Veganski debili

Veganski debili

1 7591
Domagoj Pintarić - Veganski debili

Ali nije sve tako crno, svaki pravi vegan zna da u ponekim trgovinama postoji i do 6 proizvoda koji prolaze stroge etičko-ekološko-zdravstvene veganske standarde i rado će vam se pohvaliti i preporučiti ih, kako ne biste mislili da im se prehrana svodi samo na tofu kojeg varljivo i nepravedno nazivaju sirom jer to ni na koji način ne može biti.

 

Autor: Domagoj Pintarić, 21. 9. 2013.

Mislim da svakim danom sve više shvaćam zašto “obične” ljude odbijaju “vegani” i njihova “borba”. Životinjskim pravima, veganstvom i raznim oblicima aktivizma počeo sam se baviti prije dva desetljeća pa sam prilično dobro upoznat s pokretom i ljudima koji ga čine. Na žalost, većina ljudi koji se tu nađu ne ostaju dulje od nekoliko godina za razliku od štete koju počine svojim “aktivizmom”, dokazivanjem, maltretiranjem ljudi i običnim preseravanjem. Kad ih gledam vidim nezrele pubertetlije koji su popili svu pamet svijeta, jedini su u pravu i sad svi moramo znati da su oni veliki borci za pravdu, iako ta njihova borba ljude uglavnom iritira ili nasmijava. A kako i ne bi?!

Natrpavaju stotine fotografija, poruka i citata po zidu društvene mreže kao da će količina statusa na Facebooku značajno utjecati na industriju koja godišnje ubije 60 milijardi životinja?! Neće, samo ćete dosađivati ljudima koje nazivate prijateljima. Nešto je stvarno potrebno objaviti, u redu je ljudima dati informaciju, ali nisu SVE slike nužne ni važne! Ako imate potrebu baviti se aktivizmom bit će to malo napornije od prosljeđivanja fotografija. Bilo bi krasno kad bismo iz kuće mogli mijenjati svijet, ali uglavnom to tako ne ide. Morat ćete prošetati svoje veganske cipele i napraviti nešto stvarno korisno, tj. ako već želite biti aktivisti! Ako želite spamati ljude, dobro vam ide, nije potrebno nadograđivanje vaših vještina!

Drugo, kad vidim “recepte” koje ponosno objavljuju miješaju mi se osjećaji gađenja, podsmijeha, neugode i vrijeđanja inteligencije. Kad objave “recept” za sladoled koji se sastoji od toga da zamrzneš voće. I to je to! I to se usuđuju nazivati sladoledom pa još to ponosno prosljeđuju drugima da svi vide da i mi vegani imamo sladoled?! I pritom ne shvaćaju da su upravo odbili bar sto puta više ljudi nego privukli jer smrznuto voće nije sladoled, to jedino i isključivo može biti samo smrznuto voće, ništa više! Bila to banana na štapiću ili šumsko voće u zdjelici, to je samo smrznuto voće i ne postoji način da to ikada igdje prođe pod sladoled, koliko god “led” bio u imenu sladoleda, većina normalnih sladoleda niti je smrznuta niti se radi tako da se jedan jedini sastojak zamrzne.

Ali nije problem, za one vegane koji ipak traže nešto više, čiji apetiti neshvatljivo nadilaze smrznutu vodu postoji veganski sladoled u trgovinama zdrave hrane ili na onoj jednoj polici u najvećim supermarketima u državi, a košta samo 7 puta više od običnog sladoleda. I nešto je odvratnijeg okusa. Obično postoji samo jedan okus, tako da ako slučajno ne volite ili ne možete jesti vaniliju – nema sladoleda za vas. Ipak ostaje samo smrznuto voće, ali ne očajavajte jer ako to smrznuto voće polijete posebnim veganskim sokom iz neke od tih trgovina koji košta samo 1000 kuna dobit ćete nešto što skoro podsjeća na sladoled, iako samo vizualno.

Tako da ako imate plaću od sto tisuća kuna moći ćete si priuštiti neko zamjensko mlijeko, obično jedna vrsta nije odvratna, jogurti su svi odvratni, ali i bolje jer koštaju po 20 kuna svaki, vrhnje je u posljednjih par godina samo 2 do 3 puta skuplje od kravljeg, tako da je to prava prilika koju niti jedan pravi vegan ne propušta, a to je nešto što privlači mase, nesumnjivo, visoke cijene, slaba ponuda, izolirane trgovine, loši okusi i lažni nazivi poput veganske “kobasice” koja je zapravo samo dimljena pasta od soje ili tofua koju ne možete niti narezati niti koristiti kao običnu kobasicu ili pak tofuneza koja ni u najvećem bunilu ne bi mogla proći pod majonezu jer ni tekstura ni okus nisu ništa drugo do namaz od tofua, lošeg okusa, dodao bih.

Ali nije sve tako crno, svaki pravi vegan zna da u ponekim trgovinama postoji i do 6 proizvoda koji prolaze stroge etičko-ekološko-zdravstvene veganske standarde i rado će vam se pohvaliti i preporučiti ih, kako ne biste mislili da im se prehrana svodi samo na tofu kojeg varljivo i nepravedno nazivaju sirom jer to ni na koji način ne može biti. Tofu ne mora nužno biti odvratan, ali većinom ga naši proizvođači takvim ipak rade. Čast izuzecima, ali riječ je ionako o ljudima koji ga rade doma sami pa prodaju poznanicima, daleko od očiju zdravstvenih i poreznih kontrola te svih onih ljudi koji ih ne poznaju i koji zbog toga do njihovog proizvoda ne mogu doći.

Domagoj Pintarić - Veganski debili

Domagoj Pintarić – Veganski debili

Dakle, osim bogate palete od 3 vrste tofua: svježeg, mariniranog i dimljenog, mogu se pronaći i razne druge delicije poput graha u konzervi, sa začinima i bez koje će se bez iznimke naći na svakom blagdanskom stolu, obiteljskom ručku i drugim svečanim prilikama. Ali, ne valja pripremati bilo koje jelo bez obavezne uporabe bar deset začina koje najlakše možete naručiti putem interneta jer ih u našoj zemlji i okolici ne prodaju, maslinovim uljem, bučinim uljem i svim samo najskupljim dodacima što prethodno skupa jela čine još skupljima. U pravilu ne bi trebala biti skupa jer je uglavnom riječ o skuhanoj soji ili smjesi od brašna u različitim oblicima, ali iz nekog razloga većina vegana je spremna platiti sto puta veću cijenu od proizvodne tako da trgovine i proizvođači nisu ni dolazili u iskušenje cijene prilagođavati državnom standardu ili barem razumu.

Litru sojinog mlijeka tako će platiti od 15 do 25 kuna, dok se kravlje mlijeko kreće po cijenama od 5 do 8 kuna. Za razliku od sojinog zrna koje se skuha, smelje i procijedi, kravlje mlijeko zahtijeva kravu, štalu (bez obzira na to što je to uglavnom premalen i nehuman prostor), proizvodni pogon, radnike, hranu za kravu, energiju, vodu, gorivo i postrojenje za prisilnu mužnju i slično. Unatoč državnim subvencijama, minimalnoj otkupnoj cijeni i većem tržištu za kravlje mlijeko, nema apsolutno nikakve logike da cijena sojinog mlijeka bude tri do četiri puta skuplja, ali jest. Ali trebate vidjeti veselje u statusima veganaca kad neki trgovački lanac stavi isto na akciju (vjerojatno zbog isteka roka uslijed slabe prodaje) pa cijena padne na vrlo primamljivih 13 kuna! To se isplati čekati!!! I onda netko kaže da je veganstvo skupo i komplicirano…?!?

No, nije samo stvar u tome što su veganski proizvodi skupi, barem tih 11 proizvoda koji su dostupni i koji su dobili dozvolu veganske komisije, nije samo stvar u tome što ćete kao vegani ostati gladni u 99% restorana i mjesta koje poslužuju hranu. Nije ni u tome što ćete živce izgubiti svaki put kad primite jelovnik u ruke i kad s konobarom, ni krivim ni dužnim, prolazite kroz sve sastojke svakog jela, a on kao da prvi put u životu saznaje da postoji tjestenina bez jaja i da se može pohati bez istih, da nije svejedno u čemu se nešto prži i je li se prethodno pržilo meso, kao ni da ne može reći da u punjenim patlidžanima nema sira ako je sir “preko njih” jer se to itekako računa! Ili kad će se čuditi što vam i sitno narezana slanina predstavlja problem jer kad je rekao da nema mesa, mislio je na velike komade. Snalažljivi dugogodišnji vegani prenijet će vam dio svog lukavstva i savjetovati da lažete da ste alergični i da možete umrijeti ako pojedete nešto životinjskog porijekla, ali u tom slučaju se pripremite na salate i poglede “a kog si vraga onda dolazio tu?!”.

Sve to pravim veganima nije problem jer oni uglavnom ni ne izlaze van i ne putuju pa se hrane doma jednim do dva jela koja će zadovoljiti potrebu za hranjivim tvarima jer se na žalost kod većine njih to svodi na hranjenje, a ne užitak u jelu. A i ne mogu si dopustiti da izlaze jer tko bi onda objavljivao stotinu šokantnih fotografija dnevno?! A i ti “ljudi” vani su uglavnom niža bića koja nisu dosegla nirvanu veganstva i još uvijek podliježu niskim strastima ukusne hrane, izlazaka, alkohola i druženja. Jednom će možda i oni shvatiti koliko je to isprazno i umjesto tih plitkih užitaka ostajati doma, kuhati leću i prosljeđivati snimke klanja s mudrom izrekom u opisu snimke.

Sve to može čak i djelovati simpatično, kažem može jer uglavnom ne djeluje tako, ali može se provariti kao što provariš susjedovo dijete koje se traži u preglasnoj glazbi i traženju sebe demonstrirajući retardiranu modu i rječnik pred cijelim haustorom, no, ima nešto kod tih njih što zbilja iritira. Kažem njih jer se od takvih “vegana” nastojim odvojiti koliko god je moguće.

Znači, sve vrijeme pričaju da su sretni, zadovoljni, spoznali su istinu, na jedinom su mogućem putu na kojeg silom pokušavaju odvući svoje Facebook prijatelje kao jedini dodir s vanjskim svijetom, kad ih već ukućani uglavnom ignoriraju, pričaju da je veganstvo prirodno jer su ljudi prvo bili sakupljači plodova pa tek tisućama godina kasnije lovci, što je također istina, pričaju da ljudsko tijelo nije stvoreno za jedenje mesa, što zna svatko tko je jednom pogledao karakteristike ljudskog organizma: oblik čeljusti, zuba, kretanje tijekom žvakanja, sastav sline i želučane kiseline, duljinu crijeva, oblik usta… sve to ukazuje da zaista nismo stvoreni za jedenje mesa, kažu da piti mlijeko nije prirodno, i opet poentiraju jer mlijeko je hrana isključivo za mladunčad ISTE vrste, niti jedna druga vrsta ne pije mlijeko drugih vrsta i u odrasloj dobi (da, ni mačkama ne koristi kravlje mlijeko već im škodi zdravlju, slobodno to provjeri, znam što pričam unatoč raširenom vjerovanju utemeljenom na crtanim filmovima iz 1950-ih), pričaju o strahovitim mukama koje prolaze milijarde zatočenih nevinih životinja i u pravu su: ropstvo koje je nametnuto ne-ljudskim životinjama nepravedno je, bolno i diskriminatorno, ako su rasizam i seksizam loši, ako su ropstvo i nejednakost žena (bili) loši, a jesu, onda nesporno svatko mora prihvatiti da zatočavanje, maltretiranje i klanje svih ne-ljudskih vrsta nije ništa drugo do najveći zločin u povijesti čovječanstva. Ali, ok, pričaju sve to i u pravu su, sve je istina, ali svejedno mi idu na živce. Zašto?! Zato što su puni govana! Nema to neke veze s tiranijom nad ne-ljudskim životinjama, tu su zaista u pravu. To ima veze s njima, s time kakvi su to ljudi…

Zapravo ih morate upoznati da biste to shvatili. Morate uvidjeti koliko tu ima tužnih, jadnih, nesretnih i ljubomornih ljudi koji drugima žele nametnuti svoju vlastitu bijedu, ono u stilu, ako nisam sama sretna neće biti nitko. Ima tu toliko dječice, pubertetlija koje nalete na koju godinu, glumataju revolucionare, kad im dosadi odu, s njima ode i dio Facebook fotografija mučenih životinja, ali zamijene ih brzo slike novih životinja, ovaj put iz pečenjara i s roštilja, ipak imaju sad nove interese u koje se jednako strastveno unose. Ima i pravih iskrenih revolucionara koji su baš prošli tjedan imali prosvjetljenje i sad cijeli svijet, koji i dalje živi u mraku, mora doći do tih istih spoznaja. Nevjerojatno je da se toga nitko prije nije sjetio i to isto prošao, ali kud bi revolucionari došli kad bi postavljali pitanja?! Oni imaju svoj cilj i sve prepreke prema tom cilju bit će eliminirane etiketiranjem i prosljeđivanjem stotina linkova koji potvrđuju njihova otkrića.

Tako će se svako malo pojaviti neki veganski pravednik koji će zapravo ustvrditi da je veganska prehrana neprirodna, a i opasna po život ako se pravilno ne nadomjesti farmaceutskim dodacima. Jer negdje je netko napisao da vegani imaju problema s vitaminom B12. Nema sad neke prevelike veze što se B12 može naći u proizvodima poput Cedevite ili kukuruznih pahuljica, bitno je naglasiti da je veganstvo velika žrtva, da su vegani mučenici, da su to redom hrabri i požrtvovni ljudi te da nije bitno što B12 ostaje u organizmu 12 godina nakon prelaska sa standardne prehrane u kojoj ga navodno ima dovoljno.

Ne znam zašto ih brine B12 kad ionako neće ostati 12 godina u tome, zamijenit će svoja “veganska” Facebook imena “običnima”, maknut će slike ALF-ovaca, životinja, grupa, šapa i kojekakvog veganskog znakovlja te nastaviti sa svojim životima bez da sekundu razmisle koliko su štete nanijeli ljudima koji ostaju u tome. Koliko su ljudi odbili širenjem laži i neprovjerenih informacija nametnutih od mesnih industrija, baš poput mita o B12. Ali kako su odbijali ljude?! Pa prosljeđivali su dnevno stotinu fotografija i pohvalili se da su u društvu Leonarda da Vincija, Einsteina, Tesle, Edisona, Tolstoja i stotina drugih izumitelja, pisaca i humanista. A i bar su sto puta dokazali da Hitler nije bio vegetarijanac te da je to još jedna od gluposti koje služe samo zato da bi se na njih hvatali maloumnici koji nemaju intelektualne kapacitete sudjelovati u argumentiranoj raspravi.
Pa kako su onda činili štetu?!

Ako meni kao nekome tko je u nas započeo pokret i podigao ga na noge idu na živce, mogu misliti samo koliko idu drugima! Ako svaki dan pošalješ sto fotografija jadnih izmučenih životinja možda ćeš nekoga nagovoriti da u tome ne sudjeluje, ali ćeš zato kod sto drugih izazvati ravnodušje jer ćeš ih naviknuti na to, ako već otprije nisu otupljeni medijima, školstvom, religijama i konzumerizmom. Nestat će elementa šoka, nestat će suosjećanja, postat će to obične fotografije koje šalju “fanatični” Facebook amaterski aktivisti. U najboljem slučaju navest će nekog da se odlučno suprotstavi i prekine svoje sudjelovanje u izlovu kitova u Japanu ili izlovu slonova u Africi. Tijekom ljeta svi će biti protiv krzna, a kad bi njihova omiljena kozmetika bila netestirana na životinjama onda bi bili i protiv toga!

Ali jedna je ključna istina, da postoje alternative velika većina konzumera ne bi dvojila. U ljudima postoji dovoljno ljudskosti da ne izazivaju namjerno bol, patnju i smrt nevinima, no, kad ih dovedeš u situaciju da moraju birati između žrtava i vlastitog komfora, većina će prihvatiti da se u njihovo ime žrtvuju komfor, život i sreća drugih. Time dolazimo do toga da bi veća paleta proizvoda, bolji okusi, niže cijene, normalni recepti, dostupnost proizvoda, prave i realne zamjene povećale broj vegana te time omogućila normalniji život i njima samima i ne-ljudskim životinjama.

Čime pak objašnjavam zašto mi idu na živce. Zato što dok glume žrtve i pričaju da veganstvo ubija ljude te time plaše neodlučne, dok hvale cijene mlijeka od 15 kuna, dok potiču ljude da kupuju proizvode po lihvarskim cijenama i dok podržavaju monopolističke trgovine koje nabijaju cijene van svih pravila, dok ponosno pričaju da jedu proizvode koji ni s dva kilometra udaljenosti ne liče na proizvode kojima bi trebali biti zamjena, sve to vrijeme kod normalnih ljudi izazivaju reakcije otpora. Jer je očito riječ o lažima, pretjerivanju i zavaravanju sebe i drugih.

Da su samo desetinu Facebook “aktivističkog” vremena proveli pišući tvrtkama da uvedu veganske proizvode (meni je uspjelo dobiti vegansku majonezu u jednoj od najvećih hrvatskih tvornica), da pišu restoranima (opet, nas nekoliko je uspjelo uvesti obroke u studentske menze, vegetarijanske doduše, dio je zapravo veganski, ali bitno je da se može), da probaju dobiti ono što žele, meni je uspjelo potaknuti kebab na kvartu da uvede falafel (da nije bilo veganskih debila koji su tvrdili da im ne valja iako je bio odličan i da je više vegana to podržalo, možda bi ga još uvijek imali u ponudi) da se malo potrude, da puste Facebook par dana na miru i umjesto toga pokušaju poboljšati svoj položaj, da ne pričaju da je veganstvo smrtonosno, da je opasno po život, da ne odbijaju ljude na temelju dezinformacija koje su naivno pokupili, da razmisle o tome što rade, da ohlade malo s propagandom među svojim prijateljima, da izađu van i stvore potražnju, da se pokušaju ponašati kao normalni ljudi ne bi mi išli na živce, ne bih ih prezirao i ismijavao i ne bih se od njih ograđivao.

Ovako, mogu reći jedino da razumijem sve one koji izbjegavaju veganstvo zbog takvih “aktivista” i sociopata. Iako nema opravdanja za sudjelovanje u zločinima nad životinjama i ne, neće vam “grijehe otkupiti” “like” na stranicu pod nazivom “Stop nasilju nad životinjama” gdje su “životinje” zapravo isključivo psi koje je netko tukao ili vikao na njih! Neće vas opravdati to da na glas kažete da je ubijanje životinja grozno pa nadodate “ali”! Nema ali! Nema ni opravdanja! Znam da ne živimo u normalnoj zemlji gdje veganske hrane ima, gdje su cijene normalnije, gdje je sve dostupnije, gdje možeš jesti i van svog doma, gdje je kobasica normalna kobasica, izgledom i okusom, a samo sadržajno nema životinjske sastojke u sebi, gdje imaš bar 5 okusa sladoleda koji smiju nositi taj naziv, znam da je kod nas sve drugačije, ali svejedno svatko može probati. Unatoč debilima koji nas maltretiraju fotografijama, “receptima”, savjetima i veseljem na cijene koje izazivaju bar 5 različitih stanja od veselja!

Nismo svi kreteni, nismo svi sociopati, nismo svi debili koji glumataju mučenike i žrtve, mi znamo da je veganstvo zdravije i manje opasno od prehrane životinjskim namirnicama, nismo svi naporni Facebook dosadnjakovići bez života, ali s imenima tipa “Wega” ili kreativnim dodacima “vegan” imenu i prezimenu čime ćemo vas u baš svakoj rečenici podsjetiti na to da smo mi spoznali pravu istinu i da smo bar 10 koraka ispred vas. Nismo svi takvi. Neki su ovakvi kao što sam opisao, a neki su tek sjebani i ludi. Mogu reći da su najpametniji i najnormalniji ljudi koje znam kolege vegani. To su ljudi koji znaju što i zašto rade, mogu to argumentirati i stajati iza svojih riječi. Bez pretjerivanja! Unatoč tome što ih većina nije normalna. Normalnih možda ima, ali ih do sada upoznao nisam, što uopće nije loše ako uzmemo u obzir što se smatra normalnim.

Tu smo, postojimo, živi smo, ne otpadaju nam prsti, pimpeki, nokti i kosa. Ne nedostaju nam vitamini ni bilo što drugo. Na pustom otoku pojeli bismo onog tko bi nam postavio pitanje “kog bi pojeo da sam na pustom otoku”. Hitler nije bio vegetarijanac, a nismo ni mi! Mi smo vegani i da, velika je razlika! I između nas i vegetarijanaca, ali i između nas i veganskih debila. I molim te, nemoj nas sve trpati u isti koš jer ne zaslužujemo to pa kad te neki debil maltretira, kao što maltretiraju i nas, shvati da je to debil kao i svaki drugi, samo ovaj nije debil domoljub, nije debil navijač, nije debil ljevičar, nije debil Occupy revolucionar, nije “sveznajući” debil koji se na sve javlja, nije ni debil šaljivčina ni najduhovitiji debil koji postoji i koji zna skoro sve smiješne stvari, pogotovo one o ženama vozačima i pijanim ljudima, nije najveći poznavatelj sporta, glazbe, filma, umjetnosti, književnosti i računalne opreme, računalnog slenga i pripadajućih programa, nije klasični preserator koji kao pravi poslovni čovjek, bez trunke prikrivenog preseravanja i pokušavanja izazivanja zavisti na Facebooku traži savjete za svoje prevažne sastanke, putovanja zrakoplovom, poslovne odluke i slično… nije takav debil, nego je debil koji je zabrijao na veganstvo… u našu obranu, većina nabrojanih debila nisu vegani pa ako ti mene svrstavaš u koš s veganskim debilima, znaj da tu igru mogu igrati obje strane, a je l” da to nije lijep osjećaj!

1 KOMENTAR

Odgovori: