Uspravnost kao zahtjev

Uspravnost kao zahtjev

0 225

Piše: Zdenka Galić Landau 

Čovjek je jedino do sada nama poznato uspravno biće na Zemlji. Ta izjava je nesporna, ali nažalost u primjeni i nije od nekog značaja.

Prirodan položaj tijela
Ako pogledamo bića koja nisu uspravna, tj. ostale životinje, primijetit ćemo da je razlika između njih i nas i u činjenici da sva ta bića zadržavaju svoj položaj tijela tijekom življenja, za razliku od čovjeka koji od najranijih dana uspravnost mijenja sjedećim načinom življenja. Neke životinje čak spavaju stojeći kao npr. konji. Ta spoznaja, da konji stojeći čak spavaju, mi je pala kao kap vode na užarenu ploču i uzrokovala je pitanje: „Zašto?“. Upotrijebila sam poredbu s užarenom pločom jer je upravo takvo bilo stanje mog uma i duha izmučenih nedokučivim pitanjem zašto je Čovjek toliko vezan za bolest.

Zdenka Galić Landau

“Stojim već 11 mjeseci” – Zdenka Galić Landau

Je li „bolest“ zaista bolest
Rad u staračkim domovima mi je ono malo znanja o uzrocima zbog kojeg se dospije u staračko, patničko stanje dodatno uznemirio. Ni jedan od navedenih „uzroka“ njihovog stanja nije pokretač njihove bolesti! Svaka bolest je samo izraz tijela kojim ono odreagira , odnosno obradi prikupljene podatke. Pa kako to da životinje imaju mehanizme „obrade podataka“ takve da ih mogu odraditi bez pomoći drugih životinja? Povrijeđena životinja će se, povući u samoću i pojavit će se opet, tek kad je zdrava. Čovjek je za razliku od nje, u svakoj zdravstvenoj poteškoći, naučen otići u ljekarnu. Usput možda svrati do liječnika ili čak samo „izgoogla“ neki savjet. Lijek će ukloniti simptom, međutim, preoblikovan će se pojaviti u drugom obliku i na nekom drugom organu. U staračkim domovima se najbolje može primijetiti kako, već istrošen organizam, ima sve manje snage za preoblikovanje simptoma. Može se reći da je organizam istrošio isprobavajući sve modifikacije i ostaje mu jedino smrt.

Takva spoznaja o ljudskom životu me nije mogla ostaviti ravnodušnom. Bilo mi je jasno da to ne može biti koncept ljudskog života. Jednostavno NE MOŽE biti. A starački domovi ga pokazuju baš takvim. Svaki put sam se vraćala na podatak da životinje svoj život prožive bez pomoći drugih, a koliko nam je poznato, žive radosno i takve nas napuste. Kako to one uspiju? Odgojena sam u katoličanstvu, a moj duhovni razvoj je prelazio mnoge faze počevši od agnosticizma, skepticizma, ateizma, teizma, ali uvijek sam zadržavala vjeru u smisao. Ipak rad u staračkim domovima i ta slika ljudskog života je negirala već sam smisao postojanja Čovjeka uopće. Očito je bilo da mi negdje griješimo. To mi je ostao, jedini smisleni zaključak.

Uspravnost je prevencija
Stari ljudi uvijek imaju problema s nogama i najčešće upravo one prve budu neupotrebljive. Kako to da tijekom cijelog života, umjesto da do savršenstva razvijemo taj inače najsnažniji dio ljudskog tijela, one zapadnu u stanje u kojem su ne iskoristive?

Dok dijete uči hodati, razumljivo je da će povremeno sjesti ili leći jer ono tek uvježbava održavanje ravnoteže i izdržljivost mišića potrebnih za uspravno kretanje. Ipak,dijete će se nakon odmora vrlo brzo opet podići na noge. U školi, kad je nožni sustav kretanja već razvijen, djeca su prisiljena sjediti. Nakon završetka školovanja radno mjesto je najčešće sjedećeg položaja. Javni život, parkovi, prijevoz, restorani, kina, zabavišta i ostala mjesta u kojima se krećemo su obično pripremljena za sjedenje. Društveni život je uspravnu formu ljudskog tijela modificirao u „skršenu” jer sjedenje je direktni napad na prirodni ljudski stav. Ako pogledamo koliko se bolesti „prerano” pojavljuje te primijetimo da je tome tako baš od vremena otkad se ljudski rad zamijenio strojevima, tad opet dolazimo do zaključka da se to upravo poklapa sa sjedilačkim načinom življenja.

Podudara li se „prazan“ prostor s nama
Podatak da je naša DNK nedovoljno istražen sustav te da je neki znanstvenici, kao npr. Pjotr Garjajev, drže svojevrsnim primopredajnikom, je dodatan argument za uspravnost. Jer ako smo „antena“ tad je neophodan uspravan položaj tijela za ispravno funkcioniranje.

To da je naša DNK svojevrsna „antena“ potkrepljuju i istraživanja informacijske medicine. Njen predstavnik dr. med. Hegall Vollert iz Njemačke tvrdi da se naše tijelo ne hrani samo hranom koju unosimo u probavni sustav jer je to tek 1/3 hrane organizma, dok su ostale 2/3 svemirska energija.

Dr. Rupert Sheldrake, zastupnik teorije o morfogenetičkim poljima, tvrdi da morfogenetička polja formiraju jedinke. Ako ga formiraju, tada ga i održavaju, ako ne uslijedi „sabotaža“ kao sto je sjedenje u ovom slučaju.

Ljudsko tijelo kao antigravitacijski sustav
Sir Isak Newton (1643 – 1727), matematičar, fizičar i astronom, poznat najviše jer je otkrio djelovanje zemljine sile gravitacije, je zapao u poteškoće zbog jednog interesantnog pitanja koje mu je postavila tadašnja znanstvena zajednica. Pitanje je glasilo otprilike, ako zemljina sila gravitacije djeluje na tijela, kako to da se tijela pod njenim djelovanjem ne sabijaju. Nije znao odgovor. Ipak netko je taj odgovor znao: Ruđer Bošković (1711 – 1787), astronom, fizičar i matematičar iz Dubrovnika. Po njegovom mišljenju „tvar je sastavljena od nedjeljivih i neprotežnih točaka koje su obdarene silama i međusobno odijeljene nekim razmakom“. Također je otkrio postojanje granica kohezije i granica ne-kohezije u kojima sila prelazi od odbojne u privlačnu i obrnuto, sve ovisno o udaljenosti tj. „razmaku“. Upravo tako je odgovorio na postavljeno pitanje, svojim djelom „Teorija prirodne filozofije svedena na jedinstven zakon sila koje djeluju u prirodi“ iz 1758.god. (Beč) i ponudio pomoć Newtonu.

Ovaj odgovor i danas objašnjava zašto se tijela ne sabijaju, ali i zašto natečene noge te drugi poremećaji nožnog sustava kretanja, nisu posljedica stajanja, već posljedica narušenog djelovanja granica kohezije i ne-kohezije među točkama sila u tijelu čovjeka. Na daljnje pitanje, što narušava rečeno djelovanje sila, se može sigurno odgovoriti,“međusobni razmak” ili u konkretnom slučaju, sjedenje. Ovo objašnjenje podržava i činjenica da se sjedenjem skraćuje veliki slabinski mišić (lat. musculus psoas major) i u tijelu delegira daljnje poremećaje. Ako se k tome doda da na stopalima postoje refleksne zone koje reguliraju rad svih unutrašnjih organa, a koje su sjedenjem izvan funkcionalnog djelovanja, tada je nedvojbeno, kolika je nepravilnost sjedenje, kao društveni koncept življenja.

Uspravnost poučavaju slavenska imena
Istaknula bih još upute koje se mogu iščitati iz jezičnih izražaja. U slavenskim jezicima možemo pronaći imena kao Stoja, Stojanka, Stojan, Stanka, Stanko, Stanislava, Stanislav, Stanimira, Stanimir. Ta kao i druga imena i prezimena, zgodan su podatak da naše podsvjesno zna više nego smo to mi skloni priznati.

Kad smo kod jezičnih informacija podsvjesnog karaktera, nije naodmet spomenuti da je i sam naziv „Sveta stolica“ jedan takav podatak podsvjesnog značaja. Podsvijest je zaprimila podatak da mjesto za sjedenje treba imati posebno „odobrenje“ . Podsvijest ju je nazvala „svetom“ jer je htjela ukazati na nedopustivost korištenja. Također je Islam zaprimio podsvjesnu informaciju o važnosti stopala. Obje religije su te informacije pogrešno protumačile.

Nisu onemoćale noge posljedica starenja
Iz tih i drugih opažanja i spoznaja, proizlazi zaključak da starenje nije uzrok onemoćalim nogama već upravo obrnuto da su onemoćale noge uzrokom starosti. To je naročito uočljivo u staračkim domovima gdje su smješteni uglavnom oni koji ne mogu upotrebljavati noge. Ali to nije posljedica starenja, već su neupotrebljavane noge uzrok „starosti“.

Ako tome dodamo podatak iz kvantne fizike da je naša stvarnost skup informacija, da se i tvrdi predmeti mogu razložiti do neopipljivosti, kao i podatak da naša osjetila imaju podešen sustav za zaprimanje frekvencija, tada se još jasnije očituje zahtjev za stojni način života. Naprosto zato da budemo u mogućnosti „probavit“ odnosno „odreagirati“, kako informacije koje zaprimamo svjesno, tako i one frekvencije i informacije koje osjetilima nismo u mogućnosti identificirati.

Pokazuje se dakle da je tijelo „najučeniji liječnik“ kojeg nam je NETKO povjerio. Da bi naše tijelo uistinu to bilo potreban je uspravan stav, tj. prirodni ljudski položaj. Upravo prirodni položaj tijela zadržavaju životinje cijeli svoj život, a i kad ga mijenjaju u ležeći ili sjedeći to je položaj koji ne ugrožava njihovu kičmu i ne remeti rad unutrašnjih organa. Obično je to ispruženi položaj u kojem i spavaju.

Stoji se samo „ovaj“ cijeli dan
Kad se počne stajati uvidi se da se zapravo stoji samo jedan cijeli dan jer je nakon spavanja, koje je u usporedbi sa snom nakon dana provedenog u sjedenju bitno kvalitetnije zbog dubine sna i odmorenosti koju daruje u noći, jedinka opet puna snage. Zato je stajanje u budnom stanju, uvijek samo stajanje za taj dan. Pa kad kažem da stojim 11 mjeseci, znači da sam tada započela oporavak tako da samo stojim svaki novi dan. Uspravnost je zahtjev isto koliko i prirodnost ljudskog djelovanja.

Koliko će uspravnost produžiti život ljuske vrste (a hoće) i nije toliko važno, koliko je važna kvaliteta života koju ono nudi.

S poštovanjem svim četveronožnim bićima, naročito konjima.

Srdačan pozdrav svim čitateljima.

Stojte dobro!

 

Povezani tekst: http://oslobodjenje-zivotinja.com/stajanje-ili-zasto-sve-vise-ljudi-odlucuje-izbjegavati-sjedenje/

 


Napomena: U tekstovima autori zastupaju vlastita gledišta koja ne moraju uvijek biti podudarna s gledištem uredništva.

BEZ KOMENTARA

Odgovori: