Emisija “90 minuta” – ribolov je jedan od najokrutnijih oblika lova koji je usko povezan s ekološkom katastrofom

Emisija “90 minuta” – ribolov je jedan od najokrutnijih oblika lova koji je usko povezan s ekološkom katastrofom

0 244

Paradoksalno je zagovarati „dobru mjeru“ u silovanjima i ubijanju 60 milijardi kopnenih životinja godišnje.

Napisala: Anamarija Helena Milardović

Osvrt na emisiju „90 minuta“ voditelja i urednika Ratka Martinovića, emitiranu 9. 12. 2018.

Gosti:
Branka Šeparović, novinarka i urednica
Robert Međugorac, zooetičar
Slaven Dobrović, saborski zastupnik MOST-a i bivši ministar zaštite okoliša i energetike

1. blok: Ekologija
Emisija započinje emitiranjem televizijskog priloga koji kritizira nedostatak „zelene“ parlamentarne opcije u Republici Hrvatskoj u usporedbi s europskim zelenim strankama te ukazuje na izbjegavanje teme ekologije i zaštite okoliša od strane postojećih stranaka.

Komentar gošće Branke Šeparović usmjeren je na nužnost „etičnosti političara“ i neophodnost otpora građana prema neetičnosti. Pritom poziva na pružanje „pravih informacija“ građanima te ukazuje na medije kao nositelje moći za informiranje i osvješćivanje javnosti o problemima okoliša, globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Proturječno tome, izražava žaljenje za ribarskim brodovima zbog sve manje ribe u opustošenim morima.

Iako je gošća svjesna filtriranja vijesti, svoj fokus i dalje bazira na nadrealnom prikazu stvarnosti koji, ne svojom voljom, ali inertnošću podržavamo. Suvremeno društvo zasnovano na tehnološkom napretku više je nego ikada u mogućnosti plasirati „prave informacije“. Nažalost, reformisti se izguruju s glavne scene i usprkos postojanju pravih informacija, one se teško uspijevaju plasirati u udarnim terminima i od renomiranih kuća s najvećom publikom. I danas centri moći filtriraju vijesti, ponajviše zbog nepregledne umreženosti sponzorstava čija sredstva dolaze upravo iz najvećih industrija. Nadrealnost u koju smo utkani sastoji se od uljepšanih slika događanja, a stvarni problemi današnjice ostaju na marginama svjesnosti. Takav prikaz stvarnosti njeguje vrijednosti koje proizlaze iz čovjekova samoljublja vođenog željom za komforom bez obzira na razmjere tuđe patnje koji taj komfor uzrokuje.

Robert Međugorac ističe da je ekologija vezana uz ljudsku svijest i duhovnost, a kao jasnu posljedicu vidi odnos čovjeka prema životinjama. Pritom se nadovezuje na sugovornicu ističući da aktivisti za prava životinja ribolov vide kao jedan od najokrutnijih oblika lova koji je usko povezan s ekologijom. Ističe da ljude ne zanimaju prava životinja, ali ih zanima opstanak okoliša kao okruženja koje bi se moglo dalje iskorištavati. Osvrće se na politiku Europe i organizacija poput Greenpeacea koji ne žele mijenjati odnos prema životinjama, već zagovaraju nastavak njihova izrabljivanja pritom se pozivajući na „humaniji“ načine iskorištavanja svjesnih bića. Ukazuje i na nesuglasje u odgoju djece s poticanjem ljubavi prema životinjama dok im se istovremeno te životinje serviraju kao obroci. Dotiče se i opstanka sela, ali i okrutnosti prema životinjama te ističe da životinje imaju daleko teži položaj od seljaka te da i samo zakonodavstvo životinje smatra resursom.

2. blok: Klimatske promjene
Druga tema emisije je globalno zatopljenje i utjecaj čovjeka na njezin nastanak za koju Slaven Dobrović konstatira da je situacija alarmantna i da se svijest mora mijenjati. Polazište problema vidi u neprestanom rastu globalne ekonomije, konzumerizmu te problemu otpada i zagađenju okoliša. Ističe da su identificirani problemi koji se odnose na atmosferu i stakleničke plinove te da je rješenje problema vidljivo iz donošenja Kyoto protokola i Pariškog sporazuma koje za koje drži da su temelj borbe protiv porasta temperature. Plastiku vidi kao vrh sante ekoloških problema i ističe da su seljaci prethodnih generacija prikaz modela održivog razvoja, a utrku za profitom izdvaja kao uzrok današnjeg urušavajućeg stanja.

Naš ugledni sociolog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pok. prof. dr. sc. Ivan Cifrić čiji je cjeloživotni fokus interesa upravo na socijalnoj ekologiji i održivu razvoju, još 2014. godine objavljuje rad „Ruralna tradicija i raznolikost biotičkog svijeta“ u kojem konstatira da međunarodne politike kao mjere ograničavanja zagađivanja nisu učinkovite, a još važnije, bezrezervno zagovara razvoj etičkog pristupa te afirmaciju vrijednosti života. Ulazak u 2019. godinu dočekali smo s istim tim dokumentima kao mjerodavnima za provedbu do sada neodrživih politika.

Gošća Branka Šeparović kroz emisiju nekoliko puta tvrdi da su biljke jednako žive kao i životinje, pritom podsjećajući na hranidbeni lanac i prehrambene navike te ističući da je sve „pitanje mjere“.

Danas bez zadrške možemo reći da je sazrelo vrijeme kada ne postoji moralno opravdanje cjelokupni živi svijet oko sebe gledati kroz prizmu prehrambenih navika i hranidbenog lanca jer broj ljudi na planetu ne zahtijeva ubijanje preko 200 milijarda kopnenih i morskih životinja na godišnjoj razini. Dapače, sve je veća svijest o pravima životinja na život i motivima čovjekovih postupaka prema živome svijetu. Robert Međugorac gošći odgovara da se reakcija biljaka ne može uspoređivati sa sposobnosti osjeta kod životinja. Ipak, Branka Šeparović navodi da rješenje vidi u povratku „normalnim farmerima“.

Ovdje se može uputiti zamjerka voditelju emisije koji poziva da se rasprava zadrži na političkom kontekstu, na taj način gurajući etički aspekt u sjenu, naspram „ozbiljnog“ političkog, kao da politika ne bi morala uključivati i počivati na etičkim principima. Prof. dr. sc. Cifrić u spomenutom radu istaknuo je postojanje i potrebu senzibiliteta prema živome svijetu koji ima vrijednost sam po sebi, a ne vrijednost koju mu čovjek pripisuje prema ekonomskom vrednovanju te jasno navodi da taj odnos iziskuje etičnost postupanja.

Umjesto daljnjeg razvoja rasprave, Branka Šeparović opetovano ističe zabrinutost za lokalno stanje okoliša ističući prekomjernu gradnju hotela, prevelik broj turista i jahti te previše smeća u moru, kao centar zbivanja u globalnom okolišnom poniranju. Slaven Dobrović se ipak dotiče izvorišta problema glede zbrinjavanja otpada navodeći da je dolaskom na mjesto ministra naišao na institucionalizirani otpor, a dotaknuo se i problematike osnivanja Centara za gospodarenje otpadom vođen pokretačkim silama koje se baziraju na profitu i klijentelizmu, dok s druge strane postoji rješenje u preradi otpada bez dodatnih zagađenja. Također iznosi mišljenje da na energetiku i transport odlazi 75% zagađenja te kao izlaz vidi efikasniji transport te efikasniji način dobivanja energenata iz obnovljivih izvora.

Usprkos usmjeravanju teme od strane voditelja s problema iskorištavanja životinja na „ozbiljnije“ probleme zbog „nedostatka političkog fokusa“ na problematici iskorištavanja životinja, Robert Međugorac ističe da postoji potreban politički fokus baziran na shvaćanju neizostavnosti etičkog sagledavanja odnosa prema životinjama, što je razvidno iz niza preinaka Zakona o zaštiti životinja. Kao izvor najvećeg zagađenja imenuje industriju i metan dobiven farmskim uzgojem životinja te navodi da zagađenje proizašlo iz masovnog uzgoja nadmašuje zagađenje iz cjelokupnog transporta. To potkrjepljuje brojkom od 60 milijarda kopnenih te 150 milijarda morskih životinja koje godišnje usmrćujemo u industriji, uz problem gnojenja i tretiranja pesticidima, a sve to da bismo prehranili životinje. Međugorac izjavljuje da emisija stakleničkih plinova dolazi u 60% iz farmskog uzgoja.

Dobrović izjavljuje da globalno zatopljenje jest posljedica čovjeka i da nije zagovornik velike mesne industrije, ali da smatra da se meso može proizvoditi na održivi način kroz tradicionalnu stočarsku proizvodnju, bez hormona rasta i antibiotika. Na to Robert Međugorac ističe da se tu radi o antropocentričnom stavu, gledanju koristi za sebe od strane čovjeka.

Zanimljivo je da je od 2005. do 2014. godine na fakultetima Sveučilišta u Zagrebu (FSB, FF, KBF, MF i PMF) provođeno istraživanje o pravima životinjskih vrsta na život te motiva čovjekovih postupaka. Indikativno je da rezultati pokazuju da i u tako kratkom vremenskom razdoblju svijest o pravu životinjskih vrsta na život uvelike raste, a posebno je interesantno da 2014. godine 70% ispitanika izjavljuje da životinje imaju jednako pravo na život kao i čovjek. Osim porasta svjesnosti o pravu životinja na život, bilježi se i podatak da preko 80% ispitanika smatra da je etička dužnost čovjeka briga i zaštita životinja. Iako ovo u svijesti ispitanika ne izjednačava životinje i čovjeka po njihovim pravima, ipak ukazuje na rastuću svjesnost da je upravo čovjek taj koji ta prava krši pa se približavanjem problema iskorištavanja životinja građanstvu postižu pomaci u svijesti.

Izjava Branke Šeparović da svaka vrsta ima pravo preživjeti pa tako i ljudska vrsta te da je to „pitanje mjere“ vjerojatno pretpostavlja „humanije“ uvjete držanja i ubijanja životinja, odnosno očitu smicalicu pomodarskog krila održivog razvoja – bolje uvjete držanja i tzv. „humano klanje“. Zdrav razum govori da masovna (kao ni pojedinačna) oduzimanja života sama po sebi nisu humana, a smanjivanje broja ubijenih ili njihovi bolji uvjeti života prije klanja, nikako ne znače pronalaženje i uspostavu „dobre mjere“.

Na pitanje voditelja emisije što gosti vide kao rješenje navedenih problema, Robert Međugorac ističe da rješenje vidi u podizanju svijesti i razvijanju suosjećanja, a ne svođenju sveg života na svoju korist. Ističe da je paradoksalno zagovarati „dobru mjeru“ u silovanjima i masovnom uzgoju 60 milijarda životinja godišnje samo da bi ih ubili što pritom ujedno proizvoditi ogromno zagađenje.

Slaven Dobrović odgovara da je problem sa životinjama preuveličan, no potom iznosi da „životinja koju uzgajamo za hranu ne izađe van, hrani se smjesom, danonoćno jede, ne kreće se kako bi dobila na masi, da se ulazi u genetiku da kako bi rasla, a lijekovima se održava zdravlje.“ Također navodi da „naše političke elite“ ne vide povezanost između prometa, energetike i ostalih sektora, čime još jednom potvrđuje da se u zakonodavnoj vlasti nedovoljno ozbiljno bave ovim problemom te da odluke donose možda i ljudi specijalizirani za svoja područja, no nikako i ljudi koji su sposobni sagledati širu sliku.

3. blok: Aktualnosti
U trećem dijelu emisije posvećenom aferi Hotmail, Robert Međugorac ukazuje na nedostatak instrumenata izravne demokracije, referenduma kojim bi građani neposredno odlučili žele li spašavati firme pred propadanjem. Branka Šeparović smatra da se oko Agrokora igraju zakulisne igre i da je cjelokupno dešavanje netransparentno te teško shvatljivo. Međugorac se nadovezuje da bi izmjene izbornog zakona i reforma sudstva donijele značajne promjene za ljude, iako ne i za životinje. Slaven Dobrović skreće pozornost na sumnju na postojanje povlaštenih informacija, otkupljivanje obveznica, prilika za zaradu, ali ima povjerenja u institucije koje će to utvrditi. Međugorac mu postavlja pitanje smatra li, kao saborski zastupnik, da je sabor funkcionalan, na što mu Dobrović odgovara da mašinerija u kojoj se ne drži do tuđeg mišljenja guši svaki otpor te da saborska većina samo odbacuje amandmane.

Zaključno
Sveukupno, emisija „90 minuta“ ima prostora za napredovanje u smjeru postizanja veće nepristranosti i kvalitete. No i ovako ostavlja prostor za raspravu, sagledavanje različitih stavova o gorućim temama te omogućuje iznošenje mišljenja zagovaratelja oprečnih stajališta. Emisija je dobra potencijalna platforma za razmjenu ideja, uspostavu dijaloga te stvaranje novih vrijednosti s ciljem postizanja boljeg društva u cjelini.

 


Napomena:
U video snimkama i/ili tekstovima autori zastupaju vlastita gledišta koja ne moraju uvijek biti podudarna s gledištem uredništva i udrugom Oslobođenje životinja

BEZ KOMENTARA

Odgovori: