Video: Aleksandar Cvetanović – trebaju li vegani posjedovati tzv. “kućne ljubimce”?

Video: Aleksandar Cvetanović – trebaju li vegani posjedovati tzv. “kućne ljubimce”?

0 250

U kojoj mjeri zaista želimo dobro životinjama koje držimo kod kuće?

Ljubav (i osjećaj za ispravnost i pravdu) prema životinjama je primarna okosnica veganstva i uostalom glavni motiv većine vegana da prestanu sa zloupotrebom životinja u bilo kojem obliku.

Zašto vegani ne bi trebali imati tzv. “kućne ljubimce“?

Važno je razlikovati dobrobit životinja (animal welfare) i zaštitu životinja (animal protection) od prava životinja (animal rights) i oslobođenja životinja (animal liberation).

Problem s ovakvim dobrobitaško-zaštitarskim pristupom je što se ne vodi zaista računa o pravima životinja već o načinu ophođenja prema tim životinjama čije uvjete određujemo mi (ljudi).

Osnovno pravo svake životinje, ono pravo koje svatko od nas dobiva po rođenju, je pravo na život i pravo na slobodu. Pravo da nesmetano živimo u skladu s našim instinktima i svojom slobodnom voljom.

Sve životinje, uključujući i one koje držimo kod kuće kao tzv. “kućne ljubimce”, imaju pravo na slobodu, a samim tim imaju pravo da ne budu tretirane kao vlasništvo.

Odnos vlasnik – vlasništvo je davno bilo prisutno kod porobljavanja crnaca u odnosu robovlasnika i robova, a održalo se do danas u odnosu između ljudskih vlasnika i porobljenih životinja, u ovom slučaju tzv. “kućnih ljubimaca”.

Primjeri takvog robovlasničkog odnosa su kastracija ili odsijecanje drugih dijelova tijela životinja kao što su uši, rep ili nokti. Zatim zabranjeno kretanje ili ograničeno kretanje pa ćemo često vidjeti životinje koje ljudi šetaju na povodcu ili koji su zarobljeni u dvorištu i vezani lancem. Najuočljiviji vid takvog robovlasničkog odnosa je prodaja tzv. “kućnih ljubimaca”.

Problem kod ovakvog robovlasničkog pristupa je ideja koja se nalazi u samom temelju takvog odnosa, ideja da je životinjama, u ovom slučaju tzv. “kućnim ljubimcima”, moguće odrediti vrijednost na osnovu nekih njihovih karakteristika. To u osnovi znači da je moguće odrediti njihov život čak i kao potpuno bezvrijedan ako to ljudima tako odgovara.

Moć naspram ispravnog (might makes right) je glavni uzrok kako vidimo životinje danas i kako se ophodimo prema njima. Taj isti princip moći koristi se i kod uzgoja životinja zbog ljudske koristi, a kosi se sa svime za što se veganstvo zalaže (trebamo odbaciti moć koju imamo nad životinjama i razvlastiti se).

Ako se složimo s time da životinje nisu stvari, nego stvorenja sa slobodnom voljom, onda životinje nikako ne mogu biti vlasništvo, što nadalje znači da nikako ne mogu imati vlasnika i da njihovi trenutni vlasnici nemaju nikakva prava nad njima, što nas dovodi do pojma oslobođenja životinja.

Težnja svakog vegana u nekoj poodmakloj fazi svog veganskog razvoja je potpuno oslobođenje životinja (to jest – oslobođenje na sve tri razine).

Ako usvojimo to da su životinje stvorenja sa slobodnom voljom, tada postaje jasno da ljudi kao njihovi trenutni robovlasnici imaju obavezu da im omoguće slobodan, samostalan i neovisan život, jednako kao što imaju obavezu prestanka konzumacije životinjskih proizvoda, kako ljudi ne bi i dalje uzgajali porobljene životinje razmnožavajući ih umjetnim putem da bi ih na kraju ubili, podjednako je važno i da prekinu vezu vlasnik – “kućni ljubimac” u svrhu potpunog oslobođenja životinja od ljudi.

Što je dovelo do toga da tzv. “kućni ljubimci” postanu ovisni o ljudima u tolikoj mjeri da im je ugrožen opstanak?

Ta ovisnost je nepremostivi problem, a nastao je kao posljedica ljudske gramzivosti i nepromišljenosti, a kako bi ljudi oslobodili životinje te ovisnosti potrebno je pribjeći nekim novim, boljim, radikalnijim metodama.

To nipošto ne znači da ne trebamo pomoći životinjama koje se nalaze na ulici, da im ne trebamo pružiti odgovarajuću njegu ako im je potrebna, no izuzetno važno je razlikovati potrebu da pomognemo životinjama od potrebe da uspostavimo vlasništvo nad njima bez pogovora.

Ako na ulici nađemo izgladnjelog psa, savršeno je u redu da ga nahranimo i ponudimo mu topli dom. Ako primijetimo nakon toga da taj isti pas ili mačka žele da odu od nas jer im je potrebna sloboda, naša je obaveza da im omogućimo taj izbor.

Ako taj pas odluči da ostane pored nas i bude naš životni suputnik, neka to bude isključivo njegovim izborom, bez zaključavanja, bez zatvaranja, bez porobljavanja, bez uspostavljanja kontrole i vlasništva. Jednako kao što ne bismo ni drugog čovjeka primoravali da bude uz nas jer bismo poštovali njegov izbor i njegova prava, tako trebamo poštovati i izbor životinja koje nazivamo “kućnim ljubimcima”.

To je ispravno rješenje na problem uzajamnog životnog suputništva između ljudi i ostalih životinja. Svaki vegan ovo treba uzeti u obzir u cilju oslobođenja životinja.


Aleksandar Cvetanović, među veganima poznatiji kao Nadrndani travojed, rođen je 13. 11. 1990. godine u Leskovcu. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i stekao diplomu profesora jezika i književnosti, smjer kineski jezik, književnost i kultura. Trenutno živi i radi u Beogradu.

Aktivni je sudionik u promoviranju prava životinja i njihovog oslobođenja. Osnovao je YouTube kanal pod nazivom „Nadrndani travojed koji služi kao platforma za informiranje o veganstvu i tu redovno objavljujem sadržaj u vezi s pomenutom temom.

Neke od tema o kojima je govorio su:
Što je veganstvo?
Kako sam postao vegan
Zašto su vegani (toliko) agresivni
Zoo vrt je zatvor!
Što će vam se desiti ako postanete vegan

Cilj mu je da pružanjem odgovarajućih informacija pomognem svima koji žele da nauče nešto o veganskom režimu ishrane i načinu življenja, u nadi da ću svojim udjelom uspeti da doprinese širenju ideje veganstva na našem prostoru i time potaknuti druge ljude da se pridruže oslobođenju i prestanku zloupotrebe životinja.

Fejs stranica Nadrndani travojed (Cranky herbivore): https://www.facebook.com/crankyherby/

BEZ KOMENTARA

Odgovori: