Napisao: Vedran Romac
Kada je Jerry pobjegao, probio je još jednu ogradu, osim ograde klaonice. Ta ograda je ona koju mi ljudi postavljamo prema životinjama i koja nas štiti od najvećeg apsurda, a to je da itekako možemo vidjeti životinje kao osobe (individue), ali si to ne možemo priuštiti jer ih onda ne bi mogli mučiti i ubijati.
Čemu ta ograda služi onda? Štiti nas od vlastite empatije. To je cijena koju plaćamo za to da bi i dalje ostajali unutar normi kolektiva. Tako možemo i dalje biti socijalizirani te slijediti jednu plemensku normu. Mijenjati ih je neugodno, izuzetno neugodno, jer ćeš prvo biti osuđen i odbačen od plemena / kolektiva.
Također, mijenjati ih podrazumijeva vlastitu usmjerenosti, posvećenost, disciplinu i vjeru. I energiju za to. A nekako, hmmm, k’o da mi se čini da to i nije baš toliko popularno.
I tako mi ni ne gledamo te životinje. I probije se jedan Jerry. Što je nama Jerry pokazao? Da je osoba. Što još? Da ima volju, da je hrabar. Jerry je odjednom postao faca. Jednim činom je zahvatio u hamper onih vrijednosti koje toliko veličamo među sobom. I mi mu odjednom, arogantno, dajemo pravo da živi. On je SuperJerry. On to zaslužuje. Za razliku od milijuna njih koji, kao, tupo stoje u redovima. Njemu je, kao, stalo. A njima, ah, i nije toliko.
1944. Auschwitz, bilo koji dan: dolazi transport iz Poljske. Istovara se 2000 ljudi. Prima ih cca. 100 stražara. Nitko ne bježi. Djeca vrište, majke zapomažu, muškarci boga mole da idu u onu tamo kolonu, gdje nisu ovi prvi, plus starci i bolesni. Nikom se ne živi? Osim ovom jednom koji je krenuo bježati naslijepo? Pa je ubijen tu odmah, na licu mjesta, za primjer drugima? Nikom drugom? Aaaahhh, pa onda nema veze… Tjeraj to, ‘ajde…
Izuzetno je neugodno priznati ono što znamo – da svi žele živjeti. Još je neugodnije razmišljati o tome da je vrijednost života određena vlastitom željom tog života da opstane, a ne tvojom procjenom o njemu. Priznanje je pad jedne domine koja sruši sljedeću. To je neugodno.
Jerry je bježao jer je imao muda. Doslovce. Ona proizvode testosteron. Testosteron, plus adrenalin, plus pola tone mišićne mase i, buraz, nećeš me klat’ samo tako. I tadadadaaa! – ide blagoslov naše milosti.
A gle ovo skvičavo prase! Onu šepavu kravu što joj se vime objesilo! Gle ove janjce što bleje! A vidi tamo one očerupane kokoši! Ma daaaaj… Tjeraj to…
Jerry je imao muda pa je pobjegao.
U ovom svijetu treba imat’ muda.
Imamo li ih mi – da ga promijenimo?
Za sebe i druge…
NAPOMENA:
U video najavama i tekstovima autori zastupaju vlastita gledišta koja ne moraju uvijek biti podudarna s gledištem uredništva i udrugom Oslobođenje životinja.
Udruga Oslobođenje životinja u svom javnom djelovanju ne ističe pojedine ljude kao uzore na koje bi se svi ostali trebali ugledati, nego traži izjave poznatih, manje poznatih ili potpuno nepoznatih ljudi vezane uz temeljne zooetičke teme; 1) oslobođenja životinja na sve tri razine (fizičkoj, pravnoj i ovisničkoj) i 2) veganstvo, a iz tih temeljnih tema onda proizlaze i naslovne teme kontinuiranih prosvjeda koje prate jasno artikulirani politički zahtjevi; a) za zatvaranje svih klaonica, kao simbola masovnog stradanja i patnje životinja te b) za zabranu lova, prosvjeda kojim se, s obzirom na trenutno stanje kolektivne svijesti, možda može doći do nešto šireg kruga ljudi, a sve to kako bi se širom javnom raspravom podigla vidljivost tih gorućih zooetičkih problema i tako pomoglo njihovom rješavanju.
Dakle, naši sugovornici nisu istaknuti nositelji pojedinih akcija ili prosvjeda, nego samo ljudi s kojima se više ili manje, ili čak uopće ne slažemo, a budući da se protivimo cenzuri, objavljujemo i one izjave i sadržaje kojima se ustvari oštro protivimo. Činimo to zato što vjerujemo da se loše ideje ne može ubiti niti metkom, niti cenzorskim metenjem pod tepih, nego samo drugom, boljom idejom i baš zato potičemo javnu raspravu sa svima, bilo da se radi o našim istomišljenicima, sličnomišljenicima ili čak i neistomišljenicima jer bez slobode govora nema oslobođenja životinja niti na jednoj razini i zato, molimo vas, nemojte nastupati s mržnjom kada objavimo video s nekim koga prezirete i od koga vam se diže želudac ili kosa na glavi jer to sve radimo u svrhu što bržeg oslobođenja životinja.
Isusek, Isusek, hoće li veganoidi ikada prestati s tim potpuno neutemeljenim usporedbama s Auschwitzom?
Osim što je ono što se događa ne-ljudima u neopisivom nesrazmjeru s onim što se događalo ljudima u tim logorima, i na taj način UMANJUJE strahote NE-ljudi, ta silna pretjerivanja da bi se došlo do kakve-takve poveznice… Nije to Vedranova mana, on samo nasjeda na plasirane priče, ali dobro je daimamo sačuvanih dokumenata i matematiku.
A da ne spominjemo ovo s mudima. I testosteronom, jednim od najvažnijih hormona kod ljudi, bikova, ali i pasa i mačaka. I ne, ne samo važnim za bježanje. Važnim i za rast i razvoj skeletona, za balans ostalih hormona, za sve. Ali nema veze. Mace i kuce ionako ne kolju mesožderi, pa ne trebaju bježati od njih…
Ali trebaju od “nas”…