Napisao: Robert Međugorac
Povijest zamišljanja savršenih političkih sustava počinje zlatnom knjigom “Utopija” Thomasa Morusa, a samo 10-ak godina nakon što je napisana Utopija, ta knjiga dobiva svoju potpunu orijentacijsku suprotnost u knjizi “Vladar” koju je napisao Niccolò Machiavelli.
I od tada, dakle već pola tisućljeća, čitava politička teorija se kreće u škarama čiji jedan krak predstavlja “Utopija”, a drugi krak tih škara predstavlja “Vladar”.
Sama Utopija nastavlja jednu tradiciju koja počinje stotinu godina ranije jednim malim tekstom “Novi svijet” (Mundus novus) kojeg je napisao Amerigo Vespucci u kojem on opisuje svoje putovanje na Zelenortske Otoke, a u njemu, između ostalog, piše:
“Nemaju nikakve odjeće jer je ne trebaju. Nemaju nikakvog vlasništva jer ga ne trebaju. Sve je državno, zajedničko. Žive zajedno, bez kralja, bez vlade i svatko je vlastiti vladar. Žene onoliko žena koliko žele, ili koliko mogu, ili koliko one žele da budu s njima. Žive s majkom, braćom i sestrama, muškim i ženskim rođacima, i stvaraju različite vrste obitelji koje se skupljaju i razilaze. Nemaju dakle braka, nemaju crkvu, nemaju svece. Što da kažem, oni žive prema prirodi i moglo bi se reći da su oni više epikurejci nego stoici. Nemaju čak ni trgovaca jer nemaju razmjene.“
Gdje se u tom spektru ideja i političkih teorija nalazi i pozicionira sama ideja oslobođenja životinja na sve tri razine zaključite sami.
No ako mislite da je istinsko i potpuno oslobođenje životinja moguće u društvu u kojem postoji vlast, privatno vlasništvo, u kojem ljudi nose odjeću jer se zbog nametnutih normi stide svoga tijela ili je nose zbog isticanja društvenog statusa, gdje ništa nije zajedničko nego se čak i rijeke, jezera, šume i livade svojataju pod privatno vlasništvo, u kojem po zadanom društvenom obrascu smijete imati samo jednog ljubavnog / bračnog partnera s kojim ćete odgajati djecu, u kojem većina živi odvojeno od svojih roditelja, braće, sestara i ostalih rođaka i prijatelja, u kojem imate izuzetno moćnu crkvu koja proglašava svece i izuzetno moćnu tzv. “znanstvenu zajednicu” koja proglašava nobelovce, u društvu u kojem ne samo da postoje trgovci, nego su uobičajene mega korporacije, u društvu u kojemu oni koji se nazivaju “zelenima” jedu životinje kupljene od industrije smrti, a samozvani “vegani” koji na ulicama viču da traže uspostavu prava životinja ta prava brutalno gaze masovnom kastracijom i doživotnim zatvaranjem pasa i mačaka u kaveze azila ili nebodere, što je ništa drugo nego čisti genocid, u kojem se živi u potpunosti odvojeno od prirode i u potpunom ratnom sukobu s prirodom, u bolesnoj želji da ljudi u potpunosti ovladaju životinjama i čitavom prirodom, da se izdignu iznad prirode, umjesto da budu dio nje, e onda ću vam reći da ste u potpunoj zabludi jer u takvom društvu nije moguće istinsko oslobođenje životinja. No većina, čak i većina aktivista, je ionako zadovoljna malim kozmetičkim promjenama, malodušno pristajući na mrvice sa stola.
Zaštitarstvo, ljubiteljstvo, kućno ljubimstvo = Vladar – Niccolò Machiavelli
Oslobođenje na sve tri razine / prava životinja = Utopija – Thomas Morus
Oslobođenje životinja je utopija koju vjerojatno nećemo mi kao ljudi ostvariti, izgleda da smo preslabi, preinertni, prepohlepni i očigledno patimo od izostanka elementarne mudrosti, nego će je ostvariti priroda, ali nas ljudi onda vjerojatno više neće biti ili barem neće biti ovakve “civilizacije” kakvu danas poznajemo i u kojoj danas živimo, na sreću cijele Zemlje.
O nastanku i samoj ideji utopije možete poslušati više u sjajnoj emisiji “Povijest političkih utopija” iz odličnog ciklusa radijskih emisija “Povijest četvrtkom“.
