.weebly.com/prelazak-na-sirovu-prehranu.html

223 KOMENTARA

  1. Ako ste sirova veganka/vegan, imate pravo govoriti nekome da nema pravo govoriti nekome da jede lešine, no i taj neko ima pravo nekome drugome govoriti da jede lešine, pogotovo ako to argumentira. Vrlo je jednostavno s tim pravom, za razliku od priča o egu i Egu.

Odgovori: