Bosna i Hercegovina je zemlja čiji je glavni grad sinonim za ćevap, a na magistralnom putu koji povezuje Sarajevo sa glavnom turističkom destinacijom u ovoj državici, Mostarom, naići ćete na pozamašan milje restorana u kojima služe janjetinu sa ražnja. Nakon prvog susreta s veganstvom, kao nečim posve neustaljenim u gradu u kojem živim, ali i široj okolini, pokušala sam istražiti nešto više o tome u tradicionalnoj Bosni.
.
Piše: Nadina Lukavica, dipl. pravnica
.
Nije bilo nimalo lako. Biblioteke u našoj zemlji posjeduju jedan manji niz knjiga posvećenih ovoj tematici, ali su knjige poprilično oskudnog sadržaja. Nešto zanimljivo sam, ipak, uspjela pronaći na jednom od štandova sa knjigama, u Sarajevu. Istina je da se ne radi o nekoj naučnoj fantastici, već prosto o „Veganskom kuvaru“, autora Nikole Pešića. Premda je štivo, u prvom redu, posvećeno veganima, može poslužiti i makrobiotičarima gurmanske orijentacije ili znatiželjnim mesožderima, poput mene same. Ruku na srce, tamo nisam pronašla ništa što bih danas ili sutra možda poželjela kuhati za ručak. To ne mora značiti samo da jela ne djeluju primamljivo, jer je ovo tekst osobe koja nikada nije imala mnogo potencijala za vještu kuharicu.
U razgovoru sa ljudima oko sebe, svi su, redovito, pojam vegetarijanca i vegana doživljavali na postupno jednak način. U malo dubljoj i studioznijoj raspravi o distinkciji ova dva pojma, uglavnom, su odmahivali glavom. Istražujući, došla sam do saznanja da u našoj zemlji, ipak, postoji određen broj ljudi koji su lakto-vegetarijanci. Vjerovatno bih sa mnogo više informacija raspolagala da su se, u nekom slučaju, u fokusu mog istraživanja našli učenici Srednje veterinarske škole ili studenti Veterinarskog fakulteta. Ipak, za takvo što, bilo bi potrebno mnogo više vremena, kojim u ovom trenutku i ne raspolažem.
U periodu kada se u Sarajevu, uveliko, šuška o otvaranju restorana na čijem jelovniku će se naći i pseće meso, posjetila sam zvaničnu web stranicu vegana i veganki Bosne i Hercegovine. Oni su svoje razloge za veganstvo svrstali u četiri kategorije: za prirodu, za gladne, za zdravlje i za životinje, navodeći jasno kako nisu niti ekstremisti, niti čudaci, niti su njihovi ciljevi političkog ili religijskog karaktera. Moram priznati da pojma nisam imala da u Bosni i Hercegovini, uopće, postoji makar i jedan vegan, a kamo li da sam očekivala kako postoji cijela grupa pojedinaca, koji imaju i svoju zvaničnu web stranicu. Možda je sramota moja zbog neinformiranosti, ali sam uvjerena da je tek svaki deseti građanin, zapravo, upoznat sa postojanjem iste.
Istražujući dalje, naišla sam na forum koji je za temu 2009. godine imao „Vegani, biste li bili u vezi sa osobom koja jede meso?“. Da sam to pročitala tada, kad je tema otvorena, moram priznati da ne bih imala pojma o čemu ljudi govore. Čitajući odgovore vegana na postavljenu temu, došla sam do zaključka da veliki broj njih živi ili je u vezi sa osobama koje jedu mesu. Zanimljivo, jer su, mahom svi, navodili kako njihovo veganstvo ima veze, ne samo sa zdravljem i ishranom, nego i sa moralom i savješću. Vegani su, dakle, isključivo iz etičkih razloga.
Nadina Lukavica: Biti (ili ne biti) vegan/ka u Bosni i Hercegovini?
Na moje opšte iznenađenje, u Sarajevu se nalazi i pravi pravcati vege restoran. Koristim ovu priliku da o postojanju istoga obavijestim i potencijalne turiste. Restoran se nalazi u ulici Čekaluša, na broju 64. Saznala sam, od ljudi koji su posjetili restoran, a nisu vegani, da poslužuju izvrsnu i ukusnu hranu. Restoran nema za cilj promovirati jedino druženje ljudi istih prehrambenih navika, tamo su, prosto, dobrodošli svi. Dakle, ako želite kušati nešto novo, pravac Čekaluša! Prije nekoliko godina Sarajevo je imalo i vegetarijanski restoran. On je zatvoren. Građani smatraju kako je razlog tome, uglavnom, previsoka cijena hrane.
Svoje istraživanje o veganstvu, još uvijek, nisam privela kraju. Vjerujem da ću, neki drugi put, imati neku informaciju više za čitaoce portala „Oslobođenje životinja“. U svakom slučaju, prilikom informisanja i pisanja na ovu temu, u potpunosti se ograđujem od iznošenja subjektivnih stavova o istoj, držeći da su oni, ipak, dio privatnog života pojedinca, a koji zaslužuje „share-ovanje“ samo među bliskim ljudima.
Onim veganima koji slave, želim srećnu i uspješnu 2016. godinu! Bosanskohercegovački vege restoran u Čekaluši Vas željno očekuje. Svako dobro!
Nadina Lukavica: Biti (ili ne biti) vegan/ka u Bosni i Hercegovini?
