Masovno prisilno spolno sakaćenje (kastracija i sterilizacija) pasa i mačaka je vrstaštvo

Masovno prisilno spolno sakaćenje (kastracija i sterilizacija) pasa i mačaka je vrstaštvo

298 11354

Alternativa kastraciji je nekastracija. Mirni suživot i uvažavanje. Pomaganje na ljepše i drugačije, netotalitarne načine, lišene diskriminacijskih metoda. Treba shvatiti gdje naša želja da pomognemo mora prestati, gdje ona postaje loša, kontraproduktivna i nepoželjna te počinje dodatno učvršćivati vrstaštvo i ići na ruku robovlasnicima ne-ljudi.

"Trebamo napraviti sve što je u našoj moći da doprinesemo boljem svijetu, a to možemo samo ako naši postupci budu potpuno ispravni u samom svom korijenu." - Robert Međugorac

Autorica: Sonja Banek

 

Sonja Banek: “Roberte, zanima me što biste učinili da s Vama živi ne-ljudska životinja bilo koje vrste, ali ženskoga spola?

Robert Međugorac: “Sa mnom žive ili su živjele mnoge životinje, ljudske i ne-ljudske vrste, ženskog spola u kući ili dvorištu; mišice, gušterice, štakorice, kokoši, laste, golubice, grlice, vrabice, komarice, mačke, kuje, zečice, ose, puževi, ježice, šišmišice, kao i ljudske žene. Ne svojatam sebično taj dio teritorija na kojem živim kao isključivo svoj. Svi su dobrodošli u mirni suživot i ništa posebno ne bih učinio. Ako trebam i mogu pomoći, pomogao bih, ako ne, trudio bih se bar da ne odmognem, kao u priči s onim majmunom koji je gledao u jezeru ribu kako se davi pa je riskirajući vlastiti život skočio u vodu, uhvatio ribu i izvadio je van iz vode, a ona mu je veselo zahvaljivala snažnim otvaranjem škrga, izbuljenim očima i prevrtanjem po travi.”

S: “Pretpostavljam da ne biste kontrolirali njezino razmnožavanje, u tom me slučaju zanima što biste napravili s njezinim potomcima.

R: “Nikada nisam kontrolirao ičije razmnožavanje, niti to namjeravam. Ništa ne bih napravio s ičijim potomcima. Roditelji sami brinu o svojim potomcima, ovisno već o tome kojoj vrsti pripadaju. Kornjače ne brinu, pingvini brinu. Zanima me zašto su zaštitari (velferisti) tako jako zabrinuti samo za neke vrste? Zašto zagovaraju kontrolu razmnožavanja, tj. kastraciju i sterilizaciju, samo pasa i mačaka (osim nekih skroz nabrijanih na potpunu kontrolu, koji bi prisilno spolno osakatili doslovno sve, i ljude i ne-ljude)? Kažu da tako smanjuju patnju, ali nikada nisu javno zagovarali kastraciju Palestinaca čija djeca svakodnevno ginu u izraelskom okruženju, a oni se i dalje razmnožavaju, niti su ikada zagovarali kastraciju Afrikanaca koji se također razmnožavaju, iako im djeca umiru od gladi. U Hrvatskoj svake godine na cestama pogine čitav jedan razred djece. Trebamo li kastrirati sve Hrvate jer će neka djeca stradati pod kotačima automobila? 26 000 ljudske djece svaki dan umire od gladi! Argument kastratora na to je da ljudi znaju koristiti kondome, no unatoč tome djeca i dalje stradavaju.
Da ne govorim o ne-ljudskim vrstama koje nikada ne spominju u svojim kampanjama kastracije, poput svinja, kokoši, štakora, konja, šarana, krava itd. Svi se oni razmnožavaju i djeca im nemilice ginu. Zašto ta patnja ne zaslužuje ni jednog retka kojim bi zaštitari javno zagovarali sveobuhvatnu kastraciju svih, a patnja pasa i mačaka je tolika da se na kampanje i izravne provedbe prisilnog spolnog sakaćenja troše ogromni novci?

Dakle, da ponovim, ništa ne bih napravio s ičijim potomcima. Ako mogu pomoći, uistinu pomoći, onda bih pomogao, što i činim. Ali nikada ne bih pomogao nekome tako da ga osakatim, osim u slučajevima da nekome morate amputirati nogu, kako bi mu spasili život. Što u slučaju kastracije zdravih osoba/individua nikako nije slučaj, nego samo neka tobožnja “alternativa” kojom se sprječava neka eventualna statistička tragedija u budućnosti. Otkuda mi znamo tko će to od te još nezačete djece, dakle djece koja još nisu niti u planu, imati sretan život, a tko će doživjeti tragediju? Naravno da ne znamo, ali zaštitari tu pristupaju skroz generički, tako da svi slobodni i porobljeni psi i mačke, ako ih se oni dohvate, ostaju bez jaja ili jajnika. Nema iznimaka. To je kao da kastriramo sve antilope jer će sigurno mnoge od njih patiti i završiti u zubima nekog lava ili krokodila. Takav pristup usmjeren prema samo dvije vrste je temelj vrstaštva – negativnog razlikovanja (diskriminacije) na osnovi vrste.”

S: “Slažem se da je prisilno spolno sakaćenje potpuno neprirodno pa i da se radi o vrstaštvu, ali bih voljela znati što konkretno predlažete kao alternativu.

R: “Što je alternativa samoubojstvu? Pa to da se ne ubijete. Što bi bila alternativa tome da Hrvatska nije ušla u EU? Pa to da ostane van EU. Ako vidite samo jedno rješenje, onda je sve ostalo za vas neprihvatljiva katastrofa. Ako vidite jedini izlaz u samoubojstvu, onda vam je sve ostalo neprihvatljivo. Ako vidite jedino rješenje u kastraciji, onda vam je sve ostalo neprihvatljivo. Kastracijom se ne doprinosi boljitku, nego upravo suprotno. Kastraciju se predlaže i provodi kao neku hitnu protupožarnu mjeru, za koju i sami zaštitari znaju da nije liječenje samih uzroka bolesti, nego samo zatiranje simptoma. Zalijevate lišće, ili bolje rečeno čupate ga, umjesto da zalijete korijen kako bi cijela biljka prolistala i procvjetala.

Alternativa kastraciji je nekastracija. Mirni suživot i uvažavanje. Pomaganje na ljepše i drugačije, netotalitarne načine, lišene diskriminacijskih metoda. Treba shvatiti gdje naša želja da pomognemo mora prestati, gdje ona postaje loša, kontraproduktivna i nepoželjna te počinje dodatno učvršćivati vrstaštvo i ići na ruku robovlasnicima ne-ljudi. To je razumijevanje jednostavnih činjenica da nismo svemoćni i da ne možemo zaustaviti i okončati svu patnju. Patnja će se događati i dalje što god da mi učinimo. Što ne znači da trebamo biti lijeni, pasivni, apatični i ne raditi ništa. Upravo suprotno, trebamo napraviti sve što je u našoj moći da doprinesemo boljem svijetu, a to možemo samo ako naši postupci budu potpuno ispravni u samom svom korijenu. Kastracija je neispravna i to je svima jasno, ali mnogi misle da se trenutno ne može učiniti ništa bolje od toga, gubeći iz vida da ne možemo izgraditi bolji svijet radeći korijenski neispravne stvari. Bolji svijet ne možemo izgraditi zatvarajući slobodne pse i mačke u kaveze, koje nazivamo utočištima, spolno ih sakateći, hraneći ih drugim ubijenim životinjama (Whiskas i Pedigree), cijepeći ih, čipirajući ih te u najboljem slučaju osuđivati na doživotni kućni pritvor koji nazivamo “udomljavanje”.

Dakle, napravimo sve što je u našoj moći, a ispravno je. Potpuno ispravno. Nakon toga mi smo svoj dio napravili, više nije do nas. Moramo stati jer nakon toga počinjemo raditi loše stvari.”

S: “Spominjete oslobođenje u opisu grupe na Fejsu “Prisilno spolno sakaćenje je zločin“. Ne podrazumijevate li pritom oslobađanje kao proces? Oslobođenje je rezultat. Totalitarne metode zasigurno ne promiču slobodu. I da, sloboda i sigurnost ne idu zajedno, i s tim se slažem. Ali, opet ne razumijem. Ne navodite li na svome profilu da radite, zaposleni ste? Ne žrtvujete li tako slobodu radi sigurnosti?

R: “Oslobođenje je proces. Rezultat je sloboda. Totalitarne metode vode u suprotnom smjeru od slobode. Da, sloboda i sigurnost stoje u suprotnosti. Sloboda je opasna, ali ropstvo koje nudi sigurnost je daleko opasnije i gore. Ljudi su, želeći sigurnost, žrtvovali dio svoje slobode. Pitanje je omjera. Željeli smo puno sigurnosti žrtvujući samo malo slobode, no s vremenom smo dobili sve manje sigurnosti, a žrtvovali sve više slobode. To su predvidjeli protuprosvjetitelji još davno. O tome ima dosta tekstova. Recimo Jean-Jacques Rousseau je pronicljivo pisao o tome.

Kada pričamo o sigurnosti unutar ovog društvenog uređenja, ne pričamo o tome da svatko od nas ima kraj sebe nekoliko privatnih tjelesnih čuvara, nego pričamo o sigurnosti koju nam pruža Ustav i zakoni, dakle pravni sustav uz pomoć represivnog aparata, policije i vojske. Ne-ljudi nemaju pravni sustav, ali ih je ljudski pravni sustav pretvorio u stvari, resurs i vlasništvo te im oduzeo prirodno stanište.

Kada pričamo o oslobođenju, pričamo o tome da oslobodimo ne-ljudske životinje na tri razine:
1. fizička razina – oslobođenje iz kaveza i lanaca,
2. pravna razina – oslobođenje od ropskog statusa, da u ljudskim zakonima ostale životinje ne budu tretirane kao stvar, resurs i vlasništvo,
3. ovisnička razina – dvosmjerno oslobođenje od duboke ovisnosti;
a) da se mi ljudi oslobodimo od ovisnosti o iskorištavanju ostalih životinjskih vrsta,
b) ali i da porobljene životinje ne budu ovisne o nama ljudima, te da budu sposobne za samostalan                            život, jer u suprotnom ništa od njihove emancipacije.

Danas kada ih oslobađamo fizički iz kaveza, kršimo vrstaški zakon, a one iako slobodno trče šumom, ipak još nisu u potpunosti slobodne. No kada bi ih oslobodili pravno, te kada bi one stekle osnovne vještine za samostalan život, tek tada bi istinski bile oslobođene.

Čudno zar ne? Kavez i rešetke koji su opipljivi u ovom slučaju su manja prepreka jer njih lako otvorimo, nego pravni sustav koji je proizvod naše mentalne rešetke i međuovisnički odnos koji je namjerno forsiran stoljećima. No kako kaže Anthony De Mello: “Soba može biti u mraku godinama, no onog trenutka kad pritisnemo prekidač za svijetlo, cijela soba je osvijetljena u samo jednom trenutku.”

Osobno sam, više ili manje prešutno, pristao na pravni sustav i odrekao se dijela slobode koju mi kapitalizam, totalitarizam itd. žele uzeti u cijelosti. No ja ne dam sve pa se cjenkamo i natežemo. To je vječna borba.

No ne-ljudi ne smiju biti žrtve te borbe. Oni ne smiju biti zarobljeni u tom našem, ljudskom, pravnom sustavu. Ako sam ja žrtvovao veći ili manji dio svoje slobode, kako bih dobio veći ili manji dio pravne sigurnosti, to mi ne daje za pravo da to namećem i ne-ljudima. Oni uz sve opasnosti koje vrebaju na slobodi i dalje žive i žele živjeti tu svoju slobodu. Vjerojatno su više u kontaktu sa svojom prirodom nego mi, ljudi. Mi smo se skroz otuđili od vlastite prirode i prirode općenito. Valjda zato i mislimo da pomažemo ne-ljudskim narodima tako da ih sve odreda kastriramo i lišavamo slobode.

 

Intervju je objavljen 25. 1. 2013.

298 KOMENTARA

Odgovori: