Osvrt na e-pismo Prijatelja životinja u kojem se poziva na što veće kršenje temeljnih prava životinja

Osvrt na e-pismo Prijatelja životinja u kojem se poziva na što veće kršenje temeljnih prava životinja

1 4094
Miroljubiva vrtlarica Marija Zrnić poručuje: "Upotrebljavajte škare za obrezivanje suhih grana na voćkama, a ne za masovno spolno sakaćenje pasa i mačaka."

Napisala: Marija Zrnić, tajnica udruge Oslobođenje životinja

 

Postanimo prijatelji životinjama!
Prošli sam tjedan primila e-pismo u svom sandučiću koja me je podsjetila na to da od početka primjene GDPR-a nisam potvrdila želim li i dalje primati obavijesti od udruge Prijatelji životinja, na čijoj sam listi primatelja pošte otkako sam postala veganka prije točno tri godine. Jedan od razloga zašto dosad nisam presudila priljevu e-pisama jest što sam se osjećala podvojeno – uz korisne informacije o gostovanjima autora, najavama festivala, marševa i kuharica, ponekad bih primila informacije koje me uznemiravaju, brinu i tjeraju na razmišljanje. Tako je bilo i ovaj put, a objasnit ću i zašto.

Tekst spomenutog e-pisma prenosim u cijelosti, uz podebljane naglaske koje sam ja dodala:

Dragi naši prijatelji, 

uz pomoć svih vas koji ste nas u nekome trenutku podržali, bilo volonterskim radom, uplaćenom članarinom i donacijom ili na neki drugi način, Prijatelji životinja već 18 godina uspješno rade na zaštiti i promicanju prava životinja.

Sav naš rad za životinje moguć je upravo zbog ljudi kao što ste vi!

Uvijek smo, uz vašu pomoć, bili tamo gdje je bilo najpotrebnije, a zajedno možemo puno toga i u 2019. godini! Pred nama je godina u kojoj imamo šansu napraviti još i više za životinje, ali jako trebamo vašu pomoć. 

Ove godine, uz vašu podršku, nastavit ćemo vršiti pritisak na institucije da učinkovitije rade na provedbi Zakona o zaštiti životinja kako Zakon ne bi ostao mrtvo slovo na papiru.

Svojim donacijama izravno ćete pomoći kampanjama kojima namjeravamo educirati građane o odgovornoj skrbi za životinje, potaknuti ih na udomljavanje te utjecati na smanjenje napuštanja pasa i mačaka.

Vaša podrška pridonijet će i većem broju kastriranih pasa i mačaka preko našeg Programa povoljnije ili besplatne kastracije, preko kojega je u prošloj godini kastrirano 615 mačaka i 97 pasa. Hajde da ove godine premašimo te brojke! (sic!)

Donacije koje dobijemo od vas bit će značajna podrška i u organiziranju Marša za životinje koji planiramo održati treći put zaredom 13. travnja u Zagrebu. Također, zajedno možemo napraviti još veći i utjecajniji 12. ZeGeVege festival! 

Uz vašu financijsku podršku nastavit ćemo svakodnevno pružati savjete i podršku građanima radi rješavanja problema vezanih za životinje, objavljivati nove veganske kuharice, nastaviti lobirati za veganske obroke u vrtićima i javnim ustanovama te biti glasni u našoj borbi za potpunu zabranu uporabe petardi.

Zaštita i promicanje prava životinja počinju s ljudima kao što ste vi. Molimo vas da nas financijski podržite uplatom članarine ili donacije kako bismo taj novac usmjerili tamo gdje je najpotrebnije. Informacije o načinima uplate možete vidjeti OVDJE. 

Neizmjerno smo vam unaprijed zahvalni što ćete omogućiti sve ove nabrojane aktivnosti. Naša motivacija ne posustaje, a bez vas zaista ne bismo mogli i ne možemo. Hvala vam od <3. 

Iskreno vaši,
Prijatelji životinja 

Što su to temeljna prava životinja?
Ono što me najviše mučilo prvi put kad sam pročitala e-pismo jest očito proizvoljna interpretacija pojma „prava životinja“. U državi u kojoj životinje nemaju prava jer nikada nisu uspostavljena, reći da Udruga 18 godina radi na zaštiti i promicanju njihovih prava može čitatelja navesti na krivi trag. Ne ulazim u strategiju Prijatelja životinja kojom oni misle, a dobronamjerno pretpostavljam da nastoje, doći do konačnog ostvarenja tog cilja, no držim da je goruće pitanje veganskog aktivizma to kako ljudima koji nisu vegani posvijestiti objektivno stanje životinja u raznim izrabljivačkim industrijama te način na koji osobno sudjelujemo u njihovom radu ili sami vršimo nasilje nad životinjama. Ako na intelektualnoj/emotivnoj/duhovnoj razini ne promotrimo svoj odnos prema životinjama, teško da ćemo zauzeti etički stav koji se protivi njihovom ubojstvu, izrabljivanju i raznom porobljavanju. Nadalje, ako mislimo da priključenjem radu pojedine udruge  promoviramo prava životinja koja u stvari nisu uspostavljena i o njima se uopće ne raspravlja, teško da ćemo se zaista boriti za njihovo osiguravanje.

Jedan od načina na koji možemo mase navesti na krivi trag vezano za prava životinja jest taj da se javno podupire nekakav zakon kojeg većina ljudi nije niti pročitala, naziva „Zakon o zaštiti životinja“. Hmm… Zakon… Država… Tu mora da se nekoga štiti, jer tome služe zakoni!

Zakon o zaštiti životinja ne štiti životinje, upravo suprotno!
Zakon o zaštiti životinja (pročitajte humoristični osvrt na njega koji je jednako aktualan i tri godine kasnije) je dokument koji u prividnom nastojanju autora da „zaštite“ neke životinje zorno predočava duboko uvriježeno i normalizirano vrstaštvo, praveći razlike između onih životinja koje je dopušteno ubijati, sakatiti, na njima vršiti pokuse i sl., i onih za koje je to u potpunosti nedopustivo, štoviše, kažnjivo na temelju istog zakona. Na koji način štitimo životinje stvarajući pravni okvir kojim Država dopušta njihovo ubijanje, izrabljivanje, sakaćenje i ostale oblike izravnog nasilja, pritom podržavajući svjetonazor u kojemu ljudi imaju pravo biti „vlasnici“ i „posjednici“ životinja te ih držati u kavezima, u ovisnosti o ljudima i tretirati ih kao da su stvari?

Jedan od primjera moralne izopačenosti koja je podloga Zakona o „zaštiti životinja“ i pritom predočava porobljavanje životinja na sve tri razine jest definicija tzv. laboratorijske životinje iz članka 4 Zakona. One su ovdje pobliže označene kao „pokusne životinje koje se uzgajaju u svrhu korištenja u pokusima ili u znanstvene ili obrazovne svrhe te za rad na izoliranim organima, tkivima i trupovima u tu svrhu usmrćenih životinja i za proizvodnju bioloških pripravaka“. To uključuje miševe, štakore, zamorce, hrčke, kuniće, pse, mačke i druge životinje, koje je odredbama nekoliko članaka niže dopušteno ubijati ako je životinja „uzgojena za korištenje u pokusima, ali se neće koristiti u predviđenom pokusu ili nekom drugom pokusu, a nije ju moguće udomiti pa se zato smatra suvišnom pokusnom životinjom“, o čemu odlučuje doktor veterinarske medicine. „Laboratorijske“ su životinje tako tjelesno zatočene (prva razina) i time ovisne o ljudima (treća razina) te korištene kao vlasništvo, stvar, i resurs za ostvarivanje ljudskih ciljeva (druga razina na kojoj su životinje porobljene, ona pravna koja to omogućava), te osuđene na to da im ljudi iznađu smisao njihovog postojanja.

Nadalje, Zakon je pun ublaženica i neistina, poput one da „zoološki vrt čine prostori i nastambe u kojima pravne ili fizičke osobe obavljaju djelatnost predstavljanja i zaštite životinja i njihovih staništa te čija je stalna izložba osnovana radi promicanja zaštite životinja i prirode kroz edukaciju, istraživanje i rekreaciju“, tako umirujući savjesti uključenih u tu industriju, bilo zaposlenika, bilo posjetitelja, da se odmaci od tog „ideala“ mogu pripisati lošoj izvedbi pojedinog zoološkog vrta, a ne da su u suštini zatvori za životinje u kojemu su one egzotične igračke koje u ljudima izazivaju čuđenje, strahopoštovanje i razdraganost zahvaljujući našoj otuđenosti od prirodnog svijeta koju tako nadomještamo. 

Ne samo da Zakon ne štiti ono što bi trebala biti temeljna prava životinja, u njemu se proizvoljno uspostavlja pošteda ozljeđivanja, da bi ju se potom osporila za pojedine skupine. Iako u članku 7 Zakona stoji da „svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ako to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći“ te je uskraćivanje pomoći životinji koju je pravna osoba ozlijedila kažnjivo pozamašnom novčanom kaznom, usmrćivanje („bilo koji namjerno provedeni postupak koji dovodi do smrti životinje“) se bez problema smije provesti „ako se takav postupak provodi u svrhu dobivanja proizvoda od životinja koje se uzgajaju i drže u svrhu proizvodnje“. Štoviše, licemjerje onih koji su donosili Zakon najbolje se očituje u rečenici: „Zabranjeno je životinje usmrćivati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu i bolestima protivno odredbama ovoga Zakona“, čime je jasno da se ne radi o zbiljskoj zaštiti životinja, nego o pravnoj regulaciji ljudskog ponašanja u postupanju s objektima koje zovemo životinje, s kojima se smije činiti protivno njihovim osjećajima i interesima (ako se smije pretpostaviti da je to razlog zbog kojeg se određena ponašanja brane), sve dokle je to prema ovdje definiranim pravilima.

Uzevši navedeno u obzir, je li moralno, a ići ću toliko daleko pa pitati i je li veganski, pozivati na provođenje Zakona o zaštiti životinja?

Kastracija i kućno ljubimstvo – vrstaštvo prikriveno kao ljubav prema životinjama
Drugi dio e-pisma koji me je potaknuo na pisanje ovog osvrta jest onaj koji se tiče udomljavanja, kastracije i kućnog ljubimstva. Smatram da je tužno i šokantno pozivati ljude da doniraju novac kako bi se i ove godine bespotrebno (jer su to većinom životinje zdravih spolnih organa) uškopilo više od 615 novih mačaka i 97 novih pasa, kao da to nisu brojke i djela od kojih suze naviru na oči. Okupljeni oko navedenog programa nude popust ili povoljnije rezanje i čupanje tuđih testisa, jajnika, jajovoda i maternica kako bi se životinje kojima je oteta sloboda preobrazile u “kućne ljubimce” i lakše udomile u doživotnu ovisnost o ljudima i najčešće cjeloživotni zatvor – zamislite mačku u stanu, koja odvojena od svoje obitelji i od „udomljenja“ u starosti od nekoliko tjedana pa do smrti najčešće nikad ne osjeti tlo pod nogama, ne popne se na nijedno stablo i ne dočeka vrapca iz zasjede. Navodno „se to radi“ (pa se i ne preispituje) zato da bismo buduće naraštaje mačaka i pasa poštedjeli moguće buduće patnje, uklanjajući bit mačke i psa iz mačaka i pasa. Kada bismo i mogli pitati životinje žele li provesti cijeli život u zatvoru, ali zaštićene od svih zala vanjskog svijeta, ili žele živjeti slobodu u skladu sa svojom naravi, moguće je da bi neke odabrale zatvor, jer jednako kao i mi ljudi, i životinje imaju svoje osobnosti i sklonosti, i neke od njih su jednostavno – kilavci, kojima bi to bila najveća šansa za preživljavanjem. Međutim, to nikako ne opravdava trenutno stanje i praksu, u kojoj ljudi presuđuju psima i mačkama bez njihove suglasnosti. „Ali kako da od psa dobijem suglasnost da ga škopim, pa on ne govori?“ – upravo tako, nikako; ako životinja (bilo ne-ljudska, bilo ljudska) nije izrazila suglasnost i život joj nije u opasnosti, nemaš pravo donositi odluke u njezino ime.

Broj uškopljenih pasa i mačaka svake se godine neumoljivo povećava, a ukupno osakaćenima u pojedinačnim akcijama i ne zna se broj. Jeste li se ikada zapitali zašto je spolno sakaćenje jedino u kontekstu pasa i mačaka nešto uobičajeno, općeprihvaćeno u društvu i poželjno? Postoje li možda interesne skupine i industrije kojima to odgovara i imaju li one u interesu oslobođenje ili daljnje porobljavanje životinja s ciljem stvaranja novčane dobiti? Promislite pa se javite.

Nije veganski hraniti pse i mačke ubijenim kravama i svinjama. Pokušaj dobrim argumentima promijeniti moje mišljenje.

Nije veganski hraniti pse i mačke ubijenim kravama i svinjama. Pokušaj dobrim argumentima promijeniti moje mišljenje.

Nije veganski hraniti pse i mačke ubijenim kravama i svinjama.

Bit će da ili premalo nas škopljenje doživljava kao sablažnjiv čin, ili smo pretihi u otporu postojećoj struji ideoloških i prakticirajućih škopitelja koji najavljuju pojačanje. Smatram da po pitanju programa škopljenja i poticanja kućnog ljubimstva inicijative poput ove nipošto ne zaslužuju podršku, štoviše, nadam se da će što prije doći dan kada ćemo na te poražavajuće brojke i praksu svi gledati s osudom i šaputati u nevjerici: “Ljudi su jednom zbilja sakaćenje nazivali pomoću i smanjenjem patnje životinja?!”

Pozivam na to da se odupremo pritisku da se spolno sakaćenje (zasad samo) pasa i mačaka učini društveno prihvatljivim i osudimo ovu okrutnu antropocentričnu praksu. Buduće žrtve, nebrojeni psi i mačke to zaslužuju.  

Surađujmo oko onoga oko čega se slažemo
E-pismo završava nabrajajući aktivnosti Prijatelja životinja na kojima sam im osobno zahvalna i na koje gledam sa simpatijom, poput uvođenja veganskih obroka u vrtiće i Marša za životinje. I sama sam sudjelovala u Maršu za životinje, a prije nekoliko godina sam bila dijelom inicijative koja je pokušala pokrenuti vegansku menzu u Zagrebu. Sjećam se s koliko zavrzlama smo se susreli na tom putu, koliko je teško boriti se protiv tromog sustava te im zato pritom želim svu sreću.

Iako je iz nekog razloga Marš za životinje ovaj put s kraja godine prebačen na samo mjesec i pol dana od ustaljenog termina 4. međunarodnog prosvjeda za zatvaranje svih klaonica, nadam se da će ljudi imati entuzijazma okupiti se na oba događaja u mnoštvu kako bismo se jasno i glasno zauzeli za životinje i u javnost ponovno iznijeli poruke poput: „Hoćemo prava, prava za životinje!“ i „Hoćemo slobodu, slobodu za životinje!“

Također se nadam da će na Maršu ovog puta izostati transparenti koji pozivaju na škopljenje zdravih pasa i mačaka te kršenje njihovih temeljnih prava. Voljela bih doživjeti da Prijatelji životinja svoju veliku platformu, resurse i utjecaj usmjere na uspostavljanje i obranu temeljnih prava i slobode životinja, a ne na podupiranje nepravednog i krvavog Zakona o zaštiti životinja koji od ubojstva i izrabljivanja štiti neke životinje i to samo u nekim uvjetima, a ostale zanemaruje, te na provođenje totalitarnih mjera kontrole populacija životinja sakaćenjem zdravih mačaka i pasa.

U najboljoj namjeri i uz prožimajuću ljubav prema svojim bližnjima, sve nas p(r)ozivam da (p)ostanemo prijatelji životinjama i zaštitimo ih od nas ljudi!

 

1 KOMENTAR

Odgovori: